Beusova izložba otkrila nepoznate činjenice o njemačkoj manjini

Izložbeni prostor Pučkog otvorenog učilišta Velike Gorice u srijedu je na dva tjedna postao dom vrlo zanimljive i pomalo neobične izložbe o njemačkoj nacionalnoj manjini na području Zagrebačke županije čiji je autor i organizator saborski zastupnik i Velikogoričanin, Goran Beus Richembergh.

Beus Richembergh njome je na nešto više od 20 izložbenih panoa pružio pravo kratko putovanje kroz vrijeme koje seže do 7. stoljeća kada su germanska plemena prvi puta stupila na područje današnje Hrvatske. Naime, Richembergh je u svome obraćanju pred 50-ak posjetitelja iznio mnoštvo nepoznatih i iznimno zanimljivih činjenica o prošlosti brojne njemačke manjine na prostoru Hrvatske, ali i području našeg Turopolja, koja je imala značajan utjecaj na razvoj hrvatske kulture, nacionalne svijesti te svih ostalih segmenata društva.

-Jako sam zadovoljan. U svome gradu nikad niste prorok, što bi se reklo. Dakle, kad god radite nešto u svom gradu što donosi informaciju o široj priči kao što je ova o vrlo važnom utjecaju njemačke nacionalne manjine na razvoj hrvatskoga društva onda ovakav odaziv ljudi koji žele znati nešto o tome je sjajna stvar. I meni je jako drago zato jer se jedan dio priče tiče Turopolja, našega kraja. Ovdje nije živjela brojna njemačka nacionalna manjina, ali su neki Nijemci ostavili vrlo važan trag- rekao je Beus Richembergh.

Mali sat povijesti

Vratio je Beus prisutne još u doba prvih susreta germanskih i slavenskih plemena da bi se zatim osvrnuo na značajnija naseljavanja Nijemaca tijekom 13., 14. i 15. stoljeća. Ispričao je kako su se Nijemci nakon I. svjetskog rata od konstitutivnog naroda velikog imperija preko noći našli u ulozi nacionalne manjine te kako je do II. Svjetskog rata na prostoru Kraljevine Jugoslavije živjelo čak 550 tisuća etničkih Nijemaca.

Drugi svjetski rat kojega se autor također dotaknuo na svojim panoima imao je, naravno, veliki utjecaj na sudbinu njemačke nacionalne manjine. Naime, odlukom AVNOJ-a, prvo 1943. pa zatim i 1944. godine, naređeno je da čitava njemačka manjina mora snositi kolektivnu krivicu za sve strahote koje je donio nacistički režim. Tako je Beus otkrio manje poznat podatak da je Tito nakon 1945. godine na području nove Jugoslavije osnovao čak 72 koncentracijska logora za pripadnike njemačke nacionalne manjine u kojima oni doduše nisu masovno ubijani, ali su u velikim brojkama umirali od gladi, bolesti i izrazito loših uvjeta života, a logori su ostali otvoreni sve do 1948. godine.

Nedugo nakon toga država je otvorila granice te u stotinama stočnih vagona vlakovima iselila većinu njemačke nacionalne manjine na područje Austrije i južnih njemačkih pokrajina koji su tamo sve do kraja 50-ih godina živjeli bez ikakvog građanskog statusa, kao i bez dokumenata. Bio je to svakako najteži udarac za veliku njemačku manjinu koja je do tog trenutka već desecima pa i stotinama godina unatrag živjela na području Hrvatske, u hrvatskoj zemlji ukopavala svoje očeve i djedove, te Hrvatsku vidjela kao svoju jedinu domovinu.

Velikani nacionalnog pokreta

Istaknuo je Beus da su u povijesti Hrvatske tisuće i tisuće ljudi njemačkog korijena, imena i ponosa učinili ogromne stvari, i to u kojim god djelatnostima i u kojim god dionicama, a najsvjetlija dionica hrvatske povijesti bio je Hrvatski narodni preporod.

-Kada su ustanovljene nove institucije, kada je definirana ideja hrvatske samobitnosti i nacionalnosti u suvremenom smislu, pogledajte perjanice nacionalnog pokreta u to doba. Desna ruka bana Jelačića bila je njegova supruga slovačka grofica Sophia von Stockau- Njemica. Lijeva ruka mu je bila ban Josef koji se doselio u Zagreb samo iz ljubavi prema njemu i toj hrvatskoj ideji. Naučio hrvatski, čak na njemu pisao. Ludwig von Gaj bilo je pravo ime Ljudevita Gaja koji je do kraja života svoje majke s njom se dopisivao i razgovarao na njemačkom, otac mu je bio porijeklom iz Burgundije, još jedne germanske pokrajine, frankofonizirane- otkrio je Beus.

