FOTO 'Turovci' ovog ljeta u prirodi proveli čak dvadeset dana na izviđačkim aktivnostima

Unatoč sveprisutnoj koroni, Turovci su ovog ljeta svojim članovima omogućili da u prirodi provedu čak dvadeset dana na izviđačkim aktivnostima.

Ljetni školski praznici započeli su izletom za poletarce u Park prirode Lonjsko polje. Krajem lipnja izviđači su sezonu višednevnih aktivnosti u prirodi otvorili trodnevnim bivkom u Kravarskom, a potom su poletarci na dva vikend bivka u srpnju proveli šest dana pod šatorima u Kravarskom i u Rakitovcu. Kruna ovogodišnjeg ljeta bio je osmodnevno logorovanje Šumski cvijet na kome je sudjelovalo osamnaest izviđača Turopoljske udruge skauta “Tur”. Organizirano je u okviru Šumske škole Saveza izviđača Hrvatske, kako bi tečajcima omogućili provedbu praktičnog osposobljavanja, a održano je sredinom kolovoza u Lovincu, u Lici.

Uz pojačane mjere opreza, jer u Lovincu je u tri odvojena logorska kruga istovremeno boravilo čak 180 izviđača iz cijele Hrvatske, od 11. do 23. kolovoza Turovci su najprije boravili kao konačari, jer trebalo je na logorske terene dopremiti i podići stotinjak šatora, postaviti kuhinju i sanitarne objekte, a potom su na Šumski cvijet, koji se održavao od 14. do 21. kolovoza, došli mlađi i stariji izviđači.

Nakon cjelogodišnje on-line pripreme i uspješno odrađenog ulaznog testiranja, na Šumskoj školi je, točnije na tečaju za Voditelje sekcija, sudjelovala Marija Magdalena Buntak, koja je kroz osam dana timskog rada uspješno odradila i praktični dio osposobljavanja te je stekla licencu mladog izviđačkog voditelja, odnosno vođe družine. Našoj Megi čestitamo od srca i želimo joj uspješno napredovanje i još uspješniji rad s djecom.

Ivan Svoboda – Hans pridružio se tehničkom timu, koji je kroz deset dana brinuo na nabavi i održavanju tehničkih uvjeta za uspješno održavanje aktivnosti u prirodi, dok je Alen Konjević vodio logorovanje Šumski cvijet u koje se uključilo 36 izviđača iz četiri izviđačke udruge. Podijeljeni u četiri patrole, odnosno dvije družine, plave i zelene latice Šumskog cvijeta, kroz osam dana dobro su se upoznali i lijepo zbližili izviđači iz Koprivnice, Požege, Samobora (Sveti Matrin pod Okićem) i Velike Gorice.

Zajednički boravak u Lovincu bio je i dio pripreme za zajednički logor Turovaca i Okićevaca na 11. Smotri Saveza izviđača Hrvatske koja će idućeg ljeta biti održana također u Lovincu, u srcu Like. Osim novih prijateljstava, sudionici Šumskog cvijeta vratili su se obogaćeni iskustvom i važnim spoznajama. Dakle, naučili smo da su ljetni dani u Lici prilično vrući i teško podnošljivi bez hlada šume, ali i da ličke ljetne noći znaju biti poput zimskih, s temperaturom od svega 3-4 Celzijeva stupnja. Tako za ljeto u Lici treba imati i ljetnu i zimsku odjeću te vreću za spavanje na otvorenom na ekstremno niskim temperaturama!

Svakoga dana program je s izviđačima provodio drugi tim tečajaca koji su se trudili iskazati svoje voditeljske sposobnosti, tako da su sudionici Šumskog cvijeta imali kvalitetno sadržajno ispunjeno vrijeme, a iz Lovinca su se vratili sa mnoštvom novih ideja, pjesmi i igara, koje će moći prakticirati i na svojim družinskim susretima tijekom godine. Njihovo sudjelovanje na Šumskom cvijetu osobito je vrijedno i iz perspektive činjenice da će neki od sudionika ovog logorovanja već za godinu-dvije i sami biti tečajci pa su imali priliku vidjeti što se tečajaca očekuje i kako se treba pripremiti za rad s djecom.

