Uskrsna poruka: „Ovo je dan što ga učini Gospodin. Radujmo se i kličimo!“

Povodom najvećeg kršćanskog blagdana donosimo uskrsnu poruku vlč.Norberta Ivana Koprivca u ime Velikogoričko-odranskog dekanata:

Aleluja. Isus je uskrsnuo!

Božja riječ nas uči da je Isus trebao ustati od mrtvih.(usp. Iv 2,9) Zašto? Zar nije bilo dovoljno što se je utjelovio i umro za nas? Ne, jer kako piše sv. Pavao: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša…“( usp. 1 kor 15,17)

Kada je Isus uskrsnuo bez sumnje je dokazao da ima moć nad grijehom i smrću. On je doista Božji Sin kojega smrt nije mogla okovati. Isus je uistinu uskrsnuo. On živi i sada je s nama. Mi vjerujemo da nas je otkupio od grijeha i smrti

Stoga je Isusovo uskrsnuće srž kršćanske vjere. Kršćanin zna da će živjeti u novoj preobraženoj stvarnosti sa svojim Bogom i zbog toga se smije radovati. Radost uskrslog Krista nam može i treba uvijek biti u mislima kada na zemlji dođu iskušenja. Živimo u svijetu koji nije lišen zla ni posljedica zla, ali Bog pobjednik veći je od svakoga zla. U njemu je naš smisao. Živjeti s Kristom uskrsnulim već na zemlji budi sigurnost, doduše u vjeri, ali sigurnost koja počiva na Božjoj svemoći.

„Ovo je dan što ga učini Gospodin. Radujmo se i kličimo!“ Ovako pjeva Crkva u tajni uskrsne noći i prenosi je nama. Doista, ovakav je dan samo Bog mogao stvoriti: dan kad je smrt pobijeđena i kad nam je život zauvijek darovan. Otvoren nam je pogled u našu vječnu budućnost. Gledamo uskrsloga i proslavljenog Gospodina. Slavimo najvažniji dan u liturgijskog godini. Neka bude i najsnažniji oslonac našega života.

Svima želim blagoslovljen Uskrs!

Dekan velikogoričko-odranski, vlč.Norbert Ivan Koprivec

Iz današnjeg Evanđelja:

Trebalo je da Isus ustane od mrtvih (Iv 20, 1-9)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Gospodnja.