Otvorenje izložbe: Veliki rat i Velika Gorica

" Velika Gorica i Veliki rat", naziv je izložbe koja će u povodu stote obljetnice od završetka Prvog svjetskog rata biti otvorena sutra, 12. prosinca, u 18 sati u Muzeju Turopolja. Izložba se baviodnosom ovog globalnog sukoba i Turopolja. Autor izložbe Josip Popovčić otkrio nam je što sve donosi sama izložba, ali i koje je zanimljivosti otkrilo dvogodišnje istraživanje u pripremi izložbe.

Veliki rat ili "Rat koji će okončati sve ratove" prvotni su nazivi Prvog svjetskog rata u kojemu je od 1914. do 1918. godine stradalo 20 milijuna ljudi, a koji je promijenio sliku Europe kakvu danas poznajemo. Obilježavanju velike obljetnice pridružili su se brojni muzeji u Hrvatskoj, a među njima i Muzej Turopolja koji je odlučio istražiti povijest Velike Gorice za vrijeme ovog globalnog sukoba.

- Velika Gorica je u to vrijeme bila prilično razvijen mali gradić i sjedište kotara Velike Gorice u Zagrebačkoj županiji (op.a. kotar je obuhvaćao šire područje Turopolja). U to vrijeme Gorica ima razvijeno obrtništvo, odvjetničke urede, banku, javnu bolnicu, više ugostiteljskih objekata, a središte grada krasi mnoštvo novoizgrađenih zgrada koje je podignula Plemenita opčina turopoljska i kojim prolazi i tramvajska pruga. Djeluju i razna društva od vatrogasnog te Sokolskog društva, Društva za proljepšanje Gorice, tu su i čitaonice... Pravo je središte kotara s kotarskim sudom i drugim institucijama - opisuje Popovčić idilu središta Turopolja na početku 20. stoljeća.

Niti 300 km od te idile, u Sarajevu, dana 28. lipnja 1914. godine dogodit će se ubojstvo koje će pokrenuti kotačiće sukoba u kojemu će se uskoro naći veći dio zemaljske kugle.

- Tadašnji car Franjo Josip je bio već star i znalo se da će ubrzo umrijeti, a njegov nasljednik Franjo Ferdinand je imao nove progresivne ideje o federalizaciji Monarhije te je htio dati više prava slavenskim narodima. To nije odgovaralo interesima Srbije koja je na krilima pobjede u Balkanskim ratovima htjela se širiti, a kroz buduću Jugoslaviju je htjela ostvariti svoj projekt Velike Srbije. Njega je trebalo ukloniti te je sam povod Svjetskom ratu bio atentat na prestonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu gdje su ga ubili pripadnici revolucionarne organizacije "Mlada Bosna" koji su bili potpomagani od srpske tajne organizacije "Crna ruka" - s prvom žrtvom Velikoga rata u priču nas uvodi Popovčić.

Turopoljci u Srbiji, Ukrajini, Italiji...

Osveta Austro-ugarske prema Srbiji ubrzo je lančanom reakcijom u rat uvela cijelu Europu, a diljem nje i razasula hrvatske vojnike.

- Prvi svjetski rat je počeo 28. srpnja 1914. godine kada Austro-ugarska proglašava rat Srbiji i u Turopolju, kao i cijeloj Monarhiji, dolazi do mobilizacije. Vojska je bila tada podijeljena na domobranstvo i kraljevsku odnosno carsku vojsku, kao armija i domobranstvo. Turopoljci odlaze na razna bojišta, a najveća koncentracija je u domobranskim pukovnijama. Goričane se raspoređuje na 25. Zagrebačku domobransku pukovniju, 27. Sisačku domobransku i pučko-ustaška pukovniju i 53. Carsku i kraljevsku pukovniju. Na samome početku rata oni odlaze na ratište u Srbiju protiv Kraljevine Srbije - pojašnjava Popovčić kako je unutar tadašnjeg carstva mobilizirano 15% populacije.

Srbija je ubrzo pala pod austrijske ruke i srpska vojska biježi prema Grčkoj preko albanskih planina, a s njima sa sobom vodi i zarobljenike među kojima je i dio Turopoljaca. Oni koji nisu s njima uskoro će se naći na novim ratištima u Europi.