Osobito uzbudljiv je bio bivak, na kojem su sudionici Šumskog cvijeta boravili zajedno s tečajcima. Nakon izleta na koji je trebalo ponijeti sve nužno, na obližnjem brdu Cvituša podigli su zaklone od šatorskih krila i cerada pod kojima su stariji izviđači i tečajci prenoćili, dok su se oni mlađi vratili na noćenje u logorski krug. Uz zaklone su zapalili vatru u šumi na kojoj su priredili večeru te su se ogrijali prije spavanja. Ispalo je da im je bilo ugodnije noćiti pod zaklonom na brdu, nego li nama pod šatorima u dolini. Idućeg dana spustili su se s brda na kupanje u jezeru u susjednom Svetom Roku, kamo su mlađi izviđači otišli na još jedan izlet.

Uz kvalitetan dnevni program izviđači su u Lovincu imali priliku doživjeti i pravu svečanu logorsku vatru uz metarsku pagodu od hrastovine i velik broj izviđača okupljenih oko nje. Izvikivanje pokliča patrola, družina i tečajskih timova te izviđačka pjesma trajali su satima, tako da su se mještani raspitivali “što to dajemo djeci” da su tako glasna i dobro raspoložena. Dajemo im zanimljive i dobno prilagođene programske sadržaje i priliku da budu spontani, opušteni, veseli i glasni. Sve to u gradu ne mogu i ne smiju biti. Zbog toga je šuma i priroda općenito najbolje i poticajno okruženje za zdrav život i kvalitetan cjeloviti razvoj mladih ljudi.

Ovogodišnje ljeto obilovalo je sadržajima koji su izviđačima omogućili rad i učenje prema metodi “Learning by doing”, odnosno učenje kroz rad ili spoznajno učenje. Tako su stjecali iskustvo brušenja, bojenja, sadnje, izrade konstrukcija od drva, izrade zaklona u šumi, izrade vatrišta, rada s alatom i brojne druge životno korisne vještine.

Zbližavanjem mladih, njihovim zajedničkim boravkom i životom u prirodi, razvojem njihove duhovnosti, logike i njihovih potencijala, odnosno njih samih kao osoba zaista možemo ustvrditi da, što je i izviđački moto: “Stvaramo bolji svijet”!

Lagano nam se bliži nova školska godina, počinjemo s redovitom patrolnim i družinskim aktivnostima, pred nama je upis novih članova, no ljeto još kalendarski nije gotovo tako da je pred Turovcima još dosta ljetnih aktivnosti: I-Spot, Brđanski susret, akcija čišćenja obala: Od izvora do mora, Žirovinsko spravišće u Turopoljskom lugu … a onda slijedi i živa jesen: Memorijal te projekti pošumljavanja područja oštećenih klimatskim promjenama: Prijatelj šume i područja oštećenih požarima u Dalmaciji: Boranka. Srećom, napunili smo baterije i spremni smo za nove izazove!

Turovci ovog ljeta uživali i na bivcima

Umjesto zajedničkog višednevnog logorovanja članovi Turopoljske udruge skauta “Tur” ovog su ljeta boravili na nizu vikend bivaka u okruženju grada. Izviđači u kolovozu odlaze na logorovanje u Liku.

Odgovorni prema djeci i njihovoj sigurnosti, uz još uvijek nužan oprez i poštivanja preventivnih mjera radi sprječavanja prijenosa i širenja koronavirusa, Turovci su ove godine odlučili svoje članove povesti na niz programskih vikend-bivaka u bližem okruženju grada Velike Gorice.

Umjesto desetodnevnog logorovanja, ovo su ljeto poletarci i vučići proveli na dva trodnevna vikend-bivka, jednom u Kravarskom Gladovcu, a drugom u Rakitovcu, dok su izviđači bili na jednom vikend-bivku te u kolovozu odlaze na tjedno logorovanje Šumski cvijet u Lovinac, u Lici, u sklopu Šumske škole Saveza izviđača Hrvatske. Tako će Turovci svojim članovima ispuniti i ovo ljeto aktivnostima, nakon skoro dvogodišnje pauze zbog korone.

