Ivan Prelec: Postoje jedino ambiciozni treneri koji mogu, znaju i žele

Tridesetogodišnji Ivan Prelec najmlađi je trener za kormilom goričkog drugoligaša u klupskoj povijesti. Mjesto mu se otvorilo odlaskom Deana Klafurića koji ga je uz sebe htio još ljetos. Tada nije došlo do realizacije njegova povratka, no kako život ponekad piše pomalo čudne i nepredvidive priče, tako je bilo i u njegovom slučaju. Gotovo preko noći stigao je poziv kojeg nije mogao odbiti te je ponovno u svom gradu gdje započinje graditi karijeru kao seniorski trener željan dokazivanja

Dvojbe nije bilo. Ivan Prelec bio je i ostao najozbiljniji kandidat za nasljednika Deana Klafurića na klupi HNK Gorice. Spominjao se njegov povratak u Veliku Goricu još ljetos kada je dolazio i Klafurić, no Dinamo, gdje je radio proteklih pet godina, nije ga puštao. Kako i bi, kad je riječ o jednom od najperspektivnijih mladih trenera u Hrvatskoj.

Ipak, sredinom rujna dogodila se promjena te se Prelec nakon pet godina vratio kući. Ne da bi popunio neko od mjesta u školi nogometa, već ono upražnjeno na klupi seniorske momčadi. Mnogi su s čudom gledali, ali i još uvijek gledaju, na taj potez iz Plavih salona s obzirom na to da mu je tek trideset godina. No, ima i onih koji itekako pozdravljaju ovu hrabru odluku uspoređujući je s onom iz Hoffenheima gdje je za kormilom isto njegov vršnjak, Julian Nagelsmann.

-Ja osobno smatram da je svaki trener, igrač i osoba jedinka za sebe koja je po nečem specifična i drugačija. I trener Klafurić znao je igračima u svlačionici reći kako ne postoje mladi i stari igrači, već oni koji mogu i znaju te oni koji ne mogu i ne znaju. Vrlo slično je i s trenerima; postoje treneri koji mogu, znaju i žele, a k tome su i ambiciozni. S toga tu godine nisu presudne. Trenersko iskustvo sa sobom nosi određenu prednost, no to nije presudan faktor. Ja svoju mladost stoga ne bih istaknuo kao prednost, a pogotovo ne kao nedostatak. Jedino pitanje je, jesi li ti spreman tu priliku iskoristiti ili ne- započeo je priču novi trener HNK Gorice, Ivan Prelec, koji se iz Maksimira, gdje je vodio kadete, vratio kući.

-Dinamo je mene izgradio kao igrača, ali i kao trenera. Tu svakako trebam istaknuti trenera Davora Pavlova koji je jako puno utjecao na mene, najprije kao na mladu osobu i sportaša, a kasnije i kao na mladog trenera. Ono što sam kroz ovaj period prošao u Dinamu nemjerljivo je te bih to preporučio svakom mladom treneru jer ta te platforma svakodnevno hrani tako da ubrzano rasteš kao trener- kaže nam Prelec kojem se preko noći otvorila mogućnost da uskoči na seniorsku klupu Gorice poslije iznenadnog odlaska Deana Klafurića u Legiju iz Varšave.

Ja nisam Julian Nagelsmann, ja sam Ivan Prelec

Mnogi ga uspoređuju s trenerom Hoffenheima, Julianom Nagelsmannom, no njemu te usporedbe i nisu baš drage. On se ne želi uspoređivati ni s kim, već gradi svoj trenerski stil ne želeći nikog kopirati.

-Ima nekoliko trenera koje cijenim; Guardiola, Tuchel, Pochettino, pa i taj Nagelsmann jer uvodi nešto novo. Ono što mi se sviđa kod njih je to kako igraju njihove momčadi, dok iz Hrvatske mogu izdvojiti Kopić i Sablića- kaže nam Prelec.

No, jedan trener ipak kod njega ima posebno mjesto. Naravno, riječ je o Deanu Klafuriću koji mu itekako pomaže da se što brže i bolje izgradi kao trener.

-Osobno, ja ga smatram svojim mentorom, ne zato što ga kopiram ili zato što mi daje trenerske upute što i kako da radim, već zato što smo prijatelji i identični u pogledu na nogomet. Puno zajedno promišljamo i razgovaramo o nogometu i upravo tu sam dobio najviše- priznaje Prelec.

Maksimalna podrška

Za prilagodbu nije imao puno vremena, no srećom, njegov prethodnik udario je dobre temelje koje on sada treba samo nadograđivati. Pozitivna atmosfera koja se počela stvarati još ljetos dolaskom Klafurića niti jednog trenutka nije bila narušena te mu je stoga daljnji rad bio olakšan. Uostalom, većinu tih igrača i sam zna, s nekima je igrao, dok je s većinom njih prijatelj.

