Konjević: Skautizam je naš način života

Skautski pokret, koji se početkom 20. stoljeća iz Engleske proširio širom svijeta, nije zaobišao ni Turopolje gdje je u 2017. obilježeno 25 godina Turopoljske udruge skauta. Članovi ove udruge, mali i veliki, posvjedočit će o činjenici koliko je to zapravo ispunjavajuće, korisno i "zarazno", pa nije čudno da se, uz djecu, Turopoljskoj udruzi skauta pridruže i roditelji, a u čemu je tajna i kako je sve počelo otkrio nam je Alen Konjević, predsjednik Udruge.

Izviđači u samoj Velikoj Gorici datiraju još iz 1957. godine, riječ je o pokretu koji je osnovan 1907. godine u Londonu, a pokrenuo ga je lord Robert Baden Powell čiji datum rođenja i danas obilježavaju skauti širom svijeta.

-Lord Baden Powell je svoja životna i vojnička iskustva odlučio prenijeti mladima, potaknuti dječake da očvrsnu, budu snalažljivi, da znaju živjeti u prirodi, napraviti zaklon, naložiti vatru; to su bile za ono vrijeme vrlo korisne vještine, ali njegov način rada, gdje se, iako odrastao, spustio na razinu djece, igrao s njima, prerastao je u pokret koji se brzo poput zaraze proširio Europom. U Hrvatsku je skautizam stigao 1914. godine, prije Prvog svjetskog rata- kaže Alen Konjević, predsjednik Turopoljske udruge skauta.

Izviđači su tada egzistirali sve do razdoblja totalitarnih sistema kada su se počele gušiti sve građanske slobode te je tako i na hrvatskom tlu pokret zamro, da bi se u socijalizmu izrodila srodna organizacija, odnosno pioniri.

-Bez obzira na to što su pioniri postojali u Jugoslaviji i drugim zemljama sa socijalističkim uređenjem, postojala je ujedno i želja mladih da se napravi organizacija koja je više okrenuta prirodi; tako je krenula ideja i na tim su temeljima osnovani izviđači u Velikoj Gorici. Bilo je čak sedam odreda; tri u Velikoj Gorici i po jedan u Ščitarjevu, Vukovini, Kravarskom te u Pokupskom. Sve je bilo usko vezano uz škole jer su izviđače uglavnom vodili prosvjetari- prisjeća se Konjević.

Djeci iz skloništa skrenuli su misli s ratnih zbivanja

U vrijeme kada je završio redovnu vojnu službu i vratio se u Veliku Goricu, stariji izviđači govorili su o tome kako je bilo lijepo odrastati uz skautska druženja i došli su na ideju da ih ponovno pokrenu. Dok su čekali poziv u rat i povratak svojih starijih prethodnika s bojišta, gdje su uglavnom bili, odlučili su okupiti skaute, izvući djecu iz skloništa i skrenuti im misli s teških ratnih tema.

- 23. listopada 1992. godine stavili smo obavijest na vrata OŠ Eugena Kumičića kojom pozivamo djecu u izviđače. Bojali smo se da neće biti nikoga, a onda je uslijedio pozitivan šok, u malom holu škole čekalo nas je stotinjak djece, a nas je bilo samo pet voditelja, tako smo počeli s velikim zanosom- prepričava nam Konjević.

Radilo se s mladim izviđačima kroz više grupa, u goričkim školama, a voditelje je život polako odvodio svakoga na svoj put. Konjević je i dalje radio s istim entuzijazmom i nije odustajao, a uz njega su se mijenjale generacije novih, mladih voditelja. Trebalo je 15 godina da djeca koja su u tim počecima polazila na ovu aktivnost, odrastu i stasaju u voditelje izviđača koji će mlađima prenijeti svoje vještine i znanja, jer upravo to je i suština skautizma.

Nezaboravni Tihica

Početkom 90-ih mnogi su otišli na ratišta, a među njima i Tihomir Tomašić Tihica- osoba koja je nezaobilazna kada se govori o turopoljskim skautima jer je, između ostalog, bio jedan od prvih voditelja izviđača u našem gradu.

