Ljiljana iz Lukavca svoja umjetnička djela stvara-koncem!

Netko umjetnička djela stvara kistom, netko olovkom, netko dlijetlom i čekićem, a postoje i umjetnici koji svoje slike stvaraju iglom i koncem. Jedna od njih je gospođa Liljana Grozaj iz Lukavca koja priprema svoju  treću izložbu posebnih "slikočipki".

Osječanka po rođenju, ekonomistica po struci, umjetnica u duši. Tako bismo ukratko mogli opisati ovu simpatičnu Lukavčanku koja je od malih nogu sklona raznim oblicima umjetnosti.

-Umjetnost je u raznim oblicima prisutna u mom životu oduvijek. Kao osnovnoškolka sam svirala harmoniku u školskom orkestru i pjevala u školskom zboru, pisala literarne radove i osvajala svoja prva priznanja za rad i trud. Uz majku Evu sam naučila štrikati i vesti goblene, a potom i heklati. Kako sam znatiželjna po prirodi, to mi nije bilo dovoljno pa sam se, kao Slavonka, okušala i u zlatovezu. Nakon što sam prije devet godina kupila jednu sliku izrađenu u pick point tehnici, mašti sam dala na volju i danas se opuštam, od svakodnevnog posla knjigovođe, izradom slika raznih motiva na plišanoj podlozi-kaže o svojim počecima gospođa Ljiljana Grozaj koja u Lukavcu živi sa sinom i suprugom posljednjih desetak godina.

Čim je počela izrađivati slike pick point tehnikom uslijedile su i nastale na isti način brojne čestitke za Božić, Uskrs, rođendane i druge svečane prigode. U njenim radovima isprepliću se razni motivi leptiri, lica, jedrenjaci, plesači, gradski prizori...

-Ne znam koji bih posebno izdvojila kao najdraži motiv, svi su mi dragi, ali recimo da rado radim leptire i ženska lica sa šeširom, a budući da živim u Lukavcu naravno da sam morala i Stari grad ovjekovječiti na jednoj od slika.

U kolovozu 2012. Ljiljana je imala svoju prvu samostalnu izložbu u Svetom Križu Začretju, a 2014. i drugu izložbu u Galeriji Rudija Stipkovića. Nakon dobrog odjeka i pozitivnih komentara još više se ohrabrila u svom hobiju te do danas nastavila s radom u toj tehnici. 

-Pick point tehnika se bazira na tome da izabrani motiv prenesem na karton s mnogo rupica. On služi kao „šablona“. Potom se drugi karton obloži plišanom tapetom i na njemu ispikaju rupice prema šabloni. Kroz te se rupice provlače niti svilenog ili metaliziranog konca određenim sistemom kako bi se dobio željeni motiv-objašnjava nam Ljiljana.

Ljiljana je i članica KUD-a Stari grad Lukavec

Posebnu ljubav gaji prema čipki

 Lani je počela raditi i drugim tehnikama, konkretno riječ je o tehnici Tattinga ili po naški čunčanja.

-Jako me zanimala paška čipka, pa sam uz pomoć Interneta proučila tutoriale za izradu osnovnih elemenata i okušala se i u tome. Čipka se izrađuje dugom iglom s ušicom u koju se uvuče konac i koja može biti raznih debljina, ovisno o debljini konca kojim se čipka izrađuje. Osim iglom, ova vrsta čipke se može izrađivati i s pomoću čunjka na koji se namota konac, a ta nit konca se omotava drugom niti konca i tako stvaraju čvorovi-nastavlja prču o svojem hobiju naša sugovornica.

Inače tatting je tehnika izrade posebno izdržljive čipke iz niza čvorova i petlji, a može se koristiti za izradu rubova stolnjaka, kao i tabletića, ovratnika, nakita kao što su naušnice i ogrlice, i drugih ukrasnih komada. Čipka je oblikovana uzorkom prstena i lančića.

-Tatting datira iz ranog 17. stoljeća. Izraz za tatting u većini europskih jezika potječe od francuskog frivolitéa, koji se odnosi na čisto dekorativnu prirodu tekstila proizvedenog ovom tehnikom. Tehnika je razvijena kako bi imitirala točkastu čipku. Na talijanskom se ova vrsta čipke zove chiacchierino, što vjerojatno dolazi od riječi chiacchiere ili ćaskanje, jer se izrađivala uz razgovor i druženje. Tako se izrađuje i danas na raznim radionicama. I time se doprinosi da ova tehnika ne ode u zaborav. Legenda kaže da je ova vrsta čipke nastala na brodovima, vjerojatno zato što izrada čipke podsjeća na izradu ribarskih mreža. Mornari su na brodovima, tijekom dugih plovidbi, izrađivali razne ukrase koje su po povratku kući poklanjali svojim djevojkama i ženama-kaže Liljana čije strast postala upravo čipka, pa ne čudi velik fundus prekrasnih slika od čipke koje je do sada izradila. 

-Izrađujem čipke raznih oblika i veličina u bijeloj, bež ili nijansama zelene, crvene, žute boje. Za izradu jedne čipke potrebni su sati i sati strpljenja u stvaranju zavijutaka i čvorića. I čipke, i slike su tražene kao unikatan i originalan poklon za razne prigode. Budući da sam ih u posljednjih godinu i pol napravila dosta logično je bilo da je vrijeme za novu izložbu koja će se uskoro održati- rekla nam je.

Izložba će se održati u Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu, a otvorenje slijedi 7. prosinca ne bude li kakvih promjena. Predviđa se da će Ljiljanine "slikočipke" , što je i naziv izložbe, biti izložene do kraja prosinca, a tko zna možda će u skoroj budućnosti njene radove moći pogledati i Velikogoričani.

-Nisam do sada imala ni jednu izložbu u Velikoj Gorici, što ne znači da ne bih. Stanovnica sam ovog kraja posljednjih 10 godina i naravno da bih rado održala izložbu i u Velikoj Gorici. Čim se za to ukaže prilika-zaključila je gospođa Liljana svoju priču o čipkama.