- Pukovnije s vojnicima iz našega kraja  potom odlaze na rusko bojište na područje Galicije odnosno današnje Ukrajine gdje su žestoke borbe i imamo mnogo poginulih i ranjenih. Nakon Oktobarske revolucije u kojoj Rusija izlazi iz Prvog svjetksog rata naši vojnici odlaze na talijanko bojište na Soču gdje se bore pod zapovjedništvom znanog ferdmaršala Borojevića zvanog „Lav sa Soče“ - o ratnom putu Turopoljaca će Popovčić.

POT šalje donje rublje vojnicima

O ratnim okolnostima ovoga sukoba svjedoči i nekoliko dokumentiranih događaja koji će biti prikazani na izložbi.

- Ima zanimljiv dokument gdje su Turopoljci smješteni u Banja Luci, u sklopu 27. Sisačke pukovnije, pisali Plemenitoj opčini turopoljskoj da im pošalje potrepštine za ratovanje po zimi. Zapovjednik im je bio Vladimir Radošević koji je u Gorici imao odvjetnički ured, a pisma su zanimljiva jer su na njima potpisani gorički vojnici. Taj zahtjev Plemenita opčina odobrava i šalje im 200 pari čarapa, donjeg rublja i rukavica, te im se vojnici pismom povratno zahvaljuju na daru - jedna je od priča koju nam govori autor izložbe.

- Gorica je u to vrijeme imala svoju javnu bolnicu, a recimo vidimo iz 1914. podatke da je imala jednog liječnika, 70 kreveta, 974 bolesnika. Podaci iz bolnice govore da je te godine bilo tri samoubojstva, jedno ubojstvo, osam umobolnih, 16 benavih, 19 padavičara, 23 slijepa, 46 gluhonijema - dokumentirano je u zapisima.

- Zanimljiva je i akcija "zlato za željezo" gdje su ljudi davali svoj nakit, koji se prodajom koristio za naoružavanje, i zauzvrat bi kao zahvalu dobivali prstenje od željeza. Takvi prsteni će se moći vidjeti na ovoj izložbi - dodaje Popovčić.

Rat uzima svoj danak

Na samome području Turopolja nije bilo ratnih operacija, a izravna opasnost stanovništvu u našim krajevima je mogla doći samo od dezertera koji su se vraćajući iz rata prehranjivali pljačkajući. Samih sukoba u Turopolja dakle nije bilo, no zajednica ljudi osvještena višestoljetnom tradicijom samouprave, gospodarski potpomognuta razvijenom drvnom industrijom, vrlo brzo je zaboravila lijepe predratne godine kada su se nad njih nadvili tmurni oblaci neimaštine koju je uzrokovalo ratovanje.

- Do tada je to bio najveći masovni rat uništenja, puno ljudi je nastradalo, i to se jako odrazilo na život u Turopolju. O tome svjedoči mnoštvo pisama koje su ljudi slali Plemenitoj opčini tražeći pomoć. Iz tih pisama isčitavamo teške sudbine ljudi kao što su "muž mi je poginuo, ostala sam sama s 10 djece i ne možemo se prehraniti". Ili se ljudi vraćaju s bojišta slijepi, bez ruku, nesposobni za rad i brigu o sebi pa do čak danas čudnih sudbina tipa "umrla mi je krava hraniteljica". To su naši pradjedovi, nije to tako daleka prošlost. Ta pisma su često potpisana na kraju s "Vaš plemenitaš u bijedi" iz čega se vidi koliko je rat donio nesreća - o ratnoj atmosferi Velike Gorice otkrio je Popovčić.

Kotar Velika Gorica je u predratno vrijeme imao više od 33 tisuće stanovnika, a u rat su bili pozvani svi zdravi muškarci. U monarhiji čija je sastavnica bila današnja Hrvatska smrtno je stradalo više od milijun vojnika, a o stradavanju civila od neimaštine i bolesti koje su uslijedile može se samo nagađati. Kako je velik broj muškaraca stradao sve se odrazilo i na ekonomiju i život Velike Gorice.