Nadalje je dodao da je Vatroslav Lisinski pravim imenom Ignac Fuchs, zapravo njemačko-židovskih korijena. Ivan plemenit Zajc je Johan von Seitz. Isto tako Franjo Kuhač, naš čuveni muzikolog po kome nosi ime velika škola umjetnička u Osijeku je je Franz Koch. Ferdo Livadić čuveni naš muzikolog koji je napisao još Hrvatska ni propala i čitav niz budnica je zapravo Ferdinand Wiesner. Svi su oni pohrvatili svoja imena jer su htjeli biti dio tog novog pokreta, pričao je Beus.

-U koju god djelatnost uđemo, od medicine, stomatologije, ako hoćete umjetnosti, ja sam to pokušao ovdje razložiti na ovim panoima, naći ćete mnoštvo pionira i nećete vjerovati da su i oni zapravo dali tu veliku dionicu. Zašto mi to ne znamo, zato jer je kažnjena manjina šutnjom i prešućivanjem, a to je najgori mogući kazne da se prešuti ono što su doprinijeli u razvoju suvremenog hrvatskog društva i nacije generalno, ali eto, sva je sreća da postoje ostaci ostataka njemačke nacionalne manjine, mi se trudimo revitalizaciji toga- kazao je Beus Richembergh.

Nijemci i Turopolje

Beus se posebno dotaknuo značajnih njemačkih ličnosti koji su djelovali na području Turopolja, a među njima je istaknuo i obitelj Turn i Taxis.

-Njih spominjem zbog toga što su oni u Turopolju bili vlastelini koji su posjedovali velike šume, i to u Peščenici. U Novom Čiču ona zavjetna kapela, dakle jednake veličine kao župna crkva zapravo je njihova kapela u kojoj leže neki pripadnici obitelji. Njihovim se imanjima upravljalo iz Njemačke, a ostale su nam samo slike kako je izgledala velika tvornica žeste, kvasca, četaka, octa- otkrio je Beus Richembergh.

Spomenuo je autor i Dragutina Weingartnera, čuvenog slikara koncem 19. stoljeća, čijih nekoliko slika stoji i u Muzeju Turopolja.

-On je važan jer je naslikao nekoliko iznimno važnih povijesnih prizora koji su krasili uvjetno rečeno sve građanske kuće početkom 20. st. Tko je držao do sebe morao je imati njegovu sliku Hrvatski sabor 1848. npr. On je živio u Velikoj Mlaki, tamo je imao veliki drveni čardak i tamo je živio i umro. Za to zna jako jako malo ljudi pa čak ni Mlačani koji znaju da tamo postoji njegova ulica, ali ne znaju tko je on.

Otvorenju izložbe prisustvovali su i Neven Karas predsjednik gradskog vijeća Grada Velike Gorice, Barbara Grđan-Odrčić izaslanica gradonačelnika grada Velike Gorice, iz njemačkog veleposlanstva Arne Sven Hartig- politički savjetnik i načelnik odjela za kulturu, Alen Tahiri- ravnatelj ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH te predstavnici mađarske, srpske i romske nacionalne manjine zagrebačke županije.

-Posebna odlika ove izložbe jest činjenica da u njoj nisu izostavljena ni teška razdoblja, prije svega II. Svjetski rat te vrijeme ustaškog i nacističkog režima i sve njihove strahote već su prikazana na jedan objektivan način. Upravo je to ono što jedna rasprava o prošlosti treba obuhvaćati. Umjesto glorificiranja ili ocrnjivanja potrebne su joj jasnoća i nepristranost. Treba se nositi s prošlošću da bi se omogućio miran suživot danas, ali i u budućnosti- rekao je Hartig, prvo na hrvatskom, a zatim i na njemačkom jeziku te dodao da nas raznolikost identiteta, kao što ova izložba i pokazuje, obogaćuje u kulturno, znanstvenom smislu te na brojnim drugim razinama.

-Izložba je u travnju počela svoj život u Njemačkom domu. Nakon toga bila je u Siraču u Slavoniji, sad je u Gorici, iza Nove Godine ide u Samobor, potom u Osijek i Vukovar, a u međuvremenu će posjetiti i Berlin- zaključio je Beus Richembergh.