°C 0

Desetero vijećnika iz goričkih osnovnih škola razgovaralo o maskama, samoizolaciji i o tome koliko ih odrasli slušaju i čuju

15.10.2020.

Petar Brnada

U okviru aktivnosti Dječjeg tjedna, održan je sastanak Dječjeg gradskog vijeća na kojem je sudjelovalo deset dječjih vijećnika. S njima su razgovarali predstavnici UO za predškolski odgoj, školstvo i šport, Neven Topolnjak i Arijana Mataga Tintor te Jelena Cvetnić iz Centra za djecu, mlade i obitelj.

Na sastanku su vijećnici imali priliku razgovarati o tome kako im prolaze prvi tjedni školske godine, što im je lakše, a što teže i kako doživljavaju nova pravila i nove okolnosti u školi.

Deset vijećnika iz velikogoričkih osnovnih škola razgovaralo je o školi, maskama, samoizolaciji, novim pravilima i o tome koliko ih odrasli slušaju i čuju.

Na sastanku su sudjelovali: Antonio Šipušić (Ekonomska škola Velika Gorica), Nera Stipetić i Ivan Hasanović (OŠ Novo Čiče), Brigita Grčić (OŠ Eugena Kumičića), Matea Hrženjak (OŠ Velika Mlaka), Antonia Martinović i Jan Biškup (OŠ Eugena Kvaternika), Paulin Jorgić (OŠ Šćitarjevo) te Lucija Ivšek i Josip Vugec iz Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica.

Dječji vijećnici ističu da je djeci teško biti cijeli dan u školi s maskama na licu, ali su svjesni da se toga trebaju pridržavati i da se na taj način međusobno čuvamo i štitimo. Smeta ih što neki odrasli i neka djeca ne nose maske pravilno. Posebno je teško djeci koja nose naočale zbog zamagljivanja naočala.

Na pitanje je li bolje i lakše biti u online školi ili u školi s maskama, mišljenja vijećnika se razlikuju; nekima je lakše biti doma i pratiti nastavu online, jer ih postojeća pravila zbunjuju, a neki kažu da im je ipak draže biti u „pravoj“ školi makar i s maskama jer se vide i druže s prijateljima, a učitelji im mogu bolje objasniti gradivo.

Nova pravila utječu i na druženje djece izvan škole, neki se druže dok su vani, a neki su oprezni i na vanjskom prostoru pa izbjegavaju druženja.

Ne bi željeli da se ponovi lockdown jer smatraju da se mnoga prava djece krše u takvoj situaciji – od prava na igru i kretanje do prava na dostupnost zdravstvenog sustava.

Svi vijećnici se slažu da bi se dječji glas trebao čuti uvijek, bez obzira na uvjete u kojima živimo. Misle da bi se Vijeća učenika u školama trebala sastajati i razgovarati o problemima i situaciji u svakoj školi. Smeta ih što velik broj učitelja i nastavnika s njima ne razgovara o korona situaciji. Razgovor o tome s odraslima im puno znači, žele dobiti informacije i žele dobiti odgovore na pitanja.

Naglašavaju da su zabrinuti i da je zato važno da se s njima o tome razgovara. Poručuju svojim vršnjacima da pitaju odrasle sve što ih zanima, da razgovaraju međusobno i da se pridržavaju mjera kako bi se svi zajedno što prije vratili u normalu.