U aktivnosti Turopoljske udruge skauta “Tur” ovog se ljeta uključilo gotovo šezdeset članova udruge svih uzrasta, a na prigodnim druženjima uz aktivnosti i njihovih pedesetak roditelja.

Prvi su na bivku posljednjeg vikenda u lipnju bili izviđači i istraživači. Na taboru su proveli tri “radna dana” jer izviđački program je škola za život. Čvorove već vezati znaju, a šatore su morali podići sami kako bi imali u čemu noćiti. Poznate su im i ostale izviđačke vještine, koje sustavno uvježbavaju i usavršavaju, stoga je ovaj vikend-bivak bio prilika za odmak od svakodnevice. Podijeljeni u tri patrole jedna je grupa djece pograbljala travu pokošenu na terenu boravka, drugi su pobrusili i obnovili zaštitnu boju stolarije budućeg skautskog centra, a treća je grupa uklonila staru i dotrajalu ogradu te je postavila stupove za novu ogradu. Potom su izviđači sami skuhali ručak i u njemu uživali. Da, djeca sve to mogu sama, samo im treba ukazati povjerenje i pružiti ruku pomoći odraslih!

Drugi dio dana posvetili su zabavi. Prošetali su šumom, orijentirali se prema prirodnim znakovima, upoznali biljni i životinjski svijet Vukomeričkih gorica i ogledali se u nogometu, scoutballu, frizbiju i drugim sportskim aktivnostima. Večer su proveli uz vatru i zabavu uz miris izgorjelog drveta, a posebnu odgovornost imali su priliku iskazati brinući o sigurnosti svojih prijatelja i cijelog bivka tijekom noći, na straži.

Trećega dana trebalo je srušiti šatore, pospremiti svu opremu i prirediti se za odlazak kući, a priliku za druženje i zajednički ručak u prirodi dobili su i roditelji koji su tamo došli po svoju djecu. Mesom s roštilja počastili su djecu i sami sebe, a sve su začinili čašicom razgovora i ugodnim druženjem do poslijepodnevnih sati.

Prva noć pod šatorima

Dva tjedna kasnije na istom terenu u Kravarskom Gladovcu okupili su se poletarci i vučići. Dovezli su ih roditelji, koji su time iskazali povjerenje iskusnim izviđačkim voditeljima, ali i uvjerenje da će njihova djeca bez problema, pa čak i s užitkom provesti tri dana, odnosno dvije noći u prirodi i u šatorima.

Poletarcima je ovo bila jedinstvena prilika za naučiti kako se podiže šator. To su najprije pokušali napraviti sami, a onda su dobili i vrijedne savjete izviđačkih voditelja. Kako bi imali dovoljno prostora prošetali smo do obližnjeg sportskog centra i lovačkog doma u Gladovcu. Tu su naučili vezati nekoliko korisnih čvorova špagicom, a kao memory naučili su više položaja ruku kako bi uskoro ovladali tehnikom signaliziranja zastavicama. Učenje slova na ovaj način potiče memoriju i logiku, a logiku i vizualnu percepciju prirode i okruženja u kome borave razvija i šetnja šumom. Tako su pronašli šumski put do svoga kampa kako bi se na vrijeme vratili na ručak, koji su im spravili brđani. Drugi dio subote iskoristili su za učenje također korisnih svakodnevnih vještina: slaganja, odnosno “kockanja” majica, hlača i izviđačke košulje.

U hladu drveća priredili su desetak vedrih i veselih skečeva koje su na večer izveli i zabavili se uz vatru i pjesmu do povečerja. Ovako sadržajno ispunjen dana toliko ih je umorio da su lako zaspali već oko 22 sata, a drugu noć pod šatorima proveli su bez imalo straha i gotovo bez šušnja iz spavaonica. Prva je noć pod šatorima uvijek puna naboja, uzbuđenja i uznemirenosti, pa nije lako zaspati, a nije teško niti rano ustati. Druga je noć već bila kratka, tako da su voditelji pustili poletarce i vučiće da odspavaju sat vremena dulje i da se odmore. Tome je pridonijelo i ne previše vruće vrijeme, kao i ugodna svježa noć u prirodi.

