Joža Sveti i ukazanja Roženici

O njemu je lik u "Brezi" stvorio i Slavko Kolar, njegova umjetnička djela od drva krase kapelice u Vukomeričkim goricama, no, prije svega, svojim je životom svjedočio vjeru u Boga i zapisao sva ukazanja koja su za života imali on, njegova djeca i nećakinja, a koja su u Roženici počela 1951. godine.

Umro je svetac- riječi su koje je na pogrebu Jože Markuza, u narodu poznatijeg kao Joža Sveti, izgovorio pokupski župnik. Bilo je to 6. siječnja 1988. godine, na blagdan Sveta Tri Kralja čije ime nosi kapela u Roženici II gdje je oltar, okvire za slike i raspelo izradio upravo Joža Sveti koji je umro na isti datum kada je i rođen.

Šira javnost možda je gdjegod i čula za Jožu Svetog, vjerojatno zbog njegove pučke umjetnosti jer je bio samouki kipar, no oni stariji, naše bake i djedovi, zasigurno se sjećaju priče o Joži Svetom kao vidiocu ukazanja koja su se dogodila u Roženici, i to 30 godina prije prvog ukazanja u Međugorju.

-Naš djed je bio samouki kipar i jedan od glavnih sudionika ukazanja u Roženici koja su započela 1951. godine. Bio je duhovnik djece i njegova dva sina i nećakinja su 24. lipnja imali ukazanje, na sam blagdan svetog Ivana Krstitelja- započeli su priču Stjepan i Mato Markuz, unuci pokojnog Jože koji i danas žive u Roženici. Prvo ukazanje dogodilo se ujutro dok su djeca, Mara, Alojz i Ivan, bila na paši sa svinjama i purama koje su tog jutra bile uznemirene te su ih na neki način upozorili na neobična zbivanja koja predstoje.

-Alojz je pošao pogledati što se događa. Tog trenutka je opazio crni lik u obliku djeteta. Malo dalje je bilo sjajno dijete koje je pojurilo ispred crnog, sustiglo ga je i počelo tući. Crni lik je bježao, a potom i nestao. Sjajno dijete, koje je ustvari bilo anđeo, ostao je uz djecu i objavio im da će sutra, 25. lipnja, u 10 sati doći Presveta Djevica Marija. Idući dan je došla kako je bilo rečeno, sva u crnini, a sva iduća ukazanja dolazila je u crvenom- stoji zapisano u Knjizi objave u Roženici. Zapise je iza sebe ostavio i Joža Sveti kako bi ukazanja ostala sačuvana za buduće generacije.

Kod prvog ukazanja, Majka Božja je za sljedeći dan, 26. lipnja, u podne navijestila dolazak svog Sina.

-Djeca su tome bila prisutna i rekla su starijima da dolazi svećenik u bijelom, tada još nisu shvaćali tko je to uistinu. Ukazanja su od tada bila neprekidna- kaže Stjepan Markuz, naš sugovornik.

Viđenje Djevice Marije nije bilo ograničeno na spomenute vidioce, već su Gospu vidjele i druge osobe te su svjedočili i drugim svecima, anđelima, pa i samom Isusu.

- Ljudi su zatim počeli hodočastiti u Roženicu, bile su to rijeke vjernika, no zna se kakva su to vremena bila. Poslije rata krenula su progonstva, prijetnje i zatvaranja od strane UDBA-e, a toga nisu ostali pošteđeni ni vidioci iz Roženice, kao ni hodočasnici koji su se tu okupljali-kaže gospodin Stjepan.

- 8. rujna, na Malu mešu, je tu bilo do 10 000 ljudi, sve je bilo puno, dolazili su sa svih strana, neki iz Međimurja, Banije, Turopolja... Mnogi su vidjeli Presvetu Djevicu Mariju. Vidio ju je i sin jednog od udbaša, imao je 16 godina. Nakon što je rekao ocu da je vidi, ovaj mu je dao pušku da puca, no čim je primio pušku u ruke, nije više vidio Gospu- pripovijeda nam Stjepan.

Da bi rastjerala vjernike, UDBA je znala bacati gnojivo na mjesto ukazanja i na drvo bi zavezali psa koji je bijesno lajao. No kad god bi psa zavezali za šljivu, na mjestu ukazanja pas se umirio i umiljato promatrao vjernike.

Jednom prilikom, u nemoći da na drugi način zaustave hodočasnike, revni služitelji bivšega režima na konjima su nasrnuli na narod nastojeći tučom pendreka rastjerati vjernike. No, nisu svi režimski službenici bili protiv vjernika.

-Bilo je i udbaša koji nisu bili protiv dede i ukazanja, jedan iz konjice zatražio je mog tatu Stjepana Markuza da mu ispriča što se točno dogodilo.  Kada mu je pojasnio, obećao je da neće sutradan uzjahati konja da bi rastjerivao ljude. Tako je i bilo, konju je zavezao noge kako bi rekao da je ozlijeđen i da neće ići to raditi- prisjeća se Stjepan priče svog oca. Markuzi su posvjedočili kako je ondašnji načelnik UDBA-e u Velikoj Gorici i svoju majku na mjesec dana stavio u zatvor jer je i sama svjedočila da je vidjela Djevicu Mariju na mjestu ukazanja.

