IN MEMORIAM: Ivica Smolec

Nakon kraće i teške bolesti, u Zagrebu je u nedjelju 1. ožujka, preminuo velikogorički pjesnik Ivica Smolec. Ivica Smolec je rođen 1954. godine u Zagrebu, živio, školovao se i radio u njemu do 1985.  Od 1985. godine je živio u Velikoj Gorici.

Pisao je poeziju na standardnom hrvatskom, na kajkavskom i na engleskom, koristeći se pritom raznim stilovima i tematikom. S prvim romanom „Vode teku dalje“ osvojio je književnu nagradu „Albatros“ 2004. godine.  Od tada je počeo predstavljati svoj književni rad, ako se zanemari jedna epizoda iz 1974. godine, kad mu je nekoliko pjesama uz kratki životopis tiskano u novinama. S prvim poglavljem neobjavljenog romana „Akvamarin“ 2007. godine osvaja glavnu nagradu na natječaju „Moja priča“ izdavačke kuće „Inmag“ iz Zagreba. Njegova je poezija uvrštena u više antologija, između ostalih i u 'Antologiju suvremenog velikogoričkog pjesništva' izdanu od strane POU Velika Gorica 2010. godine. Također, tiskana je i u brojnim zbirkama te časopisima u inozemstvu i na drugim jezicima (engleski, japanski), a jedan njegov haiku 2011. godine izložen je na „Haiku zidu“ u državi Oregon, SAD.

S poezijom i razgovorima o poeziji gostovao je na televiziji i na više radio stanica. Krajem 2009. godine tiskao je knjigu „O ljubavi i tuzi“ s poezijom i kratkim pričama. Uređivao je, lektorirao, korigirao, čak i recenzirao, grafički uređivao, prelamao i pripremao za tisak knjige drugih autora. Bio je glavni urednik časopisa „Spark“ koji je prestao izlaziti zbog nedostatka sredstava, kreirao i uređivao internetske stranice Udruge umjetnika „Spark“. Uređivao je dizajn, birao sadržaj, bio je novinar, foto i video snimatelj i webmaster stranica Udruge od 2005. do 2014. godine.

Pjesme su mu izvođene na Festivalima kajkavske lirike i glazbe (2005. do 2010.) koje organizira KUD „Kustošija“ iz Zagreba, na „Cest is d’best“ festivalu u Zagrebu (2008.), na Drugom velikogoričkom glazbenom festivalu (2009.), na državnim smotrama učenika osnovnih i srednjih škola Lidrano, na Croatiadi u Mađarskoj (pobjeda 2012., treće mjesto 2013. godine). Nekoliko pjesama uglazbili su mu Neven Dužević, pokojni Zvonko Knežević, Ivan Nestić (diplomirao kontrabas u Bernu, svira u Švicarskom komornom orkestru i, povremeno, u Bernskom simfonijskom orkestru), Đuro Pišpek.

Više o njegovom stvaralaštvu možete pročitati OVDJE.

Posljednji ispraćaj dragog nam pjesnika je u petak, 06.ožujka u 14 sati u Ščitarjevu. Počivao u mir Božjemu!