Učiteljski „Oskar” u rukama dviju velikogoričkih učiteljica Ivane Dubovečak i Maje Mačinko: "Djeca su naša najveća motivacija"

"Da se deset puta rodim, deset puta bih bio učitelj" rekao je Ivan Filipović čije ime danas nosi prestižna nagrada, svojevrstan „Oskar” u svijetu obrazovanja, a kojim se danas mogu pohvaliti i dvije velikogoričke učiteljice. Za Ivanu Dubovečak i Maju Mačinko vrijede iste riječi u želji da svoja znanja i iskustva svaka u svome području rada, prenesu na mlađe generacije i pritom ostave trag u njihovim životima. Svojim nekonvencionalnim metodama rada istaknule su se u moru prosvjetnih radnika te su nagrađene ovom prestižnom nagradom koju dodjeljuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Bez obzira na osvojenu nagradu koja im je svakako vjetar u leđa, ove dvije profesorice najsretnije su činjenicom da su svojim radom ostavile traga na učenicima koji im se uvijek iznova vraćaju zahvaljujući im na pomoći u odabiru zanimanja, iskustvu koje su im prenijele, stečenim znanjima. Profesorice su to s kojima možete voditi vlastitu radijsku emisiju o različitim temama i ugostiti zanimljive goste, učiti hrvatski jezik uz pomoć psa koji vam daje nagrade, izrađivati vlastitog robota, družiti se sa ženama znanstvenicama ili pak slušati o dalekim tajnama svemira iz prve ruke. O svom pozivu, poslu i svemu što rade i zbog čega su se iz mora nastavnika i profesora u Hrvatskoj istaknule baš dvije velikogoričke profesorice razgovarali smo upravo s njima - Ivanom Dubovečak i Majom Mačinkom.

-Kad cijeli život tako radite u školi i dajete se toj djeci i kad osvojiti jednu takvu nagradu koja je zapravo najveća nagrada koja se može osvojiti u našem poslu onda stvarno osjećate sreću i ponos –otkriva nam učiteljica Ivana Dubovečak.

Mali radijski voditelji već punih 18 godina

U OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici radi već punih 20 godina. Profesorica je savjetnica hrvatskog jezika te vanjska suradnica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Osim što radi s učenicima od 5. do 8. razreda, radi i sa studentima koji joj dolaze na nastavu i hospitacije kako bi je promatrali i od nje učili u sklopu predmeta Metodike. Studenti koji će biti budući učitelji ili profesori hrvatskog jezika dolaze gledati nastavu učiteljice Ivane koja uz klasičnu nastavu provodi brojne projekte sa svojim učenicima. Jedan od najdražih projekata koji uspješno provodi već 18 godina, u suradnji s kolegicom Marinom Mužek, joj je emisija „Zvonjalica“ na lokalnom City Radiju koju vode isključivo djeca.

-Vode je i pripremaju učenici svake subote iz svih velikogoričkih osnovnih škola i to je jedan veliki projekt koji je nastao na nivou grada kojeg mi radimo i uređujemo sada već 18 godina-ponosno ističe profesorica Ivana.

Brojne su teme koje u Zvonjalici obrađuju te o njima pričaju s gostima iz različitih područja. O važnosti zdravlja i tjelesne aktivnosti pričali su tako s profesorima s Kineziološkog fakulteta, važna tema je i medijska pismenost i ponašanje na internetu o čemu im govori stalan gost s Fakulteta političkih znanosti Igor Kanižaj. Govorili su i o tome kako biti solidaran i pomoći djeci u Petrinji nakon strašnog potresa. Kako bi pokazali da znanost i tehnologija nije rezervirana samo za dječake u svojoj emisiji često ugoste i znanstvenice. Sa Zvonjalicom, kaže profesorica Dubovečak nastavit će se i dalje.

-To je nešto s čime ću se sigurno dalje nastojati baviti, to su projekti koji su hvale vrijedni i mislim da ih treba dalje razvijati-istaknula je.

Za dobro znanje nagrađuje vas pas

Jednako vrijedan projekt koji ova nagrađena velikogorička učiteljica provodi u okviru nastave jest projekt pod nazivom „Učimo s četiri šape“. Radi se o učenju hrvatskog jezika uz pomoć terapijskog psa koji jednom mjesečno dolazi na sat hrvatskog jezika u niže i više razrede. Učenici profesorice Dubovečak imaju prilike učiti uz psa Kotu.

- Taj sat iziskuje jako puno priprema. No Kota je iznimno pametan pas i ako učenici nešto dobro znaju, oni od Kote dobiju nagradu. On na sat dolazi sa svojom trenericom. Nije da Kota zna hrvatski, nego mu trenerica daje znak ako su djeca odgovorila točno, Kota će dati nagradu koju djeca žele s njom npr. da ih masira sa stražnjim nogama, hoda na nogama, izvrće se, pada mrtva... To je jedan jako zanimljiv način učenja, posebno za djecu s posebnim potrebama-kaže nam profesorica Dubovečak.

Ivana Dobovečak: Motiviraju me djeca

Uz ove provodi još mnoštvo projekata od kojih se ističe rad na eTwinning platformi kroz koju je ove godine provela 20 projekata te za svaki dobila maksimalnu oznaku kvalitete, a njih 7 dobilo je europsku oznaku kvalitete. Teme kojima se sa svojim učenicima bavi su sigurno korištenje internetom, borba protiv korone, zavičaj, priroda, materinji jezik i narječja, njegovanje dobrote kroz projekt 20 dana dobrote... Pitamo našu sugovornicu što ju za sve to motivira?