- Nestašice su bile u cijeloj monarhiji, u našoj zgradi današnjeg muzeja na katu je bila vijećnica POT-a, a dolje je bila pekara i gostiona. Ostao nam je dokument gdje pekarica kojoj je muž u ratu traži smanjenje najamnine jer su "takva vremena da nitko ne kupuje kruh", kako je navela pekarica. U svim tim dokumentima se vidi da je velika kriza, ne samo kod seljaka već i obrtnika i bogatijih stanovnika - kaže Popovčić.

Velikom ratu tek jedna mala ploča...

Slom triju velikih carstava te poslijeratno krojanje granica pokazalo se da to nije bio "Rat koji će okončati sve ratove" već tek uvod u Drugi svjetski rat. Stoga i ne čudi da je njegova ostavština danas gotovo nevidljiva.

- Bio je to na neki način izgubljeni rat za Hrvatsku, promijenili smo državu i taj rat je značio za Europu velike promjene - raspad tri velika carstva: Njemačkog, Austro-ugarske i Ruskog carstva, došlo je do stvaranja novih država i ta sudbina je pratila i Hrvate. U Velikoj Gorici danas nemamo spomenika koji bi nas podsjećali na Veliki rat, a zanimljivo je da u Turopoljskom lugu imamo spomenik na kojemu se on spominje. To su Vrata od krča gdje na ploči stoji natpis da je počeo Prvi svjetksi rat i to je danas ostao znamen iz toga doba - o jedinom "spomeničkom" natpisu nastalom za vrijeme samoga rata daleke 1916. godine će Popovčić. Natpis glasi: "25. VII. 1914. porušila je oluja drveni prolaz ovdje koji je sagrađen g. 1779 kako gornja hrastova ploča svjedoči koja je bila na staromu prolazu smještena. Istog dana kada se je srušio stari prolaz predan je ultimatum Srbiji nakog čega se je rodio strašni svjetski rat".

Nakon Prvog svjetskog rata Hrvatska se, nakon 800 godina zajedništva s Ugarskom (1102.-1526.), a zatim i Austrijom (1527.-1918.), uputila u novom smjeru tražeći sreću u zajednici sa "slavenskom braćom". Zanimljivost je da se "panslavenskoj" ideji prvi usprotivio 1848. godine župan Antun Danijel Josipović, a točno 70 godina kasnije njegova unuka - "ratnog" župana Ljudevita Josipovića (1893.- 1918.), smjenili su pristaše takvog jugoslavenskog ujedinjenja. Turopoljcima je sve to stiglo na naplatu već 1947. godine ukidanjem Plemenite opčine turopoljske, a od te prijelomne 1918. godine i nastanka Države Srba, Hrvata i Slovenaca bilo je dovoljno svega sljedećih 70 godina da se i cijeli hrvatski narod otrijezni od takve "bratske" ideje.

... i izložba!

Iz vremena samoga Prvog svjetskog rata preostalo je malo sačuvanih predmeta koji bi pratili izložbu, a glavnina istraživačkog rada Josipa Popovčića tako se odnosila na kopanje po arhivima POT-a i povijesnim fondovima Državnog arhiva i Hrvatskog povijesnog muzeja. Rezultate tog dvogodišnjeg istraživanja kroz izložbu "Velika Gorica, Veliki rat" uskoro će moći vidjeti i Goričani.

- Na izložbi će biti prikazani dokumenti iz tog vremena koji su uglavnom iz Državnog arhiva, dijelovi uniformi, oružje korišteno u Prvom svjetskom ratu, fotografije i drugo. Nažalost nemamo puno predmeta i većina eksponata su posuđeni iz Hrvatskog povijesnog muzeja - najavljuje izložbu njen autor.

Velika okrugla obljetnica - punih 100 godina od završetka rata prigoda je da se kroz ovu izložbu upoznamo kako je naš grad prošao u raljama sukoba globalnih sila. Uvid u Goricu u Velikom ratu možete dobiti 12. prosinca 2018. godine u 18 sati kada je službeno otvaranje izložbe u Muzeju Turopolja.

(tekst je objavljen u VGdanas novinama broj 138)