On je zaigrani duh koji bi stalno nešto kreirao: Izložba "Homo ludens" prikazuje 25 godina djelovanja velikogoričkog umjetnika Zlatka Odrčića

Slika „Umjetnikov pogled“ dovoljna je da upoznate velikogoričkog umjetnika Zlatka Odrčića. Na slici je prikazana stilizirana glava umjetnika, na kojoj se ističu velike oči. U jednom oku, zjenicu je zamijenila stilizirano lice djeteta. Drugo oko izvrnuto je okomito, vizualno prