Galerija Galženica raspisala natječaj za 2. Velikogorički salon

Galerija Galženica raspisuje natječaj za izlaganje na 2. Velikogoričkom salonu prema kustoskoj koncepciji Jozefine Ćurković „The horrors persist, but so do we!” / „Košmari ustraju, ali ustrajemo i mi!” koji će se od 7. lipnja – 8. srpnja 2025. održati u Galeriji Galženica.

Pravo prijave imaju vizualni umjetnici svih generacija i umjetničkih disciplina, kao i studenti umjetničkih akademija i srodnih disciplina, koji su bilo podrijetlom, bilo trenutačnim životom i radom, kao i ranijim životom i djelovanjem vezani za područje Velike Gorice.

Prijedlozi se zaprimaju zaključno do 27. travnja 2025., 23:59 sati. Svi prijavljeni autori dobit će putem e-maila obavijest o rezultatima natječaja do 2. svibnja ove godine.

Više o kustoskom konceptu 2. velikogoričkog salona:

Prevladavajuća atmosfera nesigurnosti i društvene tjeskobe možda ima svoje ishodište u razdoblju prisilne izolacije, no godine koje su uslijedile samo su konsolidirale simulakrum koji je sve teže perceptivno obuhvatiti. Zauzvrat, granice dozvoljenog i društveno prihvatljivog čine se elastičnijima, propusnijima. Rubna, katkad i opsesivna ponašanja kojima uglavnom podliježemo u privatnoj sferi rjeđe tajimo, a češće obznanjujemo, makar i pod krinkom zabavnog sadržaja. Te mikrotransgresije ne podliježu pravilima „kulturnog ponašanja”, ali istodobno ne predstavljaju kršenje društvenih normi u tolikoj mjeri da bi se smatrali kriminalnima. Ipak, podrazumijevaju neki oblik prešutnog odricanja od odgovornosti.

Popularna kultura i komunikacijski kanali kao neposredan odraz kolektivnog stanja svijesti sve se izraženije kreću u smjeru radikalne memeizacije, groteske i afirmacije ne tako uzornih inačica nas samih. Bilo da je riječ o konceptu „derišta” (engl. brat) koji je tijekom svoje kratke, ali intenzivne vladavine u ljeto 2024. preplavio medije, društvene mreže i jednu predsjedničku kampanju, odnosa prema radu koji uključuje obrasce poput „tihog otkaza” (minimalan angažman na radnome mjestu, engl. quiet quitting), izbjegavanja ili nenajavljenog odustajanja od socijalnih interakcija (engl. flaking), pojmovima kojima se definiraju partnerski ili drugi odnosi s romantičnim predznakom (engl. situationship, ghosting, breadcrumbing itd.) ili pak viralnim mikrotrendovima (primjerice, svjesnom perpetuiranju zabluda, engl. delulu mode) izgleda da smo u eri rekonfiguracije odnosa prema vlastitom „ja” i drugima.

Izložba se fokusira na nelagodna afektivna, ali i difuzna osjećajna stanja u kojima popuštamo vlastitim slabostima. Pitanja od kojih polazi su kako, zašto i kada zapadamo u područje „niske frekvencije”?

Kako se odnosimo prema tim porivima: udovoljavamo li im, potiskujemo ih ili strateški kontroliramo i zašto? Mogu li, primjerice, ponašanja poput tračanja, opsesivnog praćenja i kratkotrajno nekontrolirano ugađanje za pojedince imati iscjeliteljski učinak? Do koje nam je mjere (i je li uopće) prihvatljiva ideja da je put do samoostvarenja djelomično popločen narcisoidnim preuzimanjem „glavne uloge” nauštrb svih koji nam se nađu na putu? Nadalje, mijenja li se naše poimanje ideja empatije, solidarnosti, srama (osobnog, društvenog, klasnog), susramlja, zavisti, samosažaljenja, tjeskobe? Naposljetku, je li čežnja za dekadentnim i neprimjerenim prijeteći simptom društvene apatije ili je pak strategija pregovaranja sa stvarnošću čiji je cilj učiniti je manje negativnom?

Pozivaju se umjetnici i umjetnice da radovima problematiziraju ta pitanja, ali i da spekuliraju o budućem trajektoriju opisane rubnosti.

Detalje natječaja i postupak prijave pronađite ovdje.