Misa zahvalnica goričkih maturanata: Zahvalili na znanjima koja su stekli i molili za uspješan nastavak životnog puta

Misa zahvalnica za maturante Velike Gorice slavljena je u utorak 12. svibnja u župnoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije. Misu je predslavio vlč. Toni Potrebić, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Suslavio je župnik vlč. Norbert Ivan Koprivec.

Maturanti iz četiriju gradskih škola – Gimnazije, Ekonomske škole, Strukovne škole i Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina, uz ravnatelje, razrednike, profesore i roditelje, molitvom su zahvalili za znanja koja su stekli tijekom srednjoškolskog obrazovanja i molili za uspješan završetak srednjoškolskog obrazovanja, za uspješno polaganje državne mature i za snagu Duha Svetoga u njihovim daljnjim životnim putevima.

U propovijedi se vlč. Potrebić osvrnuo na jedno pitanje koje se često čuje pred maturu i izazove frustraciju i strah.

'U evanđelju smo čuli slično pitanje. Isus je na posljednjoj večeri sa svojim učenicima rekao: "Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita "Kamo ideš?" Zašto nitko nije pitao Isusa kamo ide? Učenici su bili tužni. Pripremao se jedan rastanak. U prijelaznim trenucima možemo osjećati tugu i žalost. Usmjereni smo na sebe. Međutim Isus preobražava žalost u nadu. Kaže da mora otići jer će tako pokazati drugi način prisutnosti. To je prisutnost Duha Svetoga koji se naziva Branitelj, odnosno Tješitelj. Duh Sveti je ona sila u nama koja nas otvara za odnose s drugima. To je ona sila koja nam pokazuje da smo stvoreni za nebo, za velike stvari, za odnose. Što nosim iz srednje škole? Svakako je važno znanje. Ali također nosimo i odnose. Nosimo i nadu jer otvara se jedno novo poglavlje života. Maturant je onaj koji sazrijeva, koji još nije do kraja zreo. Čitav život smo maturanti jer čitav život sazrijevamo. Sveti Carlo Acutis je spomenuo da se svi rađamo kao originali, ali nažalost mnogi umiru kao fotokopije. Stvoreni smo za nebo. U sebi nosimo neizmjerne potencijale. Čitav život rastemo u ljubavi prema Bogu i ljudima da bismo osjetili već ovdje na zemlji predokus neba za koje smo stvoreni. Neki put se uspoređujemo s drugima pa ostajemo neostvareni. Na današnji dan Crkva slavi sv. Leopolda Bogdana Mandića. Bio je visok samo 135 cm. Čitav je život proveo ispovijedajući. Od svoje je malenosti učinio veličanstvena djela', zaključio je propovijed vlč. Potrebić potičući maturante da svojim životom osvoje nebo.

Na kraju, za uspomenu na ovo euharistijsko slavlje, napravljena je zajednička fotografija ispred glavnog oltara.

Tekst i foto: Snježana Kirinić Grubić