Velikogorička priča: Igor Stiskalov je slikar, ilustrator,a odnedavno i 3D umjetnik čija djela krase domove poznatih Hrvata

Igor Stiskalov, diplomirani slikar, ilustrator, fotograf, a od nedavno i 3D umjetnik naš je sugrađanin kojeg ćemo vam približiti kroz još jednu Velikogoričku priču. Radi se o umjetniku čije slike krase zidove brojnih poznatih Hrvata, a koji je prepoznat i van granica naše države.

Igor je izuzetno skroman i ugodan sugovornik, a opet toliko je talentiran da ta skromnost pomalo i iznenađuje. No, takvi su umjetnici, ili su introverti koji ne vole pričati o sebi, ili ih, s druge strane, ne možete zaustaviti od samohvale.

Igor spada u ove prve te mu se ovim putem zahvaljujem što je pristao na razgovor.

Kao rođeni Zagrepčanec logično je bilo prvo pitanje - kako to da se odlučio skrasiti u našem lijepom malom gradu?

Otkriva da su mu i s mamine i tatine strane korijeni u Velikoj Gorici. Od malih nogu gaji ljubav prema gradu u kojem su mu živjeli bake i djedovi. Sve lijepe slike djetinjstva veže uz Goricu, tu je zasnovao obitelj i živi već 15-tak godina.
Životni poziv mu je slikarstvo - to je otkrio u najranijem djetinjstvu; dalje su to ilustracije, strip i fotografija, a od relativno nedavno radi i 3D figurice. U to je involviran od printanja do finalizacije.

- Nešto slično slikanju, ali totalno drugi medij. 3D industrija se razvija neviđenom brzinom i vrlo brzo nećemo ju moći izbjeći u svakodnevici. Nakon što sam se susreo s 3D printerom, proširili su mi se vidici i otvorile su se bezbrojne mogućnosti. Tu sam jednostavno pronašao novu inspiraciju. A to mogu "zahvaliti" COVID-u, kad smo svi bili u izolacijama.

Svijet je za nas likovnjake praktički stao, kao i za veliku većinu umjetnika. To vrijeme iskoristio sam za otkrivanje te, za mene nove grane umjetnosti. Tako da se danas mogu bez imalo srama predstaviti svugdje u svijetu sa svojim uratcima.

Od kuda ta strast prema akcijskim junacima? Kroz smijeh nastavlja:

- Otkako pamtim, a to je praktički od malih nogu, zaluđen sam stripovima . Kroz njih sam naučio čitati i crtati. Da nije bilo te kulture pitanje je bi li ja ikad krenuo u tom umjetničkom smjeru, bi li ikad bio slikar, ilustrator…i ovo što sam danas.

U moje vrijeme odrastanja, i u državi u kojoj smo živjeli, nije bilo baš sve dostupno kao danas. Kao klinac, htio sam imati sve postere strip junaka na svojim zidovima sobe. Nabaviti ih, za mene je to bila nemoguća misija. Odlučio sam ih sam nacrtati. Kupio sam veliki hamer papir i flomasterima nacrtao svog prvog strip junaka, legendarnog Zagora. Moram priznati da to uopće nije izgledalo loše čak i iz ove današnje perspektive. – (Igor je u to vrijeme bio jedan mali šestogodišnjak.)

Tako sam onda počeo uglavnom crtkarati stripove, precrtavati kadrove.. Tako sam vježbao i trenirao. Precrtavao sam čak i naslovnice kaubojskih pisanih romana.. Ljubav prema umjetnosti bila je iz dana u dan sve veća, pa je onda logičan smjer bila Škola primijenjene umjetnosti u Zagrebu, nakon nje i Likovna akademija.

Kako su pravno regulirana prava za izradu tih figurica?

- Pa, za svaku figuru, za početak, potrebno je imati dozvolu za printanje. Vani je to uredno i odlično regulirano te se točno zna odakle stvari kreću - nema vrludanja i nema rada na crno. Pogotovo ako svoj rad želite kapitalizirati.
Kao klinac jako sam volio gledati filmove s Charlie Chaplinom, tata me vodio na svaki njegov film u Kinoteku pa sam imajući na umu jednu meni dragu scenu iz filma odlučio istu pretvoriti u 3d figuru.

Zatražio sam autorska prava za Charlieja Chaplina. Angažirao sam odvjetnika i odradili smo odličan posao. Jedini u svijetu smijem proizvoditi 3D figuricu Chaplina u toj pozi. Nije to tako komplicirano. Jednom kada dobiješ autorska prava i odradiš posao, sa svakim sljedećim projektom stječu se određene povlastice i benefiti.

