°C 12

ŽRK Gorica: Najgore smo preživjeli, očekuju nas, vjerujem, bolji dani

13.12.2017.

Igor

Ženski rukometni klub Gorica u kontinuitetu se natječe od 1972. godine i ove godine slavi 45 godina postojanja. Prošle zime klub se našao u jednoj od najtežih situacija te je u drugi dio sezone krenuo sa samo sedam igračica. Sezona je nekako izgurana do kraja, a ove se započelo sa slaganjem jedne nove priče u kojoj su mjesto u klubu pronašle sve one igračice koje istinski vole rukomet i sport

Za nedavne pobjede rukometašica Gorice nad drugom ekipom Trešnjevke je predsjednik kluba, Dražen Čurek, na svom Facebook profilu napisao: „Ja sam najponosniji predsjednik, curke, hvala vam! Mnogi su nam držali fige da se ugasimo, da nestanemo. I danas nam mnogi podmeću noge da se spotaknemo, ali mi samo igramo i radimo! Sedam djevojaka, a sada osam, cijelu su prošlu sezonu odradile vrhunski, a u ovu su krenule fantastično. Želja nam je samo da igramo, rezultat nije presudan, ali one pobjeđuju. Igraju srcem osakaćene, ozlijeđene, potrgane, bolesne. Hvala vam, curke, što sam dio vašeg tima. Volim vas neizmjerno, a još više poštujem.“

Tragom te poruke, i mi smo odlučili porazgovarati s čelnim čovjekom ŽRK Gorice za kojeg smo znali da se nadljudskim naporima bori kako bi na životu održao klub kojem je u jednom trenutku sudbina zaista bila upitna. No, zahvaljujući njegovoj volji i entuzijazmu djevojaka, klub je pregrmio jedno od najtežih razdoblja u novijoj povijesti te se sada s puno više optimizma gleda prema budućnosti.  

Klub je trebalo spasiti

Prije negoli se Dražen Čurek uhvatio u koštac sa svakodnevnim problemima s kojima se susreću sportski dužnosnici, na čelu kluba bio je Mate Kovač za čijeg je mandata klub u jednom trenutku bio i stabilan drugoligaš. Međutim, nastala je crna rupa i klub je svakim danom sve više upadao u probleme s kojima se bivši predsjednik više nije imao snage boriti. Na njegov je prijedlog na redovnoj Skupštini održanoj u veljači ove godine na tu dužnost izabran Dražen Čurek.

-Dugo sam se premišljao, jer to je prevelika obaveza. Stao sam ispred ogledala i sam sebe pitao mogu li ja to? Rekao sam si, ako možeš, primi se tog posla, a ako ne možeš, zahvali na povjerenju. Nakon promišljanja, odlučio sam da treba pokušati spasiti klub koji ne postoji od jučer, zbog čega treba dati sve od sebe kako bi on i dalje nastavio normalno funkcionirati- započeo je priču Dražen Čurek koji se spasiteljske misije prihvatio zbog toga što voli rukomet kojeg je i sam igrao u mladosti.   

Zatekao sedam seniorki

Sudeći prema stanju koje je zatekao i prema onome kako je sada, na dobrom je putu, jer u trenutku preuzimanja kluba, na spisku je bilo tek sedam seniorskih igračica, od kojih su dvije bile vratarke. Usprkos tome, ekipa nije odustala, sve je utakmice odradila te je prvenstvo završila na osmome mjestu.  

-Časno smo se borili, nitko nas nije razbio- kaže nam Čurek koji je još težu situaciju zatekao u omladinskom pogonu koji je bio potpuno devastiran bez gotovo ijedne igračice.
Sve to njega i ljude s kojima se uhvatio posla nije obeshrabrilo. Baš naprotiv, oni su zasukali rukave i krenuli u podizanje kluba iznova, iako im se opet podmeću klipovi, što ih najviše boli i smeta. No, 22 djevojčice, koliko su ih uspjeli prikupiti i uključiti u natjecanje, tjeraju ih prema naprijed.

