DVD Velika Buna - Razigrani 70-godišnjak koji želi na Olimpijadu

"Razmišljajući o toj 1954. godini i kaj se u njoj sve događalo, povijesne knige nam veliju da je to leto održan prvi filmski festival u Puli kao i prvi zagrebački festival zabavne glazbe, da je oformljena UEFA, evropska nogometna asocijacija, da je te godine rođen Husein Hasanefendić-Hus, osnivač i glavna faca Parnog valjka, te da je porinuta u more prva nuklearna podmornica Nautilus. Od važnijih stvari te godine osnovan je DVD Velika Buna. I napravljena prva bajadera" – tim je riječima Zlatko Petrac tajnik vatrogasnog društva, započeo s pozdravnim govorom, velikom broju okupljenih u vatrogasnom domu u Velikoj Buni, povodom proslave velikih 70 godina od osnutka.

Na istoj su se okupili njihovi dragi gosti, vatrogasci iz Sisačkog kraja, Slovenije, zagrebačkog kraja, karlovačkog kraja i mnogo drugih Društava iz naše vatrogasne zajednice s kojima surađuju i odlaze na natjecanja.

Zlatko Petrac je vrlo aktivan oko rada ovog Društva, a koji su mu planovi, želje i snovi, čemu se nada, podijelio je samo za VG Danas.

Nedavno ste proslavili veliku 70 obljetnicu DVD V. Buna, što je impresivna brojka. Kako funkcionira život vatrogasnog društva?

-Mi smo jedan od mlađih društava, ima ih po 120-130 godina, tako da smo mi još uvijek mladi u usporedbi s njima. Ne možemo se uspoređivati s jakim društvima poput Buševca, Mraclina ili Hrašća, oni imaju puno veću i dulju tradiciju, a za razliku od našeg DVD, kod njih je vatrogastvo način života. U tim mjestima, djeca se odmah po rođenju upisuju u nogomet, KUD i vatrogasce. I kaj mu se dopadne, na tome i ostane. Odlično su organizirani i međusobno si potpomažu. To je takav način života. Kod nas u V. Buni nije tako, mi nemamo takvu tradiciju i razmišljanje, a to je teško napraviti. Ako nismo do sada, u budućnosti ćemo pokušati utuviti taj način razmišljanja novim generacijama. Pogotovo mi u ozbiljnijim godinama, mi malo drugačije razmišljamo nego mladi. Većina mladih kod nas baš ne doživljava tu vatrogasnu magiju, ali kada je u pitanju požar, svi se skupe u najkraćem mogućem roku i spremni su za akciju.

Sudjelujete i na natjecanjima, kako se pripremate?

-Od nedavno imamo i žensku ekipu, koja se sama organizirala i odlaze na natjecanja. Motivacija su im bila djeca koju i tako vode na natjecanja, pa su odlučile da i one budu aktivnije. Presretni smo zbog toga i podržavamo ih svim srcem.

-I ljeti i zimi se pripremamo za natjecanja, mlade ekipe vježbaju 2-3 puta tjedno, a oni stariji imaju više kondicijske treninge, trče uz i niz brdo. (Smije se i nastavlja op.a.) – mi imamo prakse i znanja.... ali nemamo više kondicije..

Kakva je suradnja s drugim vatrogasnim društvima?

-Odlična, ali ne surađujemo samo s društvima iz našeg kraja. Pobratimili smo se s PGD Lukovek, društvom iz Slovenije, GZ Trebnje, koji su i prije bili bratska općina bivše općine Velike Gorice. Oni su mi motivacija i vizija, volio bih da smo poput njih. To vam je selo od cca 25 kuća, svaka na svom brežuljku, niti jedna nema ogradu, odlično rade, složni su i kaje najvažnije: rade najjaču vatrogasnu zabavu u Sloveniji. Povukli su Europske fondove i izgradili prekrasan vatrogasni dom, u čijoj smo izgradnji dijelom i mi pomagali. Imaju sve što im treba, a tako su malo mjesto.

Kakav je vaš Dom?