Joža Sveti sve je događaje i poruke ukazanja marljivo bilježio, a zbog toga je nekoliko puta završio i u zatvoru.

- Zatvorski čuvari uvijek su zaključavali ćeliju, no svaki put kad bi se vratili, ona je bila otključana. Kad su tako jednom vidioci, i deda među njima, bili u zatvoru u Velikoj Gorici, obitelj je zanimalo treba li im hrane. Na mjestu ukazanja anđeo je dječaku Stjepanu Ježovitu kazao da će vidioci stići kući te noći u 2 sata. Njegov otac je čekao da vidi što će biti, i baš u dva sata kola su ušla u dvorište i vidioci u njima- pripovijeda gospodin Stjepan.

Krunice izrađene od avionskog krila

Uz njegovog djeda, Jožu Markuza, vežu se i druge priče o čudima, ukazanjima, viđenjima čak i nečastivog. U jednom ukazanju, Josipu Markuzu rečeno je da odabranoj braći napravi krunice.

-Deda je te krunice radio iz metala krila aviona koji se srušio na Cvetković Brdu. Topio bi ga i lijevao u male kalupe pa ručno oblikovao zrnca. To su vidjeli vidioci koji su bili u blizine te posvjedočili kako ga je đavao upitao što to radi. Joža Sveti mu je odgovorio "ono što te bude ubilo!"- prisjeća se Jožin unuk Mato Markuz.

-Pisane su tajne i knjige o tome, sve poruke nisu ni otkrivene. Jedan svećenik iz Lučkog je dolazio dedi i propitkivao o ukazanjima, provjeravao o tome u Međugorju i tu su se neke stvari potvrdile. Samo ukazanje u Roženici nije podržano od Crkve, tadašnji župnik u Pokupskom nije baš bio zainteresiran za to, u ono vrijeme bio je pritisak UDBA-e, a kardinal Stepinac je bio u zatvoru. I danas ljudi tu znaju doći, neki kažu da osjećaju ovdje nešto više, ali ako vjeruju da je tu bila Majka Božja, onda bi trebali nešto i poduzeti da se taj glas proširi, da se ovdje svjedoči vjera - kažu braća Markuz. UDBA je u svom naumu uspjela, a kako je i sam Joža Sveti prorekao, narod će prestati dolaziti kako je i počeo. Iz tog se razloga za Roženicu tako naveliko danas ni ne zna.

Suština poruka: Živjeti po Evanđelju

Problemi s kojima su nekada ljudi dolazili Joži Svetom da moli za njih problemi su koji i danas tište hrvatsko društvo. Jednom prilikom dolazila mu je žena i tražila za pomoć, a Joža Sveti prvo je pitao je li "gutila decu", odnosno radila pobačaje, a nakon što mu je potvrdno odgovorila, rekao joj je da za tu dušu mora moliti tri žalosne krunice dnevno.

U jednoj od objava rečeno je kako je sam Otac 4. kolovoza pozvao na svetkovinu 5. kolovoza, dan blagdana Majke Božje Snježne.

-Kasnije je rečeno da je tijekom ukazanja u Međugorju Gospa obznanila da je njen rođendan na taj dan, 5. kolovoza, ono što mi slavimo 8. rujna. Nije teško povezati to s najvećom pobjedom u Domovinskom ratu. Njen hrvatski narod je izabran narod, ali, nažalost, lutamo-dodaje Stjepan Markuz.

Kroz ukazanja o kojima će i danas spremno pričati Markuzi iz Roženice, vidioci i vjernici su pozvani na molitvu svete krunice, svetu misu, pričest, poštivanje dana Gospodnjeg, jednom riječju, življenje Evanđelja, ono što potomci Jože Svetog danas nastoje živjeti unatoč tomu što današnje vrijeme ima svoje breme.

Kapelice u spomen ukazanjima

U spomen na ukazanja, 1995. godine je župnik iz Pokupskog, vlč. Josip Priselac, dozvolio i inicirao gradnju dviju kapelica u Roženici. Prva je ispred kuće Stjepana Markuza i posvećena je Srcu Isusuovom, a druga Srcu Marijinom na jednom od mjesta ukazanja. U drugoj kapelici je i kip od drveta koji prikazuje Srce Marijino, a izradio ga je upravo Joža Sveti čija djela krase i drvenu kapelu Sv. Roka u Cvetković Brdu te u već spomenutoj kapeli Sveta Tri Kralja u Roženici II. Uz znakove vremena koje je prorekao, prorekao je i vrijeme na dan svoga ukopa. Sve, i više od toga, zapisano je u knjižici "Tajna kuće broj 4" koja donosi pregled ukazanja u Roženici od 1951. do 1961. godine, a ona će, baš kao i retci ovog teksta, u čitatelju probuditi doživljaj, nekome slabiji, nekome intezivniji, a netko će se možda iz svega i izrugivati. No, kako je zapisao župnik Priselac, "svrha je informirati ljude i probuditi vjeru u Boga i u moć moljenja svete krunice. Sve što je od Boga, ostat će, a što nije, propast će."