Mlada ekipa preuzela brigu o svojem mjestu: Cijela generacija odlučila ostati u mjestu u kojem su rođeni i tu zasnovati vlastite obitelji

Mjesni odbor Lekneno - Trnje smjestio se u Turopoljskoj Posavini. Prema zadnjem popisu stanovništva na području ovih dvaju naselja živi 398 stanovnika, 350 u Leknenu i 48 u Trnju. Vođenje brige o ova dva naselja preuzela je mlada ekipa, predvođena Mariom Guzanićem.

- Okupio nas je Mario. Mi smo vam svi međusobno prijatelji i želja nam je da naše mjesto učinimo boljim za život. Ja sam vam trenirao nogomet u NK Budućnosti iz Leknena, no to se ugasilo nakon 10-15 godina. Stariji, koji su to vodili, vukli su svaki na svoju stranu pa je to propalo. U selu sam stalno bio kad je nešto trebalo pa je bilo prirodno da se aktiviram u Mjesnom odboru – rekao nam je Danijel Bondi, član Vijeća Mjesnog odbora Lekneno-Trnje.

Kao i u svim manjim sredinama komunalna infrastruktura bitan je faktor kvalitete života. Područje mjesnog odbora ušlo je u cjelinu A.2 projekta „Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Aglomeracije Velika Gorica. Naš sugovornik nam je rekao kako mještani nisu zadovoljni provedbom projekta u njihovim naseljima.

- Srednja žalost. Kvaliteta izvedenih radova je upitna, od samog postavljanja cijevi do pripreme za asfalt i same asfaltaže. Ljude se nije slušalo niti kod postavljanja šahtova u njihova dvorišta, a šef gradilišta za želje građana nije htio niti čuti. Cesta koja je prolazila uz moju kuću prije početka radova bila je široka četiri metra, da bi nakon radova bile napravljene pripreme za asfaltiranje prometnice u širini 3,5 metra. Susjedi su izašli na cestu i nisu dali da se išta radi, dok nisu proširili tampon koji će se asfaltirati – objasnio je Bondi.

Svoje prigovore Mjesni odbor uputio je odgovornima, ali ceste su, kako kaže naš sugovornik, 60 do 70 posto lošije nego što su bile prije.

Vodovod je prošao Posavskom i Velikogoričkom ulicom, ali nije prošao manjim uličicama koje se vežu na ove dvije ulice. Mada im je javni vodovod dostupan, većina mještana odlučila se ipak osloniti na vlastite bunare.

Što se tiče javnog prijevoza naš sugovornik kaže kako je zadovoljan. Danijel kaže kako bi se mogao ubaciti koji polazak autobusa više, većinom radi srednjoškolaca. Osnovnoškolci imaju osiguran prijevoz u Ščitarjevo.

Društveni dom mjesto je druženja i okupljanja mještana svakog malog mjesta pa tako ni Lekneno nije drugačije po tom pitanju. Volonterski rad mještana i novčana sredstva iz Grada omogućila su da se da se dom uredi.

- Od novaca što smo dobili kupili smo ogradicu za dječje igralište, koje ćemo sami ograditi. Već smo dio posla napravili. Postavili smo betonske stope za stupiće, a preostalo je postaviti stupove i na njih ogradu. Imamo i obećanje od gradonačelnika da ćemo dobiti sredstva da napravimo nadstrešnicu – istaknuo je Danijel.

Najmlađi mještani mogu se igrati na čak dva dječja igrališta koja se nalaze na udaljenosti od 200 do 300 metara.

Većina mještana putuje na posao u Veliku Goricu ili Zagreb, a dio ih je posao pronašao u jedinoj tvrtki u mjestu. Izgradnja Domovinskog mosta poboljšala je kvalitetu života u ovom mjestu, a bolja prometna povezanost pojačala je i potražnju za građevinskim zemljištem i kućama u mjestu.
Naš sugovornik nije krio da voli svoje mjesto i način života kojim se živi u njemu.

- Blizu sam svega. Posao mi je blizu, radim u Čiču. Nije mi loše. Napravio sam si kuću i osnovao vlastitu obitelj. Zašto bi negdje išao, ako mi je dobro. Plaća je dobra. Ekipa je dobra. Svi dečki i cure s kojima sam odrastao žive tu – zaključio je Danijel.