Sandra Paović- Rođena da pobjeđuje

U vijećnici Pučkog otvorenog učilišta sinoć je predstavljena knjiga o životu zlatne paraolimpijske Sandre Paović, „Rođena da pobjeđuje“ autora Željka Žutelije. Kako je napomenu sam autor, knjiga je namijenjena svima onima koji žele o životu razmišljati pozitivno, optimistično i koji čvrsto određujući svoj cilj u životu ulažu krajnje mentalne i emocionalne napore da bi ih ostvarili. Upravo to je cijelo života činila i sama Sandra Paović.

Sam naziv knjige, „Rođena da pobjeđuje“ na najbolji mogući način opisuje njezin život koji govori o neustrašivosti volje, jer tek nakon stravične nesreće shvatila je kako su granice tu da se prijeđu. Kao perspektivna sportašica u siječnju 2009. godine doživjela je tešku prometnu nesreću nakon koje započinje njezina nova borba za život. I iz te borbe izašla je kao pobjednica, a kruna toga bila je zlatna medalja na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine.

Ljubav s reketom bila je ljubav na prvi pogled

Stolni tenis Sandra je počela igrati kao petogodišnja djevojčica u rodnom Borovom Naselju. Već tada se rodila ljubav na prvi pogled koja je kasnije rodila brojnim uspjesima.

-Nakon prvog razreda došao je rat, a jedno gdje sam se ja tada osjećala sretno o sigurno bila je stolnoteniska dvorana. Tako je bilo tijekom cijelog mog života, jer stolnoteniska dvorana bila mi je utočište- otkrila je Sandra koja je te dane provodila u Vojvodini.

No, uoči kadetskog prvenstva Europe dobila je poziv Hrvatskog stolnoteniskog saveza da zaigra za reprezentaciju Hrvatske.

-Bio je to najljepši poziv koji sam ikad dobila- iskreno će Sandra koja je na tom Europskom prvenstvu osvojila tri zlatna odličja.

Kroz kadetski i juniorski staž osvojila je desetak europskih medalja, što je čini jednom od najuspješnijih mladih igračica u povijesti europskog stolnog tenisa. S uspjesima je nastavila i kao seniorka. S reprezentacijom je u dva navrata osvojila srebrnu medalju u ekipnom natjecanju, te jednu broncu koju je osvojila i u mix parovima igrajući zajedno s Rokom Tošićem. Vrhunac je bio nastup na Olimpijskim igrama 2008. godine u Pekingu.

-Mogu reći kako sam u stolnom tenisu prošla sve što se moglo proći. Imala sam trenera koji je davao 200 posto sebe reprezentaciji, mi smo njemu bile kao kćerke. Bile smo obitelj, voljeli smo se, podržavali smo se i uvijek smo tu bili jedni za druge- ispričala je Sandra koja je sve naučila kroz taj život u reprezentaciji za koju kaže, kako je najbolja koju će hrvatski stolnitenis ikada imati.

Daljnji igrački uspon zaustavila je teška prometna nesreća koju je 30. siječnja doživjela pokraj Pariza igrajući za Mondevilleo. Tada je krenula nova životna borba iz koje je još jednom izašla kao pobjednica.

-Tu nesreću nikad ne bih preživjela i nikad ne bih stala na noge da nije bilo reprezentacije i sporta. Kroz sport sam naučila da si trebam postaviti visoki cilj. No, tu trebam zahvaliti i svim ljudima koji su se ujedinili i koji su vjerovali u mene- kaže Sandra koja se nada kako će njezina priča biti inspiracija za mlade.

Slučajan susret Sandre i autora Željka Žutelije

Do sudbonosnog susreta između Sandre Paović i Željka Žutelije došlo je sasvim slučajno u Poreču, gdje je Žutelija predložio Sandri da njezin život pretvore u životopis, jer u njezinu životu postoje svi elementi antičke drame, sportski trijumf i sportska tragedija, kao i izbjeglištvo iz Vukovara, ali i usponi i padovi kroz život.

-Ni sama ne vjerujem da sam cijeli svoj život mogla potpuno otvoreno, iskreno i sa sto posto sebe ispričati Željku, kojeg prije toga nisam znala. No, samo jednoj tako kvalitetnoj i iskrenoj osobi, mogla sam se u potpunosti otvoriti- rekla je Sandra Paović.

Sve ostalo je povijest, a nakon godinu dana predanog rada svjetlo dana ugledala je i knjiga.

-Najslobodnije mogu reći kako je ovo Sandrina i moja knjiga. Sandra je uvijek govorila, a ja sam je pisao. U tih godinu dana nebrojeno puta smo razgovarali, a kada u tih godinu dana nemate niti jednog prijepora, onda znate da ste na istoj frekvenciji i da želite isto, jer želite napraviti jednu iskrenu, poštenu, emocionalnu i poticajnu knjigu za sve koji ju budu čitali- rekao je autor Željko Žutelija, koji je u novinarstvu proveo četrdesetak godina.

-U tih četrdesetak godina ne bih se mogao sjetiti sugovornika koji je snažnije utjecao na mene i na moj profesionalni rad- nastavio je Žutelija.

Uz Sandru koja je najvećim dijelom ispričala svoju životnu priču, o njezinoj neustrašivoj volji progovorili su i Tamara Boroš, Neven Cegnar, Davor Mikac, Zlatko Mateša, ali i njezini roditelji.

-Iskazima tih ljudi knjiga je obogaćena za još jednu dimenziju, te je pretvorena u jednu malu emocionalnu dragocjenost na koju smo ponosni. Nadam se da će ove poruke koje je Sandra prenijela ovom knjigom, kapilarno širiti na sva područja ljudskog djelovanja- zaključio je autor Željko Žutelija.

Nažalost, sinoćnja promocija čiji je organizator bilo Povjerenstvo za osoba s invaliditetom Velike Gorice na čelu s Darko Matićem, nije zainteresirala i goričku sportsku javnost (izuzetak su tek članovi Uspona, op.a), jer uz školarce iz Kumičića i goričke Gimnazije, u vijećnici smo zamijetili tek dopredsjednika Stolnoteniskog kluba Velika Gorica Stanfar, tajnik Zajednice športskih udruga Davor Štuban, savjetnik za sport Darko Ćopić te pročelnik za društvene djelatnosti Zvonko Kunić.