-U kolovozu smo se našli pred zidom. Razmišljali smo što i kako dalje? Pitali smo se treba li raditi samo s najmlađima bez seniorki. No, u razgovoru sa sportskim djelatnicima rečeno mi je da nikako ne dopustim da se prva ekipa raspadne te da krenemo prema naprijed. Mnogi su obećavali pomoć, koja je ostala tek na obećanjima- priča nam predsjednik ŽRK Gorice koji je pun hvale za one djevojke koje klubu nisu okrenule leđa u ovim teškim trenucima.

-Ja tim djevojkama skidam kapu. Igrati rukomet samo zato što ga voliš mogu samo najjače. Zvao sam mnoge igračice da se vrate, no vratila se samo jedna. Neke su prestale igrati i to je najveća žalost od svega- s puno emocija će Dražen Čurek kojem su u jednom trenutku krenule i suze dok je govorio o nedaćama koje su ih zadesile za vrijeme jedne utakmice.   

Ostale su one koje istinski vole rukomet

Ipak, usprkos svim problemima, on i njegovi suradnici nisu klonuli duhom. S puno volje krenuli su u novu sezonu s 12 djevojaka za koje će reći kako su to one koje istinski vole rukomet.

-One samo igraju i uživaju. Rezultatskog pritiska nemaju. Vrijeme će pokazati koji ćemo biti. Rezultat je najmanje bitan, važno je da djevojke igraju. Nama je u ovom trenutku primarno da radimo s tim djevojčicama koje smo okupili te da ih usmjerimo na pravi put- priča nam Dražen koji najveću potporu od prvog dana ima od vlastite kćerke Lukrecije koja je ujedno i trenerica te tajnika Dražena Vezmara.

Krenula Školica sporta

Jedini cilj kojeg su si zadali je da što više djevojčica privuku na bavljenje sportom,  a do kraja mandata koji traje još tri i pol godine želja im je doći do stotinjak djevojčica.  

-Širimo se, i to je najvažnije. Ne ide to nekim velikim koracima. Toj djeci treba prenijeti ljubav prema sportu- kaže nam čelni čovjek goričkog kluba koji je pokrenuo nešto novo za velikogorički sport, Školicu sporta u kojoj žele okupiti upravo najmlađu djecu kako bi ih kroz igru i zabavu naučili osnovama sporta.

U ovaj projekt, u kojem je ŽRK Gorici ususret izašao i Panadić sport, dobrodošla su sva djeca od tri do šest godina za koju tim trenera predvođen Lukrecijom Čurek tijekom dva treninga (utorkom i četvrtkom od 17 sati, op.a.) na tjednoj razini priprema razna iznenađenja.

Iz juda u rukomet

Veliku podršku Dražen Čurek od prvog dana ima i od kćerke Lukrecije, 22-godišnje djevojke koja je iz juda sa 16 godina prešla u rukomet. Razlog prelaska bila je ozljeda koljena koja ju je primorala da stane na gol, da bi silom prilika ove sezone zaigrala na krilu. U tim teškim trenucima prihvatila se i one nešto teže odgovornosti, one trenerske.

-Oduvijek volim učiti i pokazivati. Najzaslužniji za to je Dražen Drakulić koji me uvukao u sve ovo, nakon čega sam odlučila završiti i trenersku školu- ispričala nam je Lukrecija kojoj je najveći gušt trenirati one najmlađe.

-Uvijek s njima ima šale i zezancije, kao što je bila finta kad mi se igračica provukla kroz noge kako bi me zaobišla- nastavila je Lukrecija koja poput oca vjeruje kako se svjetlo na kraju tunela pokazalo te se mogu očekivati bolji dani za gorički rukomet.

Inače, Lukrecija nije jedina iz obitelji Čurek koja je povezana sa sportom, jer su i Draženovi sinovi Matej i Petar Lucijan također sportaši. Stariji Matej vratar je u rukometnom prvoligašu, dok mlađi Petar Lucijan polako kuca na vrata seniorske momčadi Gorice.

Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 117