°C 8

Svi zaslužuju drugu priliku

19.12.2017.

U ovo predblagdansko doba stavlja se naglasak na promicanju dobrih djela, a mi smo imali priliku razgovarati s dvije djevojke koje to čine svaki dan spašavajući napuštene pse.
Ana Najcer je jedna od članica Udruge Sigurna kućica koja pomaže napuštenim i nezbrinutim životinjama s područja Velike Gorice i okolice. S druge strane, upoznali smo i Martinu Vujnović koja je također član Udruge, ali i radi u relativno novom Gradskom skloništu za pse Velika Gorica koje je otvoreno ovog ljeta u Jagodnom.

Građani često poistovjećuju Udrugu Sigurna kućica i Sklonište za pse u Velikoj Gorici, stoga je važno naglasiti da nije riječ o istome. Volonterke iz Udruge djeluju već više od dvije godine ali Sigurna kućica kao službena organizacija postoji godinu dana što im je dalo dodatnu težinu prilikom obavljanja svoje misije.

-Sigurna kućica je neprofitna organizacija koja se bavi spašavanjem, udomljavanjem i zbrinjavanjem pasa sukladno važećim zakonskim propisima. Mi nismo sklonište i nemamo svoje prostore potrebne za skrb o napuštenim psima, ali ostvarujemo dobru i prijateljsku suradnju sa skloništem te oglašavamo i pomažemo u udomljavanju na sve načine. Pomažemo i kao privremeni smještaj, a donacije su nam veoma važne-rekla nam je Ana Najcer iz udruge Sigurna kućica.



S obzirom na to da se financiraju isključivo donacijama, a volonterke još uvijek najveći dio podmiruju same iz vlastitih sredstava, svaka pomoć im je prijeko potrebna i to ne samo novčano, nego prikupljaju i hranu, vodilice za pse, deke i sl.

Inače, djevojke iz Udruge su zadnje dvije godine radile na udomljavanju pasa sa sisačkog područja s obzirom na to da je Sisak imao koncesiju za Grad Veliku Goricu. Međutim, od osmog mjeseca ove godine Velika Gorica je dobila svoje gradsko sklonište za napuštene pse, tako da je sada primarni zadatak Sigurne kućice pomoći udomiti njihove „njuškice“.

-Ostvarili smo tu jednu poslovno-prijateljsku suradnju s njima tako da ih sad redovito oglašavamo, objavljujemo napuštene „njuškice“ iz skloništa na svojoj Facebook stranici. Kad je potrebno, jedan dio pasa izvadimo na svoje privremene smještaje i tad kažemo da su oni pod skrbi Udruge, što znači da mi onda o njima brinemo i financijski i sve što treba, od liječenja, kastracije, hrane i drugo-kaže druga sugovornica Martina Vujnović.

Psi na listi čekanja

Trenutni kapacitet je 40 mjesta, a kad se sklonište popuni, a pozivi i dalje pristižu, psi se redom upisuju na listu čekanja i vlasnici (ili nalaznici) su zamoljeni zadržati ih dok se ne oslobodi mjesto u skloništu.

-Nakon godina truda i zalaganja udruge, volontera i građanstva bio je krajnji trenutak da dođe do otvorenja gradskog skloništa s obzirom na broj napuštenih pasa. Za sad ide odlično, iako nažalost „odlično“ ide i skupljanje pasa, a iako smo znale za problematiku okolnih sela, nismo očekivale toliku navalu. Svakako, Ana i ja, kao i sve ostale članice Udruge i skloništa zahvalne smo Gradu i gradonačelniku Draženu Barišiću na realizaciji ovog projekta-dodala je Martina Vujnović.

Ono što je ipak pozitivno u ovoj priči je dobra posjećenost građana koji se rado odazivaju na druženja i aktivnosti koje organiziraju Udruga i sklonište te oni koji to mogu, udome onu „njuškicu“ koju odaberu.