Tihomir Tomašić je osoba koju je Konjević upoznao još kao osnovnoškolac, tražeći način kako da nastavi s izviđačima i u srednjoj školi. Priča nam, nije mogao zamisliti da nakon upisa u srednju neće biti izviđača s kojima bi nastavio raditi.

-Odrastao sam u Cvjetnom gdje su stariji izviđači bili aktivni, pozvali su me na svoje susrete i tako sam upoznao Tihicu. On je bio jedan od njih koji se nametnuo kao vođa i ustrojio nas, a ja sam imao 18 godina kad je prepoznao moju želju da upijam ta znanja i prenosi skautizam te me predložio kao voditelja grupe u kojoj su bili i stariji od mene. Iako sam se na prvu smrznuo, nisu me ignorirali ili doživljavali kao klinca te sam se uz njegovu podršku i podršku njih svih sretno profilirao u vođu pa su me gurali dalje u općinskom savezu. A onda je počeo rat...-prisjeća se naš sugovornik koji je s ponosom govorio o Tomašiću.

-Kako je počeo rat, većina prijatelja završila je na ratištu, a Tihomir se pridružio već od prvog pucnja, 1991. godine. Bio je član HOS-a, prvo na čuvanju "Maršalke" u Zagrebu, a na jesen je otišao u Vukovar. Svaki put kada se vraćao doma u Kurilovec, ja sam navratio do njega, njegova mama kao da je svima nama bila mama, jednostavno je stvorio tu naviku dolaska u njegov dom, tamo smo se družili. Tako je bilo i zadnji put kada je bio u Velikoj Gorici, pozdravili smo se i vratio se u Vukovar koji je naposljetku okupiran. Strepili smo svakog dana hoće li se javiti, pojaviti, jer bio je u vukovarskoj bolnici iz koje su ga izveli s drugim braniteljima i ranjenicima. Mjesecima i godinama se nije znalo što je s njim, majka i sestra su bile na svakoj ekshumaciji i razmjeni, tražile ga i gorjele samo za to da ga nađu, sve dok nije stigla tužna vijest da je identificiran u masovnoj grobnici na Ovčari -prisjeća se Konjević.

Tomašićevi posmrtni ostaci dopremljeni su u Zagreb, nakon čega je organiziran sprovod za kojeg je naš sugovornik pisao oproštajni govor.

-Zavjetovao sam se tada da ćemo, dok je mene, raditi s izviđačima i čuvati uspomenu na njega. Naravno, skautizam je nešto što me raduje, ali to je bio dodatni motiv. Tihica je pogubljen sa svojih 28 godina, ja danas imam 40 i bez obzira što je tada bio mlađi nego što sam ja danas, ostao mi je kao svojevrsni uzor, on nam je davao pozitivnu energiju i to je naposljetku rezultiralo izviđačkim memorijalom "Nitko da ne dođe do prijatelj drag". Nije bio cilj održati izviđačku akciju radi nje same, već da pritom djeca nešto i nauče te da čuju za njega- istaknuo je Konjević. Memorijal Tomašiću ove se godine održao po šesti put.

Danas broje 110 članova

Od začetaka udruge skauta do danas proteklo je 25 godina, a članstvo je veće nego ikad.

- Danas imamo desetak voditelja. Ima srednjoškolaca, studenata, odraslih … većina ih se uključila u skautski pokret u 2. razredu osnovne škole i danas su tu kao voditelji. Nastojimo cijelim radom biti partneri roditeljima i učiteljima, jer imamo zajednički cilj, a to je kvalitetno odgojiti djecu i pružiti im strukturiranu zabavu. Zbog toga nas i u Gradu Velikoj Gorici i roditelji među sobom ističu kao pozitivan primjer rada s djecom. Novi članovi obično dođu na preporuku roditelja naših izviđača -ističe naš sugovornik dodavši da su neki od roditelja, koje pozivaju na izviđačke aktivnost, i sami postali članovi udruge, posebno angažirani kada treba pomoći oko organizacije, prijevoza ili kao pojačanje na kontrolnim točkama usred izviđačkih akcija.