-Motiviraju me prvenstveno djeca. Zato što imam povratne informacije od njih, oni jako vole kad sudjelujemo u određenom projektu i kada se oni u te projekte uključuje, dobiju određene zadatke i uče na taj nekakav malo i drugačiji način-rekla nam je Ivana Dubovečak.

Maja Mačinko: Kad znam da sam im pomogla to mi je nagrada

Druga nagrađena velikogorička učiteljica je Maja Mačinko, profesorica fizike i politehnike, suosnivačica udruge Tur Tech (Turopoljski tehničari), i nekadašnja profesorica u Kvaterniku, danas u zagrebačkoj OŠ Ivana Cankara. Rođena je Istrijanka, no upravo ju za Goricu, kaže nam, veže najljepše razdoblje karijere koju je punih 12 godina gradila u OŠ Eugena Kvaternika. Ondje je sve svoje nekonvencionalne zamisli, kaže nam, realizirala i uspjela učenike zainteresirati i prenijeti im svoja znanja. Za nagradu ju je nominirala udruga TurTech čija je danas tajnica, a ističe kako su joj najveće priznanje i motivacija za daljnji rad pisma preporuke njezinih učenika i kolega.

-Čak i da nisam dobila nagradu, kad sam pročitala 30-ak pisama preporuke koja su morala biti predana prilikom prijave na natječaj, plakala sam od sreće. Činjenica da vam odrasla osoba koja ima 20 i nešto godina i kojoj ste bili profesor napiše koliko joj je vaš način rada i razmišljanja promijenio život - niti jedna nagrada se ne može mjeriti s time da znate da ste u životu za nekog nešto ipak napravili-kaže nam profesorica Maja.

Nekonvencionalna i kreativna nastava

Kroz svoj rad s učenicima oduvijek voli unijeti kreativnost te kurikulum prilagoditi upravo njima. Postiže to također brojnim projektima, naravno vezanim uz njezino područje rada – fiziku i tehničku kulturu.

-Radimo niz projektne nastave, praktičnih radova, gdje učenici razmišljaju. Učimo o tome kako možemo pogriješiti i kako se nositi s tim da je pogreška dio svakodnevice te da neuspjeh prihvate kao nešto iz čega se izvući pouku-kaže profesorica Mačinko.

Dok je radila u 'Kvaterniku' pokrenula je radionice robotike još prije desetak godina kada to nije bilo toliko popularno kao danas, a zbog tih su radionica, kaže nam, djeca čak mijenjala školu.

-Učenici vole biti na nastavi. Doživjela sam puno puta kad sam počela raditi u Kvaterniku, kad smo uveli robotiku da su se djeca prebacivala iz drugih škola k nama da bi mogli ići na robotiku kod mene. Volim i suradnju s razrednom nastavom i mislim da kad se udružimo kao kolege i učitelje i pružimo zajedno neke sadržaje da onda djeca mogu profitirati najbolje od svega. Da mogu vidjeti koliko je sve zanimljivo i zabavno-ističe ova nagrađena učiteljica.

Iskustva iz NASA-e kao motivacija

Svoju nastavu, kaže nam, nastoji učiniti što maštovitijom, nekonvencionalnom pa tako često slušaju glazbu na satu, a učenicima je najzanimljivije kad im profesorica Maja priča o svojim doživljajima prilikom posjeta američkoj NASA-i koju je posjetila na poziv inženjera Chucka Bergha s kojim je vodila robotički kamp za srednjoškolce na Balkanu u organizaciji Američke ambasade.

Kao urednica udžbenika za tehničku kulturu promijenila je njihov koncept i napravila stripove o mladim hrvatskim inovatorima od kojih djeca mogu učiti što ih zasigurno sigurno bolje motivira i inspirira nego nabrajanje povijesnih činjenica.

-Koncept je promijenjen na način da djeca uče od mladih koji su slični njihovim godinama i da ih oni mogu inspirirati da ne moraš biti netko s puno novaca i diplomom da bi uspio, ako imaš neki zacrtan cilj u životu-kaže Maja Mačinko.
Uz projekte koje provodi također voli promovirati znanost kod djevojčica o čemu ima i međunarodne projekte i organizira događanja na kojima gostuju poznate znanstvenice koje pričaju o svom životnom putu.

Važno je voljeti to što radiš

-Nagrada mi je potvrda i poticaj da taj svoj način razmišljanja na koji ljudi možda nisu navikli nastavim i dalje, jer htjela bih da djeca kroz našu nastavu tehničke kulture nađu nešto u čemu su dobri. Uvijek se priča o tim fakultetima, no danas s 15 godina kasno je već odlučiti se za nešto. Mislim da to treba otkriti puno ranije jer se kasnije teško snaći u moru svih tih predmeta. Ja djeci pokušavam prenijeti svoja iskustva i nastojati da uče od njih-kaže nam profesorica Maja, a najveća nagrada i potvrda da je na dobrom putu u svom učiteljskom pozivu uvijek su njezini učenici koji joj se rado vraćaju i zahvaljuju na pomoći i motivaciji u odabiru njihova životnog poziva.

-Vraćaju mi se klinci i kad mi kažu da idu sretni na posao i na fakultet, i kad znaš da si im ti pomogao da otkriju nešto u čemu su dobri, bili znanstvenici ili pak vješti majstori bitno je da su zadovoljni, dobri u svome poslu pa onda i sretni u onome što rade-zaključila je profesorica Maja Mačinko.