Izložba Zorana Filipovića svjedoči o žrtvi i junaštvu: "Moj otpor ratnom ludilu bila je moja kamera"

U Galeriji Trumbetaš, u petak, 15. studenog, otvorena je izložba ratnih fotografija poznatog fotografa Zorana Filipovića Zoroa, čiji su radovi obišli svijet i ostavili neizbrisiv trag. Ova izložba, koja se održava pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, donosi posebnu selekciju iz opsežnog opusa ovog renomiranog umjetnika i nudi snažan uvid u teškoće i hrabrost tijekom Domovinskog rata.

Izložbu je otvorio Neven Karas u ime gradonačelnika Krešimira Ačkara, istaknuvši važnost očuvanja sjećanja na teške trenutke povijesti.

"Svaka fotografija priča svoju priču, a svaka priča nas podsjeća na zajedništvo i hrabrost koje su nas spajale u najtežim vremenima", izjavio je Karas.

Ugodan razgovor s umjetnikom i evociranje tužnih i teških trenutaka njegovih ratnih putešestvija, ostavio je malobrojnu publiku bez riječi, s ponekom knedlom u grlu. Izložbu je svojim izuzetnim pjevačkim glasom uveličao Ivan Jelić, a na repertoaru su se našle pjesme Stoji grad, Vukovar, Moja zemlja koje su izmamile suze svim prisutnima.

Ova izložba predstavlja mali dio njegovog opusa koji je prvotno postavljen u Gliptoteci HAZU u Zagrebu 2016. godine, povodom 25. obljetnice početka Domovinskog rata.

Svojim radovima, Zoran Filipović Zoro pruža jedinstven uvid u realnost rata. Kao fotoreporter, bio je prisutan na mnogim ratištima, snimajući trenutke koji ostavljaju bez daha. Njegova kamera postala je sredstvo kroz koje je dokumentirao ljudske sudbine, patnje i herojske trenutke tijekom rata.

Kako bi dodatno osvijetlio kontekst svojih radova, razgovarali smo s autorom izložbe, Zoranom Filipovićem, o njegovim počecima, iskustvima i motivaciji za stvaranje ovih snažnih crno bijelih vizualnih prikaza.

- Teško je sve to sažeti u nekoliko rečenica. Ova izložba na neki način sažima emocije tog vremena. Moj cilj bio je da, u dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, barem na mali trenutak vratimo te emocije koje su nas tada spajale. U današnjem vremenu više toga nas razdvaja, ali prisjećajući se tog rata, nevjerojatno koliko smo bili bliski i složni kao narod, u to vrijeme, a to je najveća vrijednost - rekao nam je.

Kako je uopće došlo do fotografiranja ratnih događanja 1991. godine. I koliko ste se zadržali u Vukovaru?

- Prošao sam sva ratišta, od sjevera do krajnjeg juga. Moj boravak u Vukovaru bio je kratak; ja sam bio među zadnjima koji su ušli i izašli. Prije tog rata, Vukovar je bilo mjesto koje je malo tko od nas posjećivao. Ali kada je počeo rat, taj herojski otpor koji je taj grad pokazao vrijedan je pamćenja. Vukovar je grad heroja, mislim da je to ispravnije nego Vukovar – grad heroj. Tamo je svaki stanovnik koji je ostao u gradu u to vrijeme bio heroj. Moj otpor ratnom ludilu bila je moja kamera. Pokušao sam zabilježiti događanja tog vremena, bez obzira na stalnu opasnost kojom sam se izlagao.

Je li vas bilo strah?

- Naravno da me bilo strah, kao i svakog vojnika, tamo na crti obrane. Svakoga je strah ako je čovjek, ako si zvijer, nemaš ljudske osobine, pa ti je svejedno. Strah je ono što te drži budnim, što te drži prisebnim, ono što te drži živim. Negdje sam u tim mojim knjigama opisao to stanje povišene percepcije i izoštrenih čula, jer vi dobijete nadnaravne sposobnosti da možete osjetiti, naslutiti opasnost. Mišljenja sam da je to mene sačuvalo od tragedije.

Zašto niste nosili oružje?

- U to vrijeme Ministar obrane bio je gen. Špegelj; otišao sam do njega, stavio sam se na raspolaganje za unovačenje da me pošalju u rat. 'Jesi li lud? Nemaš nikakvog vojnog iskustva. Ja uz tebe moram poslati još dvojicu da te čuvaju. Poginut ćeš mi treći dan. Najbolje što ti možeš za nas učiniti, idi radi ono što najbolje znaš.' – takva je bila njegova reakcija i on mi je otvorio oči; ja sam uistinu odradio svoju životnu misiju zahvaljujući njemu. Trebao sam odslužiti to što najbolje znam, gdje sam najjači, gdje taj moj rad je smisleniji za mene nego držanje puške na ramenu.

Koliko je to utjecalo na vaš život?

- Kao i svi oni koji su preživjeli to vrijeme, i ja posjećujem psihijatra, na terapiji sam, imam noćne more. To nisu stvari koje možeš samo tako zaboraviti; ostanu zapisane, utisnute u ljudsku psihu. Živim dan po dan i dajem najbolje od sebe.

Koja je vaša poruka o ratu?

- Rat je najgluplja i najbesmislenija aktivnost koju jedno ljudsko biće i ljudski rod mogu voditi, a rat koji smo mi vodili bio je obrambeni – mi nismo osvajači. Oni su došli naoružani mržnjom. Mi smo u ovom ratu imali oružje koje oni nikad nisu upoznali, a to je ljubav. Ljubav je glavni pokretač. Rat se vodi srcem; ako nemate srce, osuđeni ste na propast.

Ovom izložbom Zoran Filipović Zoro osvjetljava ne samo stradanja, nego i snagu ljudskog duha tijekom najtežih trenutaka.

Svaka fotografija prikazuje stvarne ljude i njihova iskustva, podsjećajući nas na važnost pamćenja kako bismo cijenili mir i zajedništvo koje uživamo danas. Ova izložba nije samo skup umjetničkih djela; ona nas poziva da se prisjetimo svih onih koji su patili i žrtvovali se, naglašavajući vrijednost ljudskosti i solidarnosti kao smjernice prema boljoj budućnosti.

Pozivamo sve Velikogoričane da posjete ovu važnu izložbu koja će biti otvorena do 27. studenog, a ulaz je slobodan.