Povijesna sezona goričkog momčadskog sporta

Velikogorički momčadski sport zaista je na nekoliko razina imao sezonu za pamćenje! Nevjerojatnu priču ispisali su i predvodili naši nogometaši, no, nisu puno zaostali niti košarkaši ni rukometaši, koji su naš grad u proteklih godinu dana u potpunosti vratili na sportsku kartu Lijepe Naše.

Ako je i prije bilo nekakvih dilema, sad navijači Hajduka, Osijeka, Rijeke pa Cibone i Splita ili pak Varaždina jako dobro znaju gdje je i što u hrvatskom sportu predstavlja Velika Gorica. 

Europa kao bliska realnost

HNK Gorica je još u drugoligaškom društvu pokazivala prave naznake kako je spremna za veliki iskorak, a u elitnom društvu hrvatskog klupskog nogometa snašla se kao 'riba u vodi'. 

Iako je samo nekoliko dana prije početka priprema klub napustio trener Ivan Prelec, koji je s Goricom osvojio titulu prvaka Druge HNL, Uprava kluba je iz Sesveta 'izmislila' 42-godišnjeg Sergeja Jakirovića i apsolutno pogodila 'u sridu'. Prekaljeni, iskusni bivši nogometaš stasao je u međuvremenu u modernog nogometnog stručnjaka, koji je svoje zamisli vrlo brzo uspio prenijeti na travnjak. 

U dogovoru s Upravom ciljano su dovedena pojačanja, koji su, uz okosnicu drugoligaške momčadi, u prvom dijelu sezone stvarno napravili velike stvari. U prvom trenutku ih se moglo zvati iznenađenjem prvenstva, no, u nastavku natjecanja i u završnici sezone pokazali su kako su prava ekipa koja se na terenu ne boji nikoga i koja je spremna za izazove koje nosi HT Prva liga. 

Jakirović je sjajno posložio momčad; u prvom dijelu sezone eksplodirao je Atiemwen, koji je ekspresno prodan u zagrebački Dinamo, dok su u drugom dijelu natjecanja, nakon odlaska Belog, briljirali Ogulinac Kristijan Lovrić i Senegalac Cherif Ndiaye. Konstantno je dobar bio Poljak Lukasz Zwolinski, prvi strijelac kluba s 14 pogodaka, a pravi lider na terenu i izvan njega bio je lokalni junak Matija Dvorneković, koji nije samo vodio pjesmu u svlačionici nakon pobjeda, nego je i predvodio suigrače primjerom, borbenošću i požrtvovnošću na travnjaku. Kristijan Kahlina bio je maestralan među vratnicama, ispisao je povijest sa 100 uzastopnih prvenstvenih utakmica u dresu Gorice, ali i titulom drugog najboljeg vratara domaćeg natjecanja, odmah iza neprikosnovenog Dinamovog reprezentativca Livakovića. Kapetan Čagalj pokazao je kako i s 36 godina na leđima može još uvijek igrati vrhunski nogomet i nadamo se kako će barem još jednu sezonu biti stup goričke obrane, dok su igrači poput Marine, Maloče ili Nizozemca Suka iz utakmice u utakmicu demonstrirali kako se 'gine' za svoj klub. U idućoj sezoni očekujemo i pravu afirmaciju Martina Šrolera, vjerujemo kako će i Krešimir Krizmanić sve više dobivati priliku pa će i turopoljski ljubitelji nogometa imati još koji dodatan razlog za dolazak na tribine, gledati prave domaće dečke u prvoligaškoj akciji. 

Gorica je na kraju završila na uistinu spektakularnoj petoj poziciji, s nevjerojatnih 59 osvojenih bodova, čak deset više od Lokomotive. 

SESAR KAO KATALIZATOR USPJEHA 

Slična je priča bila i ona košarkaša Gorice, koji su pod vodstvom Josipa Sesara dominantno i bez ijednog poraza promarširali drugoligaškim društvom i onda Premijerligašima dali do znanja kako imaju što za pokazati. 

Igračka legenda postala je cijenjeni trener, najbolji u našem gradu, prema izboru Zajednice sportskih udruga, ali i u Hrvatskoj, prema izboru kolega trenera HT Premijer lige. 

Bila je ovo povijesna sezona i našeg košarkaškog kluba, koji ove godine gasi 50 svjećica na rođendanskoj torti. Slavile su se, između ostalog, i pobjede nad Cibonom, novim prvakom Hrvatske, nad Splitom, u prvenstvu i Kupu...

Puno prije kraja sezone osiguran je ostanak u elitnom hrvatskom košarkaškom društvu, izboreno je doigravanje prvenstva, a Gorica je prvi put od svog osnutka bila i na završnici Kupa Kreše Ćosića, gdje je na legendarnim Gripama nadigrala domaćina, a zaustavljena je tek u polufinalu od Cedevite.  

