Sve što proizvede završi na stolovima luksuznih restorana: Riječ je o mjestima gdje sljedovi jela koštaju i do dvije tisuće kuna po osobi

Naš mladi sugrađanin iz Velike Kosnice nedavno je proglašen najboljim mladim hrvatskim poljoprivrednikom. Ovaj inženjer medicinske radiologije svoju sreću umjesto u nekoj od hrvatskih bolnica pronašao je na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu svojih roditelja, koji su ovaj posao pokrenuli prije skoro 20 godina. Još kao mali je sa svojom sestrom preko praznika pomagao roditeljima oko plastenika, a onda je došlo vrijeme da preuzme posao. Uz standardnu ponudu presadnica i povrća iz plastenika, odlučio je nadgraditi ponudu i stvarima poput jestivog cvijeća, mikro povrća i drugog egzotičnog bilja iz raznih dijelova svijeta.

- Pratim trendove na internetu, što se događa u Britaniji i Americi, koji su noviteti u kulinarstvu i što rade proizvođači koji proizvode slične proizvode. Informiram se o svojstvima tih možda nama nepoznatih biljka i načinima njihove primjene u kulinarstvu. Probam ih uzgojiti i onda ih ponudim šefovima u restoranima. Teško ih je iznenaditi. Upoznati su gotovo sa svim trendovima pa mi vrlo brzo kažu o čemu se radi, naravno i oni prate trendove. Hrvatska je turistička zemlja i do relativno nedavno gastronomska ponuda nije bila na zavidnoj razini. No, posljednjih pet godina nastao je pravi boom u tom području. Veliki pomaci nastali su i u priči o barovima i koktelima. Postoje škole u Zagrebu i ostatku zemlje koje odgajaju mlade barmene da rade vrhunske stvari. Imam dobru suradnju s njima. Oni me traže neke stvari, ja ih nabavljam. Već sada dogovaramo što nabaviti i probati uzgojiti za sljedeću sezonu – objasnio nam je Ilija Jurić.

Nije uvijek lako nabaviti traženo začinsko bilje, niti ga uzgojiti u uvjetima kontinentalne klime. Ilija surađuje s tvrtkama iz cijelog svijeta od Azije do Europe. Iz Italije i Nizozemske uglavnom nabavlja mikro povrće, a začinsko bilje iz Azije.

Naš sugovornik kaže kako voli kuhati, ali to rijetko stigne zbog obaveza oko OPG-a. Uz to ovaj 31-godišnjak je i otac četveromjesečne bebe pa je jako teško naći slobodnog vremena za sebe. No, kada kuha voli eksperimentirati sa začinima. Kako kaže, sebe smatra kreativnom osobom i to je zasigurno jako utjecalo da se krene baviti tom vrstom poljoprivrede, koja baš i nije razvijena u našim krajevima.

Jedan od proizvoda na koje jako ponosan je i cvijet buzz button kojeg smo imali priliku kušati. Riječ je o specifičnom osjećaju koji obuzme vaše okusne pupoljke na par minuta. To zanimljivo iskustvo koštalo bi vas tri kune, koliko se kreće cijena jednog cvijeta. Sve što Ilija proizvede završi ili na stolovima luksuznih restorana ili u pićima luksuznih koktel barova.

- Riječ je o jestivom cvijetu, koji je vizualno najsličniji tučku kamilice. Kad ga prožvačete po ustima izaziva lagane trnce, a ukus je limunasto kiselkast. Njegovo djelovanje traje tri do četiri minute i svakom piću promijenit će okus. Samo par barova s njim radi već neke tri do četiri godine. Riječ je o barovima koji su manji i posvećeni su pružanju vrhunske usluge svojim gostima. U ponudi imam i japansku biljku koja se zove Shiso ili Perilla. Najčešće se koristi u ovoj invaziji street fusion restorana. Koriste ih za sushije, jer dodaje tu neku posebnu aromu koju je teško usporediti s nečim drugim. Imamo dosta tih nekih posebnih stvari koje su vezane uz neke specifične restorane. Nekih imamo u manjim količinama pa ih i ne nudimo svima – objasnio nam je Ilija.

U razgovoru smo doznali i da se većina cvijeća može jesti, a ako se nalazi kao dekoracija na tanjuru onda mora biti jestivo. No, u praksi ga ljudi često zaobilaze na svojim tanjurima jer misle da riječ samo o dekoraciji.

- Čak sedamdeset posto cvijeća je jestivo. Ono što je najvažnije je kontrolirani uzgoj. Cvijeće se ne smije tretirati ničim što je opasno po ljudsko zdravlje. Naši proizvode pratimo od sjemena do rezanja, tako da možemo garantirati ispravnost i kvalitetu. U ovom poslu ne možete nabaviti od nekoga cvijeće nepoznatog porijekla i onda ga distribuirati – kazao nam je naš sugovornik.

Ilija kaže da se od ovog posla može pristojno živjeti, ali se ne može obogatiti. Ne plaši ga niti kriza koja se opasno nadvila nad europski kontinent.

- Ja radim s restoranima čija klijentela ima novaca. Riječ je o luksuznim restoranima gdje sljedovi jela koštaju i do dvije tisuće kuna po osobi. U svakoj krizi su se uvijek prodavale luksuzne stvari i to je činjenica. Vjerujem da će biti manje posla, ali u tom slučaju uvijek se možemo prebaciti na standardnu plasteničku proizvodnju poput salate i drugih standardnih proizvoda. Moglo bi se dogoditi da bude nestašice hrane i što god da počnemo proizvoditi nećemo imati problema – zaključio je naš sugovornik.