Obljetnicu 25. godine postajanja udruge u Velikoj Gorici odlučili su obilježiti tako da sve posvete djeci, pa svečanost u nekom zatvorenom prostoru nije bila opcija.

-Umjesto formalne svečanosti, podigli smo dva šatora u dvorištu Centru za djecu, mlade i obitelj. Naša kuharica koja s nama ide na logorovanja, uz pomoć dviju majki, skuhala nam je gulaš i napravili smo druženje uz improvizirano ložište te je sve ispalo bolje nego što smo mogli zamisliti. Uz to smo napravili i pregled svih ovih godina kroz projekciju fotografija, svaka skupina izviđača se predstavila i ponosni smo da smo sa 110 članova danas jedna od najbrojnijih skautskih udruga u Hrvatskoj- ističe Konjević.

Djeca dolaze iz svih mjesta

Uspjeh rada leži u zajedništvu te spoju zabave i učenja.

-U našem radu dopuštamo djeci da nam se obraćaju s "ti", zajedno se igramo, pjevamo, jedemo istu hranu, bliži smo njima; oni zapravo otkrivaju, u šumi osluškuju i uče zvukove, prepoznaju što se zbiva oko njih. Danas je djeci priroda dosta daleka i trebaju naučiti da u njoj ne bacaju smeće, da ne ruše drvo jer uvijek ima srušenih grana koje mogu poslužiti, da prepoznaju tragove životinja u šumi, da prepoznaju gdje je sjever, a gdje je jug, da znaju gdje je idealno složiti zaklon, nekome je to možda nepotrebno, ali je korisno znati. Naši izviđači naučit će napraviti kućicu na drvu ili za svog psa, ukras za bor, podići šator pod kojim će prenoćiti s društvom … To su sve stvari koje radimo s njima, a priroda je izvor materijala, i inspiracije- kaže Konjević. Uz otkrivanje prirode, članovi otkrivaju i Hrvatsku, pa su već prošli sve parkove prirode i većinu nacionalnih parkova, od Učke preko slapova Krke, Lonjskog polja, do Kopačkog rita, a cilj je organizirati i logorovanja na Jadranu i otocima kako bi djeca upoznala Hrvatsku u punini njene raznolikosti.

U radu im dosta pomaže i Dobrovoljno vatrogasno društvo Velika Gorica kome su pridružili svoje članove i DVD-u podarili dječje natjecateljske ekipe. Želja im je osmisliti natjecanje za srednjoškolski uzrast izviđača, oformiti ekipu za natjecanja u topografiji i orijentaciji jer su u natjecanjima signalizacije, podizanju šatora i sličnima velikogorički skauti majstori i već su osvojili cijelo čudo pehara i odličja. Oni odrasli članovi TUS-a, s druge strane, uživaju u gastro natjecanjima jer skautizam nije samo za djecu, pa su baš nedavno skuhali najbolji grah u Brezovici i napravili najbolje pljeskavice na druženju izviđača u Kraljevici.

Udruga je to koja pruža mogućnost učenja i druženja prvenstveno djeci, ali i roditeljima, pa ne čudi što članovi dolaze čak iz Lekenika, Ogulinca, Vukovine, Ščitarjeva, a ne samo iz grada.

- Kada roditelji vide da su se djeca prepoznala u našoj udruzi, nije im teško dovesti ih na naše aktivnosti čak i iz daljih mjesta, a mi ih rado prihvaćamo. Ako im možemo ponuditi nešto kvalitetno, zašto ne. Posebno sam u svemu tome ponosan na ljude, naše skautske programske voditelje, djecu koja su od 2. razreda osnovne škole kod nas. Mogli su se predomisliti i otići jer, kao i u obitelji i mi se znamo posvaditi, ali se i pomirimo i radimo dalje. Jednostavno rečeno skautizam nije samo nešto čime se bavimo za dobrobit djece. To je način života i to se kod nas vidi - zaključio je Alen Konjević. (Ivana Crnković)


Članak je objavljen u 117. broju VGdanas novina.