Slavlje bajkovitog Schumanna u dvorani Galženica: Preko Schumannovog "Sanjarenja" ispunio vlastiti san

Ovu subotu u 19:30 sati ljubitelje klasične glazbe čeka posebna bajka u dvorani Galženica.

Velikogorički pijanist Krešimir Starčević priredio je koncert „Schumannove bajke” na kojem će s prijateljima i vrhunskim glazbenicima predstaviti komornu glazbu Roberta Schumanna nastalu u njegovom najplodnijem razdoblju.

Proteklih godina Krešimir se fokusirao na skladateljske obljetnice pa je tako publici 2018. predstavio komornu glazbu Claudea Debussyja, 2020. godine Ludwiga van Beethovena, te Camillea Saint-Saënsa 2021. godine.

- Ove godine je bila jedna obljetnička rupa. Ima skladatelja koji slave obljetnice, ali ne i za komornu glazbu na koju se ja fokusiram. Ove godine sam odlučio napraviti koncert posvećen jednom od mojih najdražih skladatelja, Robertu Schumannu – kaže Krešimir.

Schumann ga je, kaže nam, pratio kroz cijeli glazbeni život.

- Prvi puta kada sam čuo klasičnu glazbu bilo je na satu glazbenog. Kada je profesorica glazbenog pustila Schumannovo „Sanjarenje” iz „Dječjih prizora” (op. 15), to mi je bilo otkriće glazbenog svijeta. Moji roditelji nisu muzičari i nije se ta glazba slušala doma. I tako je krenulo. S 10 godina sam to čuo i počeo istraživati što je to, nije bilo YouTubea ni interneta, pa sam čitao enciklopedije i slušao treći program Hrvatskog radija. Tako je zbog Schumanna počelo sve ovo – prisjeća se.

Na koncertu atraktivan program na kojemu se uz klavir izmjenjuju puhački i gudački instrumenti donosi Bajkovite priče, Slike iz bajki, Fantastične komade, Romanse, Pet komada u narodnom tonu te Adagio i allegro.

- Za koncert mi je postalo interesantno da uzmem jednog skladatelja i pokušam napraviti jednu retrospektivu njegovog opusa, ali na način da se izmjenjuju različiti instrumenti. Da ne sviram samo Schumannove 3 violinske sonate. I publici je drago da čuje na koncertu različite instrumente da se izmjenjuju, a ja sam tu kao jedna okosnica za klavirom – objašnjava nam.

Naime, izdavači 19. stoljeća često su uređivali skladbe namijenjene manje popularnim instrumentima kako bi ih mogli svirati i oni više popularni, poput violina i violončela, a danas se izvode u raznim instrumentalnim sastavima. Na ovom koncertu čut ćete kako ih je Schumann originalno zamislio preko vrhunskih glazbenika.

Uz Schumanna kao početka njegovog glazbenog putovanja, Krešimir je obnovio suradnju sa svojim dugogodišnjim prijateljima i bivšim učenicima, ali započinje i nove suradnje.

Violisticu Jasnu Simonović Mrčelu upoznao je na godini usavršavanja u Beču s kojom je ondje svirao komornu glazbu, a s njenim mužem, Smiljanom Mrčelom, danas vođom violončela Zagrebačke filharmonije, također je svirao prije deset godina. Kada su se javili da bi htjeli ponovno muzicirati s njime, Krešimir ih je odmah uklopio u ovaj projekt.

Tu je i Bruno Phillipp, kojega Krešimir smatra jednim od naših najboljih klarinetista. Njihova suradnja počela je s projektom Debussyja, nakon čega su redovito nastupali zajedno. Na sutrašnjem ćemo koncertu čuti i mladu oboisticu Emu Jančetić, studenticu druge godine na Muzičkoj akademiji koja je svoje glazbeno putovanje, kao i Krešimir, započela u Umjetničkoj školi Franje Lučića, dok će na koncertu u Zagrebu nastupati Dario Golčić.

