FOTO: Turopoljski lug zove, još stignete na druženje i svirku u sjeni starih hrastova

Tartufarenje, kajkarenje, panoramski let avionom, jahanje na konju, izviđačke aktivnosti, izrada poculice ili možda ručak u sjeni stoljetnih hrastova, samo je dio aktivnosti u kojima danas uživaju brojni Velikogoričani na Turopoljskoj žirovini.

U prošlosti je bilo od iznimne važnosti koliko je rodilo žira za ishranu turopoljskih svinja, a komisija Plemenite opčine poslala bi svoju delegaciju da ispita koliko se žira nateplo. Nakon toga bi žirovinska komisija objavila koliko je to, i koliko svinja može ući u šumu, a to je ponuda i potražnja generirala kolika će biti cijena te ispaše. Upravo ta ispaša, odnosno njena cijena je žirovina. Nekada ključna aktivnost za brojne Turopoljce po čijim su gruntu nekada trčkarali turopoljski pajceki, a danas djelić turopoljske povijesti koju od zaborava kroz ovo tradicionalno događanje čuva Plemenita opčina turopoljska. 

Tartufarenje, kajkarenje, panoramski let avionom, jahanje na konju, izviđačke aktivnosti, izrada poculice ili možda ručak u sjeni stoljetnih hrastova, samo je dio aktivnosti koje je ove godine priredila Plemenita opčina turopoljska. Svjedočili su tome brojni posjetitelji, među kojima je bila i predsjednica županijske skupštine Martina Glasnović i dožupan Ervin Kolarec. Uistinu i ove godine na Žirovini ima svega, a nažalost, najmanje je žira.

Potvrdilo je to i izvješće šumarnika Plemenite opčine turopoljske. Žirovina-nekada ključna aktivnost za brojne Turopoljce po čijim su gruntu nekada trčkarali turopoljski pajceki, danas je djelić turopoljske povijesti koju od zaborava kroz ovo tradicionalno događanje čuva Plemenita opčina turopoljska.

Izvješće o rodnosti žira hrasta i bukvice bukve na području POT-a pred okupljenima kod Čardaka iznio je šumarnik Damir pl. Brebrić.

– Ovogodišnje Izvješće o rodnosti žira na hrastu lužnjaku (Quercus robur) i hrastu kitnjaku (Quercus petrea) te bukvice na bukvi (Fagus sylvatica) biti će jako kratko. U izvješćima iz prijašnjih godina upozoravali smo, utvrđivali što bi nam se moglo dogoditi u godinama koje dolaze na urod sjemena hrasta, bukve. Ukazivali da naše šume, okolina, općenito priroda, sve teže podnosi naš maćehinski odnos prema njoj. Ništa se ne događa.

Ljudi gledaju samo sebe, a prirodu s kojom i u kojoj bi trebali živjeti i uživati, gotovo nitko ne vidi njezin vapaj za pomoć, a kada uništimo prirodne resurse onda neće biti ni nas, nećemo imati uvjete za život koje tako lako uništavamo. Šume, naša pluća, polako odumiru. Prije osamdesetak godina nismo reagirali na nestajanje brijesta (Ulmus) kao vrste, danas nedovoljno reagiramo na nestajanje druge po kvaliteti vrste drveta, a to je jasen (Fraxinus).

Bukva nekada vrlo otporna vrsta, rasprostranjena i u nizinama i planinama, pokazuje iste simptome ugroženosti. Hrast pati već godinama radi klimatskih promjena koje su nastale najvećim dijelom krivnjom čovjeka, kojem je važnija sva moderna tehnologija, glad za nečim nepotrebno novim, a u tome svemu ne primjećuje da nam se urušava temelj Života, priroda. Svjedoci smo zadnjih godina klimatskih promjena. Štete i razaranja koje one donose, velikim dijelom je čovjek kriv jer ne pazi na
svoje Šume. Počnimo se braćo mijenjati, svakim danom sve manje su nam šanse da to popravimo.

I opet izvješće o rodnosti žira ispalo predugačko, a trebalo je pisati samo ovo. Žira hrasta lužnjaka i kitnjaka na području Plemenite općine turopoljske u 2023. godini nema osim na pojedinačnim stablima u Turopoljskom lugu, te pokoje stablo u Vukomeričkim goricama. Bukvice bukve ove godine nema, a kako bukva sve teže podnosi klimu i nas koji sa njome gospodarimo prognoze za nju nisu optimistične. Moramo se mijenjati i odlučiti što nam je važnije u životu, priroda ili pretjerana nepotrebna tehnologija – stoji u izvješću.

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)