Litavci dovode Litavca na klupu Gorice?

"Nažalost, nismo mi ništa bolji ili drukčiji od ostalih," rečenica koju je predsjednik HNK Gorica Nenad Črnko izjavio nakon što je uručio otkaz dosadašnjem treneru Sergeju Jakiroviću baš u svakom pogledu najbolje opisuje stanje u našem hrvatskom klupskom nogometu, a tako i u Gorici.

Treneri su potrošna roba, prvi na udaru i često ispaštaju za grijehe i pogreške drugih ljudi u klupskim strukturama.

Ništa drugačije nije bilo niti u našem turopoljskom prvo ligašu, koliko god su se ljudi u klubu i oko kluba trudili u ovih posljednjih nekoliko sezona truditi javnosti predstaviti i prezentirati kao neko osvježenje i nositelji 'novih vjetrova' na domaćim travnjacima.

Dok je sve bilo divno i krasno, kad su se u svlačionici i klupskim salonima slavile pobjede nad Hajdukom, Osijekom i Rijekom, Jakirovića su u klubu hvalili i 'podržavali'. Jakir je jednom trenutku bio je glavni kandidat za preuzimanje kormila i mlade U-21 hrvatske nogometne reprezentacije, posao kojeg je dobio Igor Bišćan, a koji je za svog mandata na klupi Rijeke čak tri(!) puta gubio od Jakirovićeve Gorice!

Već na prvoj prepreci, kod prve prave krize rezultata, ni Črnko, a niti sportski direktor Nikoličius, nisu stali iza svog trenera i dali mu podršku i priliku da u narednim utakmica izvuče ekipu, recimo već u petak protiv pretposljednje Prelecove Istre, na pobjednički kolosijek.

A igrači koji su u toj ekipi, koliko god da su dobri i talentirani, i dalje su kvalitetom daleko od 'velike četvorke' hrvatskog nogometa i Gorica je mogla biti sretna, a između ostalog zahvaljujući i talentu i radu dosadašnjeg trenera, što se borila za mjesto u gornjoj polovici HT Prve lige.

-->>  Gorica otpustila Jakirovića: Nismo ništa bolji ili drugačiji od ostalih

Sasvim je jasno kako je Gorica razvojni poligon za mnoge mlade i perspektivne nogometaše, koji u klub dolaze bez odštete, igraju za skromna primanja, kako bi u budućnosti klub zaradio na njihovom transferu, a oni se izborili za bolje ugovore. I to je sasvim legitimno, kao što je i legitimno da navijači traže dobre rezultate, dobre partije na travnjaku...

A njih je ovih godinu i pol dana pod Jakirovićevim vodstvom itekako bilo. Teško je i nabrojati sve te veličanstvene pobjede, koje su i privukle brojne turopoljske ljubitelje nogometa na Gradski stadion. Od gostovanja na Poljudu, Gradskom vrtu i Rujevici pa do nedavnih partija za pamćenje krajem listopada i početkom studenog protiv Hajduka na domaćem travnjaku, i u Kupu i tri dana kasnije u prvenstvu.

Brojno nezadovoljstvo navijača iskazano na društvenim mrežama i razočaranje potezom Uprave i otkazom Jakiroviću, kojeg smo pokušali kontaktirati ali se nije oglasio s komentarom na aktualnu situaciju, najbolje govori o tome koliko imaju povjerenja u posljednju odluku predsjednika Črnka i sportskog direktora Nikoličiusa...

Jakirović je u Goricu stigao kao trener drugoligaša iz Sesveta, u izuzetno delikatnom trenutku, prije početka priprema za povijesnu prvoligašku sezonu, kad je Ivan Prelec iznenada, 'iz vedra neba' okrenuo leđa klubu i za Klafurićem otišao u Poljsku.

Jakirović je prihvatio izazov i na najbolji mogući način potvrdio kako ima ogromni potencijal u ovom poslu. Od Kristijana Lovrića napravio je igrača, od kojeg bi HNK Gorica i njeni partneri iz Litve, trebali zaraditi nekoliko milijuna eura.

U milijunskim transferima iz kluba su otišli i Atiemwen u Dinamo i Miya u Tursku i Zwolinski natrag u Poljsku. U ovom zimskom prijelaznom roku Jakirović je protiv svoje volje ostao i bez dokapetana Marija Marine, koji je bio motor ove ekipe još od drugoligaških dana, a igrači koji su dovedeni, od veznjaka Kalika iz Hajduka, srpskog napadača Mudrinskog, mladog domaćeg dečka Špikića pa sve do ranijih 'pojačanja' poput Mathieua, Jilona Hamada, Steenvoordena, Golubickasa...

Svi oni tek trebaju dokazati da imaju kvalitetu za mjesto među pet najboljih ekipa hrvatskog nogometa. Jakirović je i s takvim kadrom i dalje bio u borbi za Europu, kako sada stvari stoje možda i pretjerano ambicioznog plana klupske Uprave.

Istina, proljetni dio sezone nije krenuo na najbolji mogući način, u prva četiri kola nije postignut niti jedan pogodak, ali Gorica je redom igrala protiv Osijeka, Dinama na Maksimiru, Rijeke i Hajduka na Poljudu, gdje je doživjela rezultatsku katastrofu koja je bila povod smjene. 

No, uzela je dva boda i da nije bilo isključenja Joeyja Suka na Maksimiru vjerojatno bi prema prikazanoj igri i skinula to 'prokletstvo' i iznenadila i moćni Dinamo, jedinu ekipu protiv koje u svim dosadašnjim okršajima upisala sve poraze. Što i nije neko veliko iznenađenje.

Prema još uvijek neslužbenim informacijama, koje su prenijeli i vodeći hrvatski mediji, glavni kandidat za novog trenera je Litavac Valdas Dambrauskas, Litavac koji bi trebao stići iz latvijskog kluba RFS, koji je dio svoje karijere proveo na klupi litavskog Žalgirisa, zanimljivo dok je tamo bio i Mindaugas Nikoličius, sadašnji sportski direktor Gorice.

Nakon cijele iznenađujuće situacije s trenerom, veliko je pitanje koliko je predsjednik Črnko i dalje glavni čovjek Gorice ili samo 'odrađuje' posao za litavske investitore, predvođene, kako su često pisali brojni hrvatski mediji, tajnovitim Gintarasom Staniulisom?

Ne smije se zaboraviti kako HNK Gorica još uvijek funkcionira kao udruga građana i kako svake godine iz velikogoričkog sve bogatijeg Proračuna dobiva izuzetno značajna i velika financijska sredstva, a to je novac građana Velike Gorice. 

Možda je predstavljanje novog trenera, bio to Dambrauskas ili netko treći, idealna prilika da se litavski ulagači otvoreno predstave velikogoričkoj, ali i hrvatskoj javnosti i otkriju kakve kratkoročne i dugoročne planove imaju s HNK Gorica!

(Foto: Futbola klub RFS)