Tri godine bez Iveka: „Uvijek ćeš biti u našim srcima, hodnicima i kamionima!“

Vruć ljetni dan, baš kao i ovaj današnji, u Veliku Goricu 20. srpnja 2019. godine donio je nezamislivu tugu, šok i potpunu nevjericu. Požar u kući u Ulici Mate Lovraka prekinuo je život mladog pripadnika Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica, 24-godišnjeg Ivana Galekovića, koji je zapravo tek počinjao svoj životni put i to ne bilo kakav životni put već onaj na kojemu se zavjetovao da će svojim životom braniti i spašavati tuđe živote i imovinu.

A Ivan je upravo to i činio i na tom putu nesebično položio svoj mladi život. Iza tog tužnog dana povlačilo se puno pitanja, tražili su se krivci, no da upitamo Iveka, sigurni smo da bi on opet srčano i hrabro utrčao u tu vatru, bezrezervno i bez puno upitnika nad glavom. Jer takav je bio on i takvi su momci oko njega s kojima je dijelio i jutra i večeri kao i brojne besane noći. Spremni dati svoje živote da bi drugi mogli nastaviti sa svojim životima…

Tri su godine bez Iveka, a u Javnoj vatrogasnoj postrojbi njegove kolege osjećaju se kao da je sve bilo jučer. Svake godine 20. srpnja iznimno je težak za sve njih, a i ovog puta svom Iveku posvetili su dirljivu objavu.

                                         (Ivan u paru s kolegom Mariom Lendarićem na Fire combat natjecanju 2019. godine, nešto više od mjesec dana prije tragedije)

„Prijatelju, kolega, Ivek... I danas će biti sličan dan kakav je već zadnjih tri godine... težak, sjetan, svatko u nekoj svojoj misli, kao i milijun puta do tada, pa jel to trebalo biti tako.

Veli se da čovjek planira, a Bog se smije. I toga dana se on smijao kada si mu došao, a nama je ostavio golemu nevjeru, tugu i žalost. Ostavio nas je da tugujemo i sjećamo se tvojeg osmijeha i sreće u svakodnevnom susretu sa tobom.

Toga teškog, ljetnog popodneva resetirao si mnoge živote svojim odlaskom, mnoge si stavio na početničke postavke kojima se teško vraća u normalni život.  Ali kako smo znali puno puta reći, samo pomalo i jako jer izbora nam nisi dao.

Treća godina je iza nas od kada si nas napustio, a sjećanja su itekako friška. Svakodnevna i neumorna.

Prijatelju, kolega, Ivek... Uvijek ćeš biti u našim hodnicima i kamionima, a do dolaska u tvoju postrojbu, želimo ti vatrogasni pozdrav, ponosan sa uzdignutom glavom, ali tužan sa suzom u oku.

Pozdrav prijatelju i vidimo se!

Vječna ti slava i hvala!“