Andrija i njegov 'Camino': Mladi Goričanin u avanturi života dugačkoj više od 800 kilometara

Put Svetog Jakova (španjolski: Camino de Santiago Francés ili samo Camino Francés) ruta je duga oko 800 kilometara koju prelaze hodočasnici iz pravca Francuske na putu koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova.

Riječ je o jednom od najpopularnijih svjetskih hodočašća, ako ne i najpoznatijih, koje datira još u srednji vijek kada su kršćani hodočastili u Rim, Jeruzalem i upravo Santiago de Compostelu, a svake godine pohodi ga više od 300 tisuća ljudi. No, njegove duhovne okvire već odavno je nadišao duh avanturizma pa se tako sve više hodočasnika na put odlučuje nevezano uz svoja religiozna uvjerenja ili opredjeljenja. U svoju avanturu života kročio je i jedan naš sugrađanin, 25- godišnji student Andrija Brcković, koji je s nama odlučio podijeliti sve radosti puta.

Kako samo hodočašće u prosjeku traje 30 dana, poprilično je lako zaključiti da je za takav pothvat svakako najveći problem slobodno vrijeme. Vrijeme kojega danas tako malo imamo i za kojim uvijek jurimo, rastrgani između posla, školovanja, obitelji, prijatelji, obaveza, hobija… No, kako kažu, ako nešto uistinu želiš, pronaći ćeš i vremena i načina za to, pa je tako i Andrija iskoristio jedinstven trenutak u životu.

-Prekretnica u cijeloj priči je bila što ću uskoro diplomirati i što je ovo zadnje ljeto, prije nego počnem "ozbiljno" raditi i kada ću imati više od dva ili tri tjedna godišnjeg odmora. Također, htio sam obilježiti jedno razdoblje života putovanjem, baš kao što sam putovao Interrailom po Europi kada sam završio srednju školu- govori nam Andrija, još uvijek student Veleučilišta Velika Gorica, ali i strastveni ljubitelj putovanja koji je unatoč svojim godinama već skupio popriličan broj posjeta tuđim krajevima i metropolama.

Iako je put za svakog pojedinca posebno i različito iskustvo te će ga svi doživjeti kroz svoje oči i srce, hodočasnici koji put skraćeno oslovljavaju sa 'Camino', složni su u jednome, a to je da se nitko s njega ne vraća isti, u onom pozitivnom smislu, naravno. O njemu su ispisane tisuće i tisuće stranica svjedočanstava kao i putopisnih članaka, ali i dokumentarni filmovi te igrani film kojega ovim putem svakako preporučujemo pogledati.

Svoje osobne razloge i promišljanja u sebi naravno nosi i Andrija, i upravo je s njima hrabro krenuo u nepoznato.

-Pa od samog puta očekivao sam nova iskustva i upoznavanje novih ljudi, zapravo očekivao sam puno jer pročitao sam dosta stvari vezanih za Camino od ljudi koji prohodali put. I samim time i u meni se javila zelja da doživim ta nezaboravna iskustva, steknem prijatelje po cijelom svijetu. Emocije su bile podijeljene, u jednu ruku sam bio uzbuđen i sretan sto se napokon ostvaruje dugogodišnja želja, a u drugu ruku javljala se lagana sumnja da li ja to mogu i zato što napuštam sigurno i odlazim u nepoznato- out of comfort zone- otkriva nam Andrija.

Pored Camino Francésa postoje i druge rute prema Santiago de Composteli i to: Engleski, Portugalski, Katalonski, Sjeverni, Baskijski kao i još neki pravci. Ipak Camino Francés je najfrekventniji od svih, a počinje na Pirinejima u francuskom gradu Saint-Jean-Pied-de-Port udaljenom oko 769 km od Santiaga, iako se često može čuti kako i druga mjesta tvrde da Camino Francés počinje upravo u njima. No kako god, svi ti manji putevi ujedinjuju se u mjestu Puente la Reina.

Manje je više

Andrija je u svoju avanturu života krenuo avionom iz Venecije prema Bordeauxu, odakle je sve i 'službeno' započelo no svoj je put započeo još u Lourdesu zbog čega se put produžio za oko još 150 kilometara. Tako će ukupni put koji će Andrija prijeći iznositi impresivnih 1000 kilometara. Što se tiče Camina, cijeli Put prelazi se u prosjeku za 30 dana što je nekakav prosjek od 26 kilometara po danu. No, jasno je da postoje dani kada možete prijeći i puno više, ali i oni dani kada vas usporava loše vrijeme, kiša, snijeg, ali i bolesti i umor koji nikako nisu nepoznanica na putu.