-Prvo treba reći kako je ljetos napravljena odlična selekcija igrača, ne samo po igračkim karakteristikama i kvalitetama, nego i po karakternim kvalitetama. Tu je napravljen i odličan balans između iskusnih i mladih igrača. Imamo radnu atmosferu u svlačionici, a samim time meni je bilo lako tu doći i preuzeti tu momčad- priča nam trener Gorice koji je odmah na startu dobio podršku starijih igrača, kao i stručnog stožera.

Uspješno vatreno krštenje

Za pripremu prve utakmice nije imao previše vremena, tek dva dana. No, usprkos tome, momčad je u Lučkom odreagirala na pravi način upisavši pobjedu, nakon koje je i njemu bilo puno lakše raditi i pripremati sljedeće utakmice.

-Fokus od dolaska trenera Klafurića bio je na prvu sljedeću utakmicu koja dolazi. Nitko od ljudi iz kluba niti prije, kao niti sada ne bavi se konačnim ciljem i rezultatom. Tim putem sam krenuo i ja, jer to je jedini ispravan put. Morate znati kako je Druga liga vrlo izjednačena i tu doslovno svatko svakog može pobijediti, zbog čega nekih izrazitih favorita nema. Momčad koja će najduže zadržati stabilnost i kontinuitet kvalitetnog rada možda se na kraju isprofilira i u favorita. Ja se nadam da mi možemo nastaviti ići u smjeru u kojem smo išli do sada- o odrađenim utakmicama će Prelec.

Tekuća sezona donijela je napokon i određene poteze klupske politike koji su prihvaćeni i od strane običnih promatrača nogometnih zbivanja u Turopolju. To se vidi i osjeti, kako na terenu, tako i van njega jer podrška koju je od tih ljudi dobivao bivši trener nije zaobišla niti Preleca.

-To je pozitivno za sve nas jer dugo vremena nije bilo one prave kohezije i povezanosti između ljudi i kluba, pa su se i sami igrači teško poistovjećivali s klubom. U tom dijelu sada je napravljen veliki iskorak i vjerujem kako to može biti samo bolje, jer ovaj klub i grad to zaslužuju- o atmosferi koja vlada u klubu će naš sugovornik koji vjeruje kako na ovim temeljima treba graditi nastavak priče kako bi Gorica u narednih pet godina imala što ozbiljniju ulogu u hrvatskom nogometu.

Od devetnaeste godine u trenerskim vodama

Vjerujemo kako će u tom krugu biti i sam Prelec koji je sa sadašnjim razmišljanjima i stavovima već daleko ispred nekih svojih kolega. Put do toga za njega nije bio nimalo lak i jednostavan.

Međutim, upornost i ustrajnost bili su njegova nit vodilja koje su ga vodile kroz sve ove godine od Radnika, Udarnika i Gorice gdje se trenerski počeo izgrađivati pa sve do Dinama u kojem je ispekao zanat. Bio je to zapravo povratak na mjesto njegova početka, jer cijelu igračku karijeru u mlađim je kategorijama odradio u dresu zagrebačkog kluba. Tko zna kojim bi putem otišla karijera da ga u mladosti nisu zadesile ozljede, zbog čega je s devetnaest godina odlučio prestati gajiti snove o velikoj karijeri. Tada se odlučio za trenersko školovanje i usavršavanja koje je nadopunjavao igrajući nogomet za svoj gušt najprije u Poletu, a zatim u Radniku, Udarniku i naposljetku u Mraclinu. U svemu tome uvijek je imao veliku podršku obitelji, u prvom redu tadašnje djevojke, a sadašnje supruge Mateje.

-Taj period bio je izrazito stresan i naporan za mene, međutim, ja sam krenuo tim putem, a da mnogima još uvijek nije bilo jasno zašto ne pokušam ponovno baciti fokus na nogometnu karijeru. Ja sam tada odlučio da je, ako ne mogu igrati nogomet na najvišoj razini, u tom slučaju bolje da učinim taj korak koji će mi dobro doći. Sreća moja da to sada ispada kao dobar potez- kaže Prelec kojeg smo još do prije godinu dana gledali po turopoljskim terenima.

-Ja sam u ovih jedanaest godina stvarno uživao i radio ono što volim i obožavam. Znao sam ja i tada da ću igrati nogomet zato što ga volim i jer je on dio mene, a sve ovo sada samo je nastavak te priče- o svom putu će Ivan Prelec koji se tijekom svih ovih godina nije nimalo promijenio.

I dalje je onaj skromni i pošteni mladić koji čvrsto stoji na zemlji ne zalijećući se s nekim prepotentnim izjavama i najavama. I dalje će, kaže, s jednakom ljubavlju i entuzijazmom raditi ono što je i prije radio. A gdje će ga to odvesti, ne želi o tome razmišljati, jer trenutno su mu sve misli okrenute prema Gorici gdje je sretan i zadovoljan.

Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 115