Fujijevci ponosno trčali za one koji ne mogu: "Klincima to znači neopisivo puno, lijepo je biti dio jedne veće misije"

Trčati za one koji to ne mogu misija je humanitarne globalne utrke Wings for Life World Run kojoj su se i ove godine rado pridružili članovi velikogoričkog Judo kluba osoba s invaliditetom 'Fuji'.

Drugu godinu zaredom, utrka je zbog epidemioloških okolnosti održana u virtualnom izdanju, što nije ni blizu onoj atmosferi i adrenalinu kao prijašnjih godina kada su se trkači masovno okupljali u Zadru, no Fujijevci su i ove godine rado dali svoj doprinos i u kontinuitetu ostali dio te lijepe priče.

Na goričkoj pisti ove se godine okupilo njih dvadesetak. Osnivačica Fujija i trenerica Marina Drašković rekla nam je da je to ustvari za njih mala brojka, ali joj je svakako drago da su se uspjeli bez obzira na situaciju skupiti i ipak nešto otrčati.

-Mogli smo, naravno, reći „joj opet virtualno izdanje ove godine, odustajemo“, no mi smo ipak odlučili sudjelovati. Super priča mi je da održavamo taj kontinuitet, a klincima to znači neopisivo puno. Gurali smo buraz i ja Milu i Lanu u kolicima, a njima je to svemir. Naravno, nije to ni blizu kao u Zadru, ali ipak kada smo se okupili na startu i kada smo skupa potrčali, osjetili smo opet taj adrenalin. Nabrijali smo se za iduću godinu svakako- prenijela nam je Marina dojmove ovogodišnje utrke.

Upravo dok ovo čitate netko će oboljeti od ozljede leđne moždine ili će ostati paraliziran. Izgubit će osjećaj u nogama, a u najgorem slučaju neće ga imati ni u rukama. Nepokretnost znači neprestana ovisnost o pomoći drugih. Kao dobrotvorna zaklada, Wings for Life podržava istraživanja diljem svijeta, a glavni cilj im je pronaći lijek za ozljede leđne moždine.

Fujijevcima je ovo četvrta godina da sudjeluju u utrci i druga godina organizacije u virtualnom obliku. Iskreno se nadaju da ćemo se već do iduće godine vratiti u staro normalno, kako bi baš kao i prije dvije godine mogli trčati u Zadru, uz tisuće drugih sudionika.

-U svakom slučaju dobra je to alternativa, bolje i u virtualnom izdanju nego nikako. Definitivno je i ovo super opcija. Uvijek u životu imaš izbora ništa ne napraviti ili snaći se u zadanoj situaciji i nešto izvući iz toga. Mi smo svakako uvijek ova druga opcija- sa smiješkom nam kaže Marina.

Iduće godine planiramo ponovno uzeti bus kao i prije dvije godine. Ako uzmemo bus, priča Marina, zna da su uspjeli.

-Busom nas je išlo 40-ak, a neki su išli u svom aranžmanu. Kako je dobna granica za utrku 16 godina, prije te dvije godine ja sam pokupila dio članova koji su mlađi, ali je njima bilo fora biti u Zadru, navijati sa strane i provesti cijeli dan tamo. Posebno si nabrijan tamo i sve je prepuno ljudi, tako da je za dio članova to ustvari bio izlet- prisjeća se Marina koja je gurajući svoje članove istrčala gotovo 10 kilometara.

Trčati za one koji to ne mogu i više je nego dostatna motivacija, ali i velika nagrada za sve njih pa su Fujijevci vrlo ponosni što su dio tako lijepe globalne priče.

-Lijepo je biti dio neke veće misije, jedan maleni kotačić u cijeloj priči. To je svakako win-win situacija. Iako je utrka održana virtualno, vidim da se skupilo 4,1 milijun eura što je brutalna stvar za ovakvu godinu- zaključila je Marina koja se veseli idućem okupljanju u Zadru i obaranju nekih novih rekorda, a sve to u cilju pomaganju drugima.