Novinarka, glumica i izvođačica Ana Katulić: Svojim radom želim dati doprinos gradu u kojem i s kojim živim

Nju ste zasigurno vidjeli više puta, netko ju možda zna kao voditeljicu, Fašničku princezu, lik iz dječje predstave, stalna članica žirija na gradskim Lidranima, za sebe će reći da je novinarka, izvođačica i glumica, a neosporno je sada već i važna karika u kulturnom životu našega grada s kojim je ,kaže, srasla, i za kojeg je motivirana uvijek činiti nešto novo.

Nedavni Festival izvedbenih umjetnosti "Oglede" koji je po prvi puta održan u našem gradu bio je povod za razgovor s Anom Katulić. Našom 39-godišnjom sugrađankom, rodom iz Buševca, koja na svoj način živi Veliku Goricu.
Novinarstvo, gluma i izvođenje smjerovi su u kojima se pronašla, a sve to kaže, objedinjuje kad za sebe kaže da je izvođačica.

-Bilo da glumim, vodim na pozornici ili slično, ja zapravo "izvodim" nešto i zato volim reći da sam izvođačica. Sve to počelo je još davno u osnovnoj školi kada sam se priključila predstavama Pučkog amaterskog kazališta Ogranka seljačke sloge Buševec. To je bio jedan djetinji san, biti jednog dana glumica-započela je priču uvijek nasmijana Ana Katulić koju smo uhvatili za kavu kako bi nekoliko redaka posvetili samo njoj.

Od novinarskih početaka na RVG-u do samostalnih umjetničkih voda

Nakon srednje škole, prisjeća se, čak se pripremala za Akademiju dramske umjetnosti, no prevagnulo je novinarstvo. Krenuli su prvi angažmani na Radiju Velika Gorica, i Reporteru VG, od onih početničkih u srednjoškolskim danima do onih konkretnijih tijekom studentskih dana.

-Dugo sam se time bavila, to je jedno zanimanje koje me na neki način oplemenilo, obogatilo s puno iskustva, baš sam se davala u taj posao, prošlo je otada već 20 godina. Dugo sam to radila, tada mi je i Velika Gorica prirasla srcu do dana današnjeg. Upoznala sam tako jako puno ljudi s kojima i danas surađujem, koji su mi dragi, tu su još i neke povezanosti s ljudima iz vremena kad sam radila na radiju i drago mi je da sam ih očuvala-kaže Ana.

Novinarski posao kasnije se preselio u Zagreb gdje je radila na Media Servisu, potom Totalni FM, Gold FM, i posljednji je bio Narodi radio, danas Bravo.

-Ne sjećam se kada točno, ali tada se dogodio onaj prelomi trenutak. Već sam se tada bavila dosta izvedbama. Radila sam neke svoje autorske predstave, i tu je negdje prevladao taj osjećaj za izvedbom zato kažem danas da sam izvođačica, jer u svim tim poslovima nešto zapravo izvodim, bilo da je to na pozornici, predstavi, simboličnim vjenčanjima, izvedba je uvijek tu okosnica mog posla-ističe Ana koja se nakon 20-ak godina u novinarstvu okrenula prema izvedbenim umjetnostima.

-Kroz novinarstvo sam uvijek komunicirala priče drugih ljudi, a sada komuniciram kroz svoje izvedbe ono što mene zanima, sebe komuniciram takoreći, komuniciram ono što mene "fura" u životu-kaže naša sugovornica. Prijelaz u pomalo nesigurne umjetničke i samostalne vode, kaže, nije protekao bezbrižno, ali više su o tome brinuli bližnji nego ona.

-Naravno da se roditelji kao roditelji uvijek brinu kako ću ja sad to, brinuli se da je to nesigurno, ali što je zapravo danas sigurno? Sve je to u glavi. Ako se mi, ljudi postavimo da je nešto nemoguće tako će nam i biti, ako se postavim da ja to mogu, onda ću to i ostvariti. Uvijek u ovom poslu sada balansiram da imam neki konkretan izvor prihoda čime ću platiti račune i režije, i onda znam koliko mi prostora ostaje da se bavim onime što najviše želim, a to su umjetnički projekti, umjetnost, kazalište...tako sam malo pomalo spojila svoja dva svijeta u jedan i u tome stvarno uživam-priča nam Ana koju smo nedavno gledali i u dječjoj logopedskoj predstavi "Pia Mia "nastaloj u suradnji s Logopedskim kabinetom Jezičak.

Iako nije prvenstveno glumica za dječje predstave voli ih raditi.

-Velika Gorica ima puno djece, velika je potreba za dječjim predstavama, i ja i kolege gledamo da se uvijek radi neka tema koja je tada i aktualna. Tako je nastala uzbuna u plastičnom carstvu kad je bila aktualna tema održivog razvoja i zaštite okoliša. "Ljubica zubica" je nastala kao projekt tijekom Dana oralnog zdravlja i shvatila sam da ima svoju vrijednost, da djeci to treba pogotovo u vrtićima i tako je predstava išla dalje. Ne želim raditi predstavu samo radi predstave, nego nešto što je meni zanimljivo, a dječjoj publici korisno, tako je nastala i predstava o Piji Miji-pojašnjava Katulićeva.