Na kraju, novu suradnju započeo je s hornistom Yevhenom Churikovim koji je prije nekoliko godina došao u Zagreb i u kratkom roku postao vođa dionice roga u Zagrebačkoj filharmoniji.

Na pitanje otkada je počelo usmjerenje na komornu glazbu, Krešimir ni sam ne zna odgovor.

- Oduvijek sam htio svirati puno komorne glazbe. Kada sam bio učenik, Srednja škola bila je još u nastajanju pa nije bilo puno mogućnosti. Kada sam došao na studij počeo sam malo po malo svirati komornu glazbu. Prva suradnja bila je sa saksofonistom Lovrom Merčepom, s kojim ću iduće godine imati koncert povodom 15 godina suradnje. Nisam napustio solističku stranu ni danas, ali jednostavno imam veliku strast prema komornoj glazbi. Volim svirati s drugima jer ti svi ljudi su uglavnom moji dobri prijatelji i volim suradnju na probama gdje razmjenjujemo ideje, gdje se nekada i prepiremo, ali na kraju sve u svrhu toga da sviramo što bolje ono što je zapisano. imam jedan krug ljudi s kojima sviram koji nekada proširujem. Surađujem s puhačima, s gudačima, s udaraljkašima što nisam mislio da ću ikada imati priliku. Krug se jednostavno širi i to mi je bilo lijepo. Kad ideš na koncert, odličan je osjećaj dijeliti pozornicu s nekim – kaže Krešimir.

No, s druge strane pozornice nalazi se ključni dio svakog koncerta. Česti je komentar da publike za klasičnu glazbu nema dovoljno, te da je teško organizirati koncert. Iako svjestan organizacijskih problema budući da se i sam bavio tim poslom, Krešimir je optimist u pitanju publike.

- Ne mislim da je kriza klasične glazbe. Publike za klasične koncerte uvijek ima. U svakom hrvatskom gradu publika može biti različita, pitanje je tko će doći na koncert. Doživio sam nevjerojatno lijepa iskustva svirajući u nekim manjim gradovima gdje se organizatori izuzetno potrude da dođe puno ljudi i pripreme publiku za koncert. Publika je u Hrvatskoj generalno dobra, srčani smo – kaže nam.

Ima nešto u glazbi što će uvijek privlačiti ljude na koncerte. Pitali smo Krešimira što glazba znači za njega.

- Netko je jednom rekao: „Glazba je sveta umjetnost”. To mi je ostalo u sjećanju. Mislim da je glazba jedna od najljepših stvari koje nam je dao Bog. Jedna od najljepših vidova umjetnosti, nešto što je prisutno s nama kroz cijeli život. Uz glazbu se rodiš, uz glazbu umireš. Kada se rodiš svi ti pjevaju uspavanke, kada umreš, na sprovodu ti svira glazba. Glazba obogaćuje ljude u nekom duhovnom smislu, čini ljude sretnima i ispunjenima. Nešto što zapravo svatko može „konzumirati” u bilo kojem obliku i mjeri. Nešto što je toliko različito da si svatko može odabrati što želi. Ja sam beskrajno sretan što se bavim sa klasičnom glazbom i što je ona zapravo, ne samo moja profesija, nego sastavni dio mog života. Nešto bez čega mi ljudi ne možemo – odgovara nam.

Iako nimalo lagan posao, ne bi ga mijenjao nizašto.

- Presretan sam ovime čime se bavim, sretan sam to imam prilike svirati komornu glazbu i želim nastaviti u tom smjeru i svirati što je kvalitetnije moguće. Što se Velike Gorice tiče, mogu ostvariti ideje o kojima sam dugo razmišljao. POUVG zaista podržava moje projekte i imam lijepi odnos s njima. A imam ideja za idućih par godina – kaže nam.

Koncert Schumannove bajke održat će se u subotu, 29. listopada u 19:30 sati, a karte možete kupiti za 20 kuna.

Schumannovo „Sanjarenje” usmjerilo je Krešimira Starčevića prema ispunjavanju vlastitog sna kojeg sada živi. Ako poslušate Schumannove bajke, možda će i vaš život postati jedna bajka.