Iako je Sigurna kućica inicijalni kontakt skloništa i nastoji približiti građanima sve pse koje se tamo nalaze preko fotografija i oglasa, najzahvalniji su kad ljudi odlaze direktno u sklonište tako da ne moraju svi psi ići preko Udruge u sklonište.

-Često neka „njuškica“ koju su ljudi odabrali preko fotografije ili oglasa ne mora biti ta koju će povesti doma, nekad se u skloništu zaljube u neku drugu. Nije rijetko da ljudi dođu s naumom da uzmu jednog psa, a odu s drugim jer jednostavno „kliknu“. To je ona kemija koja se dogodi na licu mjesta i baš zato volimo da posjetitelji dođu jer nema te fotografije i snimke koja može dočarati kakav je taj pas, osim kad ga upozna uživo, osjeti njegovu energiju, vidi njegov pogled, kad osjeti njegovu šapu. I baš smo sretni zbog toga, da se ljudi uglavnom zaista sjete doći-ističe Ana.

Populariziraju druženje sa psima radi lakše prilagodbe

Osim što Udruga nastoji raširiti glas o novom skloništu i olakšati im posao, inicirala je i neke programe druženja vikendom kada su svi posjetitelji slobodni doći u Jagodno.

-Na početku je sve išlo sporo, sad se ipak pokrenula cijela priča prvenstveno zbog Udruge i volontera i posjetitelja koji dolaze, jer jednostavno mora se uhodati neka stvar da bi uopće mogla funkcionirati, da bi se čulo za ove pse. Kao što je rekla Ana, super je što je dosta dobar odaziv ljudi i posjetitelja. Neki nam donesu deke, neki grickalice, a ima i onih redovnih posjetitelja koji dolaze iz vikenda u vikend i šeću pse, druže se s njima, rade na toj socijalizaciji, odnosno rade skupa s nama jer prenose dalje o tim psima, dijele naše objave na društvenim mrežama i sl. To druženje vikendom pokrenula je Udruga i zaista smo zadovoljni tim učinkom-dodaje Martina naglasivši važnost tog trenda za Udrugu i Sklonište jer socijalizacija pasa koja se pritom ostvaruje važan je korak i vlasnike i za pse kako bi se lakše prilagodili na dom u koji će doći.

Često, kažu, ljudi se i boje doći u Sklonište jer misle da su napušteni psi, divlji , agresivni, nesocijalizirani...

- To nije tako. To su psi kao i svaki drugi koje vidite na cesti s njihovim vlasnicima. Isto su dragi, simpatični, divni, krasni, ali bez sreće. Tako da ljudi ne bi trebali imati averziju prema tim psima. Postoje pak ljudi koji misle da nemaju snage vidjeti tužne pse u skloništu, a ne mogu im konkretno pomoći. No, ako samo posjete naše pse i provedu s njima vrijeme bez obaveza udomljavanja, njima će to jako puno značiti, a vi ćete se osjećati zadovoljno jer životinja uvijek vraća ljubav-pojašnjavaju naše sugovornice.



Iz Sigurne kućice i skloništa poručuju svima koji nisu da ih posjete u Jagodnom jer će im napuštene „njuškice“ to uvijek pamtiti. Kažu da tko god im je jednom došao, uvijek se vrati, a pozivaju i sve one koji žele volontirati. Također, pozivaju sve vlasnike ljubimaca na veću odgovornost i tako žele osvijestiti građane o problematici napuštenih životinja.

-Pas koji je napušten ne završi tu svojom greškom, već greškom i neodgovornošću vlasnika, jednostavno nije imao sreće u životu. Ali svi zaslužuju drugu priliku, pa tako i psi u skloništu. I za kraj, naš moto: SVI I SVE ZA NAPUŠTENE PSE-zaključila je Ana Najcer.

Sve što vas zanima o udomljavanju, volontiranju i pomoći napuštenim psima, možete pronaći na stranicama Sigurne kućice i gradskog skloništa.

 

Lorena Deverić/foto:Udruga Sigurna kućica