Sve to navodi na zaključak da put zahtijeva adekvatnu logističku pripremu, i to vrlo skromnu, ali i vrlo pametnu jer sve što ponesete sa sobom morate biti u stanju nositi na leđima dugih mjesec dana.

-Pa sama organizacija putovanja je vrlo jednostavno, jer na internetu je sve dostupno od informacija koje su potrebne za sam put, od kupnje jeftinih karata za avion do dolaska na startno mjesto hodočašća - Saint Jean Pied de Port. Najvažniji i najzahtjevniji korak po meni je kupnja avionske karte, jer teško se odvažiti i poduzeti prvi korak - kupiti avionsku kartu, a sve ostalo se u hodu rješava- kaže nam Andrija dok sve ono što je ponio sa sobom možete pronaći na sljedećoj fotografiji.

Kako dodaje, za nepotrebne stvari rješenje je bilo vrlo jednostavno, backpack je mogao težiti maksimalno 7.5-8 kilograma, i onda sve ono sto mislim da baš i neću koristiti sam ostavio doma, a opet ako nešto i 'zafali' lako se kupi jer na putu ima dućana i sve sto je potrebno može se lako nabaviti. Što se tiče fizičke pripreme, Andrija nam govori da put ne traži nekakvu posebnu spremu.

-Da, malo sam se pripremao, ali ništa posebno, osim zadnja tri tjedna kada sam hodao 10 do 12 kilometara par puta tjedno da se tenisice dobro razgaze i također nekoliko puta otišao na Sljeme. Ali kondicija se stječe na samom putu, ja sam sada 11. dan na Caminu i mogu ti reci da uopće nije teško dnevno prohodati 25 do 30 kilometara ako su tenisice dobro razgažene i ako se nisu žuljevi pojavili- priča nam Andrija koji se u trenutcima ovog teksta našao u prvim malo većim problemima.

Naime, ima poteškoća sa zubom kao i sa zanokticom, a pojavile su se i prve upale mišića što zahtijeva masažni tretman. No i dalje je vedrog duha, nasmijan i veseo u svakom kontaktu i odaje dojam kao da ga ni sve nedaće ovog svijeta ne bi mogle zaustaviti u svome naumu.

Na svoj put Andrija je neplanski krenuo s Nikolom kojega je upoznao koji mjesec prije samog puta, nakon što je već čvrsto odlučio da ide na Camino pa makar i sam. Zanimljivih, ali i napetih zgoda na putu ne manjka, a Andriji se itekako urezala u sjećanje ona kada su malo skrenuli s puta, pa umjesto planiranih 26 bili primorani propješačiti više od 40 kilometara i to dobrim dijelom po velikim uzbrdicama pa nizbrdicama i neoznačenim putem, no sve je na kraju završilo s(p)retno za našeg hodočasnika. Trenutno je Nikola 15-ak kilometara ispred Andrije jer je naš glavni junak priče bio primoran odmoriti 2-3 dana zbog spomenutih poteškoća te problema sa tetivom na nozi.

-Pa prvih par dana bilo je naporno dok se nisam naviknuo nositi backpack na leđima po 5- 6 sati dnevno, ali kako su dani prolazili tijelo se navikne i postane sve lakše i lakše. Zapravo bilo je uzbudljivo jer odjednom se nađeš u drugoj zemlji/državi, u novoj okolini, jer svaki dan susrećeš nove ljude i putovanje postaje zanimljivo i uzbudljivo. Na putu susrećeš ljude svih dobi, nacionalnosti, religija i posebno je što uglavnom svi imaju dozu srdačnosti i susretljivosti. Na samom početku Camina upoznao sam mladi obitelj iz Francuske koji su hodali jednu dionicu, otprilike 200 kilometara. Znači, roditelji i troje djece putuju, a također sam sreo jednog Austrijanca koji je svoj Camino započeo u Austriji, u okolici Beča. Isto tako, upoznao sam jednog Amerikanca koji putuje 'ultralight' i ima ruksak težak možda 2.5 kilograma i jedne sandale u kojima hoda, dok dio puta hoda i bos. Ali sam također sreo puno mladih ljudi koji putuju po čitavom svijetu u potrazi za novim doživljajima, prijateljstvima i ne mogu se zasiti nomadskog načina života na putu- dijeli s nama Andrija svoje prve dojmove pa dodaje:

-Na Caminu uopće nije rijetkost da hodočasnici jedni drugima pomažu makar se ni ne znaju jedan puni dan. Bilo je slučaja kada je jednu Talijanku boljela noga, a jedan Amerikanac se bez oklijevanja ponudio i nosio njezin backpack oko 10 kilometara do prvog sljedećeg odmorišta. Također ja sam imao situaciju kada mi se tetiva toliko upalila da sam doslovno šepao, jedva sam hodao, i taj dan u 'albergeu' se također našla jedna hodočasnica iz Njemačke koja inače masira i ja sam ju zamolio da pogleda nogu i ona je bez da sam je zamolio izmasirala i upala je skoro pa nestala i ja sam mogao nastaviti hodati- prepričava Andrija čije je dojmove doslovce nemoguće prenijeti na ovako malo prostora i vremena.

