Velikogorička priča o Renatu Glogovčanu, čovjeku koji svakodnevno svojim budim okom prati sva događanja u našem gradu

Ako ste se pitali tko je čovjek koji svakodnevno svojim budim okom prati sva događanja u našem gradu, danas ćemo vam ga ukratko predstaviti.

Renato Glogovčan, samozatajan, kakav je, jedva smo ga nagovorili na razgovor i fotkanje. Obično svi za fotoaparatom ne vole sami stati ispred objektiva. No kako se radi o „velikogoričkim pričama“ pristao je.

„Negdje od oko 1998-99.. kada sam počeo raditi za Glasnik Turopolja, započela je moja ljubav prema fotografiranju našeg Grada. U tih 20 i više godina svjedok sam mnogih promjena u Gorici, neke su bolje, neke lošije, ali uglavnom su zabilježene okom moje kamere. Zaljubljenik sam u Goricu i nije mi teško u toku dana proći ju po nekoliko puta u svim pravcima u potrazi za nekim događanjima. Bilo da se radilo o posjećenom drvetu ili izgradnji neke nove prometnice.. Grad živi punim plućima, iako se to možda i ne vidi običnim promatračima, koji Goricu i samo često nazivaju „spavaonicom“ Zagreba. Ne bih se složio.. treba samo gledati i znati gdje se gleda. „U svojoj arhivi ima preko pedeset tisuća fotografija koje su  dokaz jednog vremena koje prebrzo prolazi..

Cilj je napraviti KRONIKE ZA BUDUĆNOST – kako je Grad nekada izgledao i kako se mijenjao kroz godine. Pa ako to nije ljubav prema Gradu, onda ne znamo kako bi to nazvali.

Pitamo ga kako izgleda njegov radni dan s obzirom na to da sve što radi, radi samoinicijativno? Od jutra je u pogonu, ljudi mu se javljaju da dođe pofotkati neku „situaciju“ nakon čega se teme samo nižu jedna za drugom. Dosta vremena posvećuje svojoj djeci na koju je posebno ponosan, sav ozaren priča o njihovim uspjesima koji su za primjer drugima, tako da i za njih uvijek ima vremena bez obzira na sve.

Otvoren je za sve prijedloge, a posebno ga veseli kada vidi da se neke stvari popravljaju nakon njegovih objava. To je uvijek motiv za dalje.

Kao u svakoj obitelji, tako i u ovoj našoj Gradskoj, uvijek postoji jedan „dobar duh“ koji sve vidi, sve čuje i o svemu brine. Mislimo da našeg Renata slobodno možemo tako zvati, jer ne znamo nikoga tko s toliko strasti i ljubavi prema gradu provodi vremena „na cesti“ i dobronamjerno ukazuje na neke propuste, ali i pohvale.

Koji su mu planovi za budućnost? Osim  što se sprema napraviti još jednu izložbu, ovoga puta priprema nešto drugačije „UV fotografija“  nešto novo što će se sigurno svidjeti našim sugrađanima. Jedva čekamo to vidjeti.. I dalje će fotografirati svoj/naš grad s istom ljubavlju kao i do sada. Veselit će se i dalje svim promjenama na bolje ali i tugovati kada stvari krenu krivim putem I za kraj otpjevao nam je jedan refren, a nama se čini da ga on najbolje opisuje „velikogoričkim ulicama moja cesta života teče“.

Sandra Sarija