Strateg Gorice je napravio vrhunski posao, a igrači poput Majcunića, Prgometa, Kapuste, Petrovića, Mašića, Papca, Vučića ili Mikšića sjajno su ispunjavali sve njegove ideje i na parketu rijetko viđenim zajedništvom pružali sjajne, atraktivne partije. Sesar je 'iz mrtvih' vratio Lovru Mazalina, koji je pod njegovom paskom pokazao kako nije zaboravio igrati košarku i kako još uvijek postoji nada da ispuni svoj veliki potencijal. Nadamo se kako će to biti upravo u Gorici, jer još uvijek nije poznato u kakvom će sastavu košarkaši krenuti u iduću sezonu.  

Izabran je novi predsjednik, bivši košarkaš, a danas uspješni poduzetnik Duško Radović, koji bi trebao nastaviti klub voditi ovim zacrtanim putem.

-Mislim da smo imali jednu dobru premijerligašku sezonu, ali veliki problem je što sam ja u prvom dijelu bio i u stožeru reprezentacije. Nismo od starta bili kompletirani, nekoliko igrača imalo je problema s ozljedama i tu smo imali problem. Međutim, u drugom dijelu sezone, pogotovo kad nam je stigao Mazalin, napravili smo sjajnu kemiju unutar momčadi i to je ono što me čini veselim i sretnim. To je nešto što mi daje motiv za daljnji rad.

-No, od toga se ne živi. Napravili smo dobar posao, ali treba gledati prema naprijed i vidjeti što i kako dalje- nedavno nam je poručio Sesar, koji još uvijek ne zna hoće li nastaviti svoj put u KK Gorica. 

Marko Baković se, izgleda, odlučio na međunarodni iskorak; većina igrača nije pod ugovorom i potrebno je prvo posložiti financijsku konstrukciju, a onda krenuti u slaganje momčadi za buduće podvige. 

SURADNJA S PPD-om ZAGREB KAO GARANCIJA USPJEHA

Velika Gorica je protekle sezone, jedina uz Zagreb, imala prvoligaše u sva tri najznačajnija momčadska sporta; nogometu, košarci i rukometu. Velika je to stvar za naš grad i prepoznatljiva priča gdje god u Lijepoj Našoj krene priča o turopoljskom sportu. 

Rukometaši su već ranije osjetili kako je to igrati u Europi, bilježili su u prethodnim godinama solidne rezultate, međutim, proteklu sezonu nisu počeli na najbolji mogući način. Većinu regularnog dijela Premijer lige proveli su na dnu ljestvice, no, sve je promijenilo potpisivanje suradnje s PPD-om Zagreb, koji je Veliku Goricu prepoznao kao idealnu sredinu za razvoj svojih mladih talentiranih igrača. 

Rukometaši poput Vrdoljaka, Klarice, Ljubića ili vratara Vekića, prije teške ozljede, pokazali su se kao prava pojačanja, a odmah je i starosjediocima poput Laljeka, Ćavara ili kapetana Cekovića bilo puno lakše igrati. Raduje i potpuni oporavak i povratak rukometu Tomislava Sladoljeva, a sigurni smo kako će uz nekoliko novih igrača u kadru Gorica iduće sezone igrati značajniju ulogu u premijerligaškom natjecanju. 

Prvi cilj je ulazak u Ligu za prvaka, a onda i novi izlazak na međunarodnu scenu. 

Ključne zasluge za rezultatske uspjehe u drugom dijelu sezone i osvajanje prvog mjesta u Ligi za ostanak idu Andriji Nikoliću, treneru koji je stigao iz PPD-a Zagreb i koji je također opravdao dobiveno povjerenje te je najavio kako i iduće sezone nastavlja s radom u Gorici. 

-Bilo je naporno. Treba ipak sad prvo malo predahnuti i onda krenuti u pripreme za novu sezonu. U Gorici je sve prema očekivanjima. Moram pohvaliti i igrače, ali i Upravu. Stvarno vlada obiteljska atmosfera, ljudi maksimalno pošteno rade svoj posao i izuzetno mi je ugodno ovdje raditi. Sjetit ćete se kad sam stigao, da sam rekao kako Gorica ima kvalitetu i potencijala, samo je trebalo malo vremena i to je to. Nisam sumnjao niti malo, vjerovao sam u njih i na kraju krajeva, oni su to pokazali na terenu, rekao nam je strateg Goričana prije odlaska na odmor.  

Gorica je ove sezone u svakom sportskom pogledu bila Velika, a nadamo se kako će u narednim mjesecima i godinama samo još više rasti i kako će Turopoljci to znati cijeniti i prepoznati te u još većem broju dolaziti na sportska borilišta bodriti svoje lokalne klubove u okršajima protiv najboljih u Hrvatskoj, gdje i sami pripadaju! (dž)