Poslovni kakvi jesu vani, prodaju i pakete autorskih prava, pa npr. mogu raditi više poza određenog lika za puno manju cijenu.

Nažalost, ne smijem pokazivati fotografije figurice Chaplina prije nego krene službena prodaja, ali ću svakako poslati sve da objavite na stranici kad za to dođe vrijeme.

Kako bi npr. meni, koja o tome ne znam apsolutno ništa, mogli objasniti kako nastaju figurice? Koji je to proces? Meni se to sve čini teško i komplicirano, no sigurna sam da baš i nije nužno tako.

- Surađujem u svom poslu s izuzetno nadarenim 3D sculptorima (kiparima), koji i mene ostavljaju bez teksta kakva su čuda u stanju napraviti. Najčešće su to ljudi koji olovkom ne znaju nacrtati ništa kompliciranije od točke i crtice, ali je to apsolutno nebitno. U svom dijelu posla, a to je 3d sculpting, rade čuda. To su uglavnom ljudi bez likovnog iskustva, nemaju veze ni s anatomijom ljudskog tijela, ali naprave skulpturu u tom mediju, i to toliko dobro, da ne možete ne biti fascinirani njihovim vještinama.

Po predlošku fotografije ili pak skice, gdje motiv vidite samo dvodimenzionalno, oni, čarobnjaci kakvi jesu, naprave kompletan 3d model. Nakon što mi pošalju prvu verziju, ja ju korigiram sa svoje strane te onda zajednički dolazimo do fascinantnih rezultata.

Kad dođemo do faze u kojoj je sve prepušteno mojim rukama, za mene počinje avantura. Vjerujte da je ofarbati figuricu možda teže nego napraviti pravi realističan 2D portret. Finalizacija iziskuje umjetnost, jer moraš paziti na mali milijun stvari i detalja – pogotovo na igru svjetla i sjene jer ipak je riječ o 3d skulpturi... To je pravi umjetnički dio.
Za figuricu od okvirno 30 cm, potrebno je 2-3 dana printa.

Postproces, npr. šmirglanje, brušenje, kitanje i lijepljenje može trajati i do 5 dana. Farbanje kao finalni proces može trajati od jednog dana do par tjedana. Tim više ako se radi o akcijskim junacima koji na sebi imaju „opreme“, to onda obično traje i duže.

Gledam ga s koliko žara i ljubavi priča o svom radu, i taj njegov entuzijazam prelazi i na mene. Nastavljam oduševljeno s pitanjima:

Recimo da želim figuricu Luke Modrića.. Je li to izvedivo?

- Naravno da je! Vjerujem da Luka ne bi imao ništa protiv da nam da autorsko pravo na izradu figurice njegova lika. Tako možemo napraviti i cijelu nogometnu repku… stvarno nema kraja mogućnostima.

Smije se i potvrđuje da sam u pravu.

Recite mi tko od nas nogometnih fanova ne bi htio imati figuricu svojeg omiljenog igrača u svom domu na posebnom postolju? Ja prva bih, i želim.

Nastavlja:
- Strastveni sam filmofil i stripofil. Iz tog svijeta crpim teme za slikarstvo i za figurice. To je pop art koji meni pruža najviše mogućnosti za izražaj u gotovo svim umjetničkim medijima. Da, volim akcijske junake. Marvelovi su mi interesantni najviše radi tog vizualnog dijela, no ne baš i radi priča.. izabirem one motive i likove za koje sam siguran da su vizualno atraktivni, no nije mi toliko bitna njihova popularnost.

Je li ti je poznato, postoji li još neki Igor koji radi 3D figurice u Hrvatskoj?

- U ove tri godine koliko sam u ovoj grani umjetnosti, nisam naišao na kolegu unutar granica Hrvatske. No, možda se javi nakon ovog.

Cilj i želja u skoroj budućnosti?

- Otkupiti autorska prava za sve projekte koji su mi interesantni. Siguran sam da bi naišli i na odličan odaziv javnosti kad bi se pripremila kakva izložba, publika kod nas nije imala priliku vidjet nešto slično. Svakako proširiti poslovanje, ako to možemo tako nazvati obzirom se radi o umjetnosti, nabaviti još koji printer, organizirati izložbu figurica, pa slika, ilustracija, možda i fotografija... Planova imam mnogo, o nekima možda baš i nije najmudrije puno pričati da se ne osujete.

Jedinstveni umjetnik poput Igora je pravi dragulj u kruni našeg grada. Samozatajan i skroman, velikog umjetničkog dara, u svakoj okolini je blago koje treba čuvati s najvećom pažnjom.

(Sandra Sarija)