Osluškivanje publike i sebe same putokaz su za nove projekte

Ističe kako joj je svaki projekt motivacija za novi, posebno kad to prati i podrži publika.

-Kad vidim da ima interesa u publici za ono što radim, da me prate i poprate što radim, da čuju, slušaju, to mi je dokaz da je "ok" to što radim, da idem u dobrom smjeru. To osluškivanje, prvo publike, a onda i sebe je zajednički dio koji me usmjerava dalje u nove projekte-pojašnjava nam i nastavlja:

-Ili se dajem 100 posto, ili se neću dati u nešto.

U nizu projekata koje je radila, bila je i predstava "Lisica zna", njoj osobito važna jer je radila sa ženama koje nikad nisu stale na scenu, a htjele su se educirati o umjetnosti, javnom nastupu itd.

-To mi je baš dragi projekt, ne mogu reći da mi je žao što ne igra, on će možda nekada i zaigrati, ali moram istaknuti da je proces nastajanja te predstave za tu grupu žena i za mene bio daleko važniji nego sama izvedba. Njih osam koje su glumile u predstavi su kroz taj proces dobili uvid na koji način rade izvođači, kako ulaze u temu predstave, rade tekst, kako se izrazit na sceni. Shvatile su umjetnost i koja nije verbalna, tumačenja su raznolika, zato je važno da ljudi usvoje taj proces i educiraju se za suvremenu umjetnost-kaže nam Ana ponosna na tu izvedbu koja je premijeru imala u Vukovini odakle su i sudionice projekta.

A Buševec?

Buševec je njen dom, mjesto gdje je odrasla, i gdje se povremeno vraća s osmijehom na licu.

-Surađujemo s vremena na vrijeme, zvali su me da vodim svojevremeno i dječju skupinu glumaca u čemu se tad nisam vidjela, što ne znači da se u tako nešto neću upustiti možda nekad u budućnosti. Uvijek sam tu prisutna-kaže Buševčanka s goričkom adresom. Zasigurno ćemo ju tako gledati i u novom projektu povodom 100 godina Pučkog amaterskog kazališta OSS-a Buševec. U tome će uz nju sudjelovati i Vanda Winter, Filip Detelić i braća Medvešek.

-Buševec je uvijek dio mene, kao i Turopolje, imam neke nove ideje za sljedeću izvedbenu godinu. To je nešto što se još nisam upustila, radim svih ovih godina, ali nikako da se dogodi ta neka povezanost motiva Turopolja i mene u projektu, ali o tome ću više reći ipak nešto kasnije-otkriva nam Ana. Iako je odrasla u Buševcu i to je njen dom, s Velikom Goricom je, kaže, srasla.

-Ne želim tu biti samo jedan od stanovnika, ne želim da zvuči pretenciozno, ali želim činiti neku promjenu i nešto aktivno činiti, dati svoj doprinos i ta želja me isto tjera dalje. Tako su krenule i "Oglede", tako i uključujem Velikogoričane u to što radim, da zajedno stvaramo- priča nam s neumornim entuzijazmom na licu, a mi se nećkamo kako pobrojati sve projekte od Muzeja odbačenih predmeta do posljednjih "Ogleda".

"Nisam feministkinja ,ali važno mi je promišljati iz ženske perspektive kad je umjetnost u pitanju"

Koji god projekt je sljedeći na redu, ne sumnjamo da će biti plod njene čelične volje, srčane želje i plodonosnog preispitivanja.

-Jako promišljam o pravima, ženama, ne bih rekla da sam feministkinja, ali važno mi je promišljati iz te perspektive, koje su ženske teme, često o tom govorim kroz svoje izvedbe tako je bilo i u projektu "Između sna i glave" gdje se bavim temom identiteta. Pa se pitam je li ja to preispitujem sebe, sve to dolazi s umjetnošću, sve preispitujem kroz umjetnost u sebi, a onda ta preispitivanja vidim i u publici kojoj to prenosim-kaže Ana koju veseli svaki rad u Velikoj Gorici.

Svjesna je da svako vrijeme nosi svoje, i ona sama se mijenja, i možda će nam tako na kulturnoj sceni grada ponuditi opet nešto novo što će i u njoj samoj pobuditi zanimanje.

-Kad dođe vrijeme da nešto pustim, dođe nešto novo. Radim ono što volim i želim, vidim vrijednost toga i tu je uvijek prisutna želja da time oplemenim ljude i samu sebe-zaključila je za kraj.

FOTO: VGdanas, M.Žilec, OSS Buševec, Cultur Hub Croatia