°C 12

Maturanti se zahvalili za kraj srednje škole

14.05.2018.

Ivana Crnković

“Neka u vašem naraštaju ova voljena Hrvatska i ova Crkva, moja i vaša Katolička, dobije mlade ljude pune ideala, zauzetosti da odživite i pokažete drugima svijet vrednota-poručio je prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu koji je prošlog petka predvodio misu zahvalnicu za maturante u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije.

Na svetoj misi rektoru su koncelebrirali župnik Norbert Ivan Koprivec te đakon Darijo Kral. Maturanti iz pet gradskih škola, uz ravnatelje, razrednike i profesore, molitvom su zahvalili za sve plodove i darove koje im je Bog udijelio i znanje koje su stekli tijekom svog srednjoškolskog obrazovanja te molili za blagoslov za sve što ih čeka na fakultetu ili radnom mjestu po završetku škole.

Propovijed je vlč. Pavlaković započeo naglasivši kako bi ovom naraštaju maturanata želio uputiti pobudno slovo jednog svećenika, rektora Međubiskupijskog sjemeništa i duhovnika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji koji je pred 18 godina i sam bio maturant.

-Imamo li mi nešto stariji još uopće što reći u ovakvoj prigodi. Unatoč decenijama koje nas dijele svjedočim vam da u srcu nosim ljubav i poštovanje prema vašem mladom naraštaju koji stoji na pragu one budućnosti koju treba osvojiti, izgraditi i oplemeniti. Nadahnjuje me riječ maturitas - zrelost. I prema staroj školi mi razlikujemo tri zrelosti koje obilježavaju svakog čovjeka. To je biološka zrelost koju dostižemo našim rastom. Ona je obilježena time da dosegnemo svoj rast i stas, karakterne crte po kojima se u životu prepoznajemo. Za tu zrelost brinuli su se i brinu se drugi - naši roditelji, profesori, odgojitelji i svi koji naš život prate od začeća do pune muževne dobi.

Drugo područje naše zrelosti je čuvstvena zrelost. Rađamo se kao potpuno ovisni, a onda počinjemo birati stvari po okusu, opipu i drugim osjetilima. U vrijeme našeg rasta javljaju se nagoni, strasti i traženja. Ta čuvstvena zrelost okončava se time da čovjek odlučuje sam sebe odgajati. Jer dok smo maleni odgajaju nas drugi i oni nam govore - ovo je dobro, ovo je loše. Ali čovjek je afektivno zreo onda kada može vladati sobom, svojom savješću, podsviješću, osjećajima po načelima Božjih odredaba, po učenju naših roditelja, naše vjere, po etici i moralu, kada može njima gospodariti a ne da oni njime gospodare. Jer ako se to ne dogodi ostajemo u vječnom pubertetu, susrest ćemo ljude koji mogu imati 40 i 50 godina ali još uvijek su u pubertetu jer ne vladaju sobom.



I treće je područje dozrijevanja intelektualno dozrijevanje i to danas slavimo.

Pred nama su oni koji su išli u školu 12 godina. A upravo to vodi prema intelektualnoj zrelosti za koju su mudri ljudi rekli da se pokazuje kad čovjek sa svojim prikupljenim i naučenim znanjem dođe do rasudbene moći i sam može kritički prosuditi i rasuditi je li nešto dobro ili ne i na kraju se opredijeliti za dobro.
To su tri univerzalna područja ljudske zrelosti i poželjno je da od njih čovjek stvori skladnu harmoniju.

Ja bih se usudio ovoj trijadi pridodati još dvije bitne zrelosti - religioznu, vjersku zrelost a to je onaj stav vjerskog, religioznog uvjerenja kad mogu osobno reći riječi svetog Pavla “Znam kome sam povjerovao”, ja poznam svog Boga i to više nije Bog tradicije moga kršćanskog hrvatskog naroda, mog bake i djeda, tate i mame, to je Bog moga života. To je ono kad znaš zašto vjeruješ, kome vjeruješ i to je tvoje opredjeljenje, Bog koji je ušao u tvoj život.

I onda još jedna zrelost - etička zrelost, kada čovjek ima kodeks svojeg ponašanja, vladanja sobom.
Dragi maturanti nakon 12 godina vašeg školovanja kada ste morali učiti, položiti test, doći u školu, morali biti ocijenjen, spremni za domaću ili školsku zadaću sada u intelektualnoj i svakoj drugoj zrelosti vi postajete slobodni ljudi pred kojima se otvara facultas - fakultet.

Želim vam da kao naraštaj postmoderne na početku trećeg tisućljeća vidite sliku svijeta koja je naslijeđena od 19. i 20. stoljeća, u kojoj su pogažene i zanijekane vrednote vjere i vrijednosti etike. Slijedite poziv svetoga pape Ivana Pavla II., pape emeritusa Benedikta XVI. te sadašnjeg pape Franje. Europi i svijetu valja podariti, posvjedočiti i u svijet unijeti vrednote judeokršćanskog humanizma, a osobito vrednote Dekaloga i Evanđelja Isusa Krista.

Vi odlazite u svijet u kojem naša slobodna i neovisna domovina Hrvatska vrluda. Danas je moderno ozakoniti bezakonje. I zato nam valja moliti Boga da sazda novi naraštaj koji će u ovim prevratničkim vremenima znati izgraditi vlastiti karakter i pogled na svijet. Neka u vašem naraštaju ova voljena Hrvatska i ova Crkva, moja i vaša Katolička, dobije mlade ljude pune ideala, zauzetosti da odživite i pokažete drugima svijet vrednota. I neka to bude zrelo. Neka to bude maturitas kojoj se i mi smijemo radovati. Blaženi Ivane Merče, zaštitniče mladih, tebi ih preporučujem!- zaključio je svoju propovijed vlč. Pavlaković.

Misno slavlje pjesmom je uzveličao zbor mladih «Navještenje». Na kraju, za uspomenu na ovaj lijepi događaj, napravljena je zajednička fotografija ispred glavnog oltara.



(S. Kirinić Grubić/S.Nikolić)