'Vrijeme kao da je stalo'

Veliki dio puta sačinjen je od živopisnih krajolika i prekrasne prirode, no na ruti se nalazi i nekoliko većih gradova gdje se mogu razgledati znamenitosti i prespavati. Najpoznatija mjesta svakako su Pamplona, Burgos, León, Astorga, Portomarín i naravno Santiago de Compostela. U Leónu se Camino Francésu pridružuje ogranak Puta Svetog Jakova koji počinje u Oviedu (španjolski. Camino de la Costa). Tako je i Andrija stao u Pamploni gdje su se zatekli na proslavi Velike Gospe koja je tamo obilježena koridama.

-To su uglavnom mali gradići i sela, kao sa razglednice i puno njih izgleda kao da je vrijeme stalo sta se tiče arhitekture, uglavnom po cijelom putu se nailazi na mjesta koja odišu bogatom poviješću. Tako smo jedan dan bili u Pamploni gradu gdje se kretao poznati pisac Hemingway i koji ima dugu tradiciju trčanja s bikovima odnosno proslava festivala San Ferma. Također na putu smo bili i u Burgosu gdje se nalazi prekrasna katedrala iz 12/13 stoljeća- otkriva nam Andrija koji je s današnjim datumom na putu već 21 dan.

Na samom putu je tijekom 11. i 12. stoljeća napravljen veći broj crkava u čast Svetog Jakova, ali i prenoćišta. U manjim mjestima na Putu se skoro uvijek nalazi hodočasnička ulica „Calle del Camino“ ili crkva Svetog Jakova „Iglesia de Santiago“.

Tijekom cijeloga Camino Francésa nalaze se prenoćišta (albergue) u kojima se za mali novac može prespavati. Cijene noćenja kreću se od 5 do 20 €. No i Camino ima svoja pravila koja važe na cijelom putu. Tako je posjedovanje hodočasničke putovnica uvjet za noćenje, jedna osoba ne može dva dana boraviti u istom prenoćištu (osim ako je bolesna), u ranim jutarnjim satima, a to podrazumijeva do 8 sati, prenoćište se mora napuštati, nema kasnih lijeganja ( zaključavaju vrata u 21- 22 sati) i uznemiravanja drugih hodočasnika i sl.

-U Pamploni smo spavali u staroj crkvi koja je pretvorena u 'albergue' i to je bila jedna prostorija podijeljena pregradom i tu je spavalo otprilike 400 ljudi. Također ima i manjih hostela gdje u sobama nema vise od 15-ak kreveta, tako smo jednom prilikom naletjeli na hostel koji je imao vrt, terasu bio je jako uredan, te također i bazen u kojem smo se kupali za samo 10 eura.

Postoje i hodočasničke putovnice (credencial) koje se trebaju nabaviti u prenoćištima i u koje se udaraju pečati u svakoj crkvi ili prenoćištu na Putu. Ta iskaznica se kasnije pokazuje u Santiagu de Composteli i preduvjet je dobivanja diplome hodočasnika. Pored toga moraju biti ispunjeni i sljedeći uvjeti: prijeći najmanje 100 km pješice, odnosno 200 km biciklom ili konjem.

Mnogi će za Camino reći da predstavlja potragu za samim sobom kao i borbu sa samim sobom, a ni Andrijino razmišljanje nije pretjerano drugačije pa je gotovo siguran da se sa hodočašća neće vratiti isti.

 -Upoznao sam puno ljudi na Caminu i većina ih traži odgovore na neka pitanja ili pak razmišljaju koju će odluku donijeti i u kojem će smjeru krenuti njihov život, ali većini je svojstveno da predstavlja neku vrste prekretnicu u životu, kod mene je to završetak studija i početak faze života u kojoj sam samostalan, i vjerujem da će se dogoditi promjena, u smislu da me ovih gotovo 1000 kilometara hodanja bude ojačalo i otvorilo mi nove vidike- priča nam Andrija.

Kako god, on se u svoju potragu za odgovorima hrabro otisnuo i ne odustaje. Kako kaže, jednostavno ne može prestati hodati i već razmišlja o tome koliko će teško biti stati koračati. A mi mu samo možemo poželjeti 'Buen camino' i puno sreće u potrazi za onime za čime istinski traga.

Fotografije s Andrijinog puta koje ostavljaju bez daha pogledajte u fotogaleriji koju donosimo.