-S obzirom na to da je originalan dom nastao 1962. godine, u odličnom je stanju. Znate, on je napravljen od cigli nekih razrušenih svinjaca između Okuja i Mraclina. To je dopremano konjskom i volovskom zaprekom. Za vrijeme Domovinskog rata, Dom je bio potpuno devastiran. Izgledao je tako da ga je bilo bolje dići u zrak, nego ga popravljati. Ali naš tadašnji neumorni Predsjednik društva, gospodin Ivan Grđan-Mužek, sa svojom ekipom odlučio je da ga ipak obnovimo. Ostali su samo goli zidovi. Prvo smo ga dobro očistili i krenuli u izgradnju. Sve smo radili sami kao i nabavljali materijal koji nam treba. Kasnije se s materijalom uključio i Grad Velika Gorica i ovim putem im se najljepše zahvaljujemo u na pomoći u nabavci građevinskog materijala. Istina da smo ga gradili nekih 20 tak godina, i sada smo pri samom kraju. Nedostaje nam još jedno da uredimo potkrovlje, želimo napraviti klupsku prostoriju. A možda bi nam trebala i neka manja prostorija za sve trofeje koje imamo.

Koliko imate članova?

-Buna ima oko 1000 stanovnika, a DVD V. Buna, registrirana 164. člana. Nisu samo članovi iz B. Bune, ima nas iz Ključić brda, Podvornice, Male Bune, a neki žive i u Njemačkoj.

Da li vam se priključuju, ili barem pokazuju interes za to, novopridošli stanovnici kojih je u zadnje vrijeme dosta doselilo iz Zagreba i drugih okolnih mjesta?

-Velika većina su se odlično uklopili u našu sredinu i sudjeluju u radu i životu društvene zajednice. Neki su malo previše, za moj ukus, ostali u svojim čahurama, i dijelom se izolirali. Većinom smo zadovoljni i širokog smo srca za sve koji odluče živjeti u ovom našem prekrasnom kraju.

Koji su vam planovi?

-Životna mi je želja da nam djeca, ili neka od naših DVD ekipa ode na Vatrogasnu olimpijadu.

Što je potrebno da se tako nešto i ostvari?

-Puno rada, malo sreće s generacijom. Treba postići odlične rezultate na gradskom, županijskom, moraš biti među prvih tri na državnom i tek se onda možeš kvalificirati za Olimpijske igre. Evo, DVD Ribnica već nekoliko godina sudjeluje na Olimpijadi sa ženskom ekipom. Ali oni su to ozbiljno shvatili i angažirali su atletskog trenera za priprema. Često se znam šaliti kako bi motivirao naše članove, da ak se netko od naših kvalificira za olimpijadu, ja bum im dopelal Sergeja Jakirovića, da ih trenira ako treba, da naprave čim bolji rezultat.

Koliko ste daleko od toga?

-Dosta, nemamo još tu moć. Treba imati malo više volje, ozbiljnije pristupiti treninzima, puno upornosti i volje.

Čime bi privukli zainteresirane da vam se priključe i da zajedno možda ispišete povijest DVD Bune odlaskom na Olimpijadu?

-Stalno imamo otvorene pozive, no volio bih istaknuti da osim što se pripremamo za „ne daj Bože“ požare ili neke druge nepogode, družimo se s drugim Društvima, posjećujemo se, upoznajemo i zabavljamo. Doma rijetko imamo službena događanja, a kada ih imamo, nakon njih je uvijek dobra veselica. Na žalost, mladim generacijama se niti to ne da – (zaključuje razočarano op.a.). Ove godine nismo imali puno intervencija, hvala Bogu i nadamo se da će tako i ostati. Poručio bih zainteresiranima da si daju priliku, da nas upoznaju i da nam se priključe.

Vatrogasna društva okupljaju oko sebe ljude različitih generacija i iskustava, stvarajući zajednicu koja se temelji na međusobnoj podršci i hrabrosti. Oni su ti koji su uvijek spremni priskočiti u pomoć, bez obzira na izazove. Naš velikogorički kraj obiluje ovakvim društvima koja čine našu sredinu sigurnijom i povezanom.

Čestitamo DVD V Buna veliku godišnjicu i želimo im odlazak na Olimpijske igre u skoroj budućnosti.