Nakon doručka trebalo je spakirati osobnu opremu i što prije napustiti šatore, kako bi brđani imali dovoljno vremena sklopiti ležaljke, srušiti i pospremiti šatore i pripremiti teren za druženje roditelja, koji su na završetku bivka došli po djecu i na druženje uz roštilj. Proslavili smo i jedan rođendan, naše Doroteje, koja je vješto razbila Pinjatu i počastila svoje prijatelje slatkišima. Potom su roditelji ispekli ćevapčiće, ražnjiće, kobasice i drugo meso na roštilju te njime također počastili djecu i sebe.

Kravarski Gladovec tako je sredinom srpnja bio pun života. Pedesetak izviđača i njihovih roditelja uživalo je na bivku, dok su na prostoru sportskog centra odigrane utakmice 8. kola Breške lige uz prigodan zabavni program, uz nazočnost više stotina, ako ne i tisuću sportaša i posjetitelja.

Nama je bilo lijepo i ugodno. Posljednje kolo naše vikend-bivak lige odigrano je posljednji vikend u srpnju u Rakitovcu, gdje se ponovno okupilo četrnaest poletaraca i vučića te osmero brđana. Trebalo je ponovno podići desetak šatora i krevete. Podijelili smo poletarce i vučiće u tri patrole i smjestili ih pod šatore. Uslijedio je red igre i zabave, a nakon večere uživali smo u crtanom filmu “Nebesa” ili “Up”. Brzo je došlo 23 sata, odnosno vrijeme možda malo i prekasno za lijeganje. Prve večeri ionako nije bilo mira u šatorima, a pala je i pokoja suza za silno nedostajućim majkama.

Subotu prije podne zaputili smo se na izlet iz Rakitovca do naselja Kuče. Tu su nas dočekali predstavnici tamošnje sučije Plemenite opčine turopoljske. Usput smo upoznali Turopoljski lug, saznali kada je i zašto nastao odteretni kanal Sava-Odra i ponešto zanimljivi o naseljima ovog dijela Turopolja: Rakitovec, Turopolje i Kuče. Branko Berković i Ivan Čunčić ispričali su nam kako je bilo školovati se u staroj školi u Kučama i kako se nekada živjelo u jednom od najvećih turopoljskih naselja.

Osvježili smo se u hladu pored stare škole, poigrali na dječjem igralištu pored društvenog doma i već prilično gladni vratili se u kamp na odličan rižoto. Najmlađima strogi odmor nakon ručka nije bio potreban pa se igra ubrzo pretvorila u edukativne susrete na kojima su naučili ponešto o prvoj pomoći, kako izraditi priručni kompas, odrediti osnovne i pomoćne strane svijeta, što znače, kako ih postaviti i kretati se po putnim znakovima.

Za večeru smo pekli kobasice na štapovima, a to je ono što nas najviše veseli. Večernji zabavni program odlučili smo pretvoriti u igru, pa smo uz svjetlost džepnih i naglavnih svjetiljki tražili sastojke za vještičju juhu. U njoj se našao klas pšenice, mahovina, pero ptice, mrav i krijesnica, balon, kišna kabanica i kupaće gaće. Veselo je bilo do povečerja … a onda je brzo zavladao mir u logoru. Svi su mirno zaspali. Nitko ove noći nije više jecao za mamom. Dotukli smo ih programom.

Čemu, kad su već sljedećeg dana, po dogovoru, nakon što smo srušili šatore i pospremili opremu, u podne došli roditelji s kojima smo se uz roštilj i osvježavajuće napitke družili do kasnih poslijepodnevnih sati. Svima nam je bilo ugodno vikend ili barem nedjelju provesti u prirodi, na svježem zraku i u dobrom društvu.

Preostalo je još samo odraditi ono najteže: vratiti svu opremu u odredsku prostoriju u koju i kada je sve najbolje složeno jedva stane i igla viška.

Tekst i foto: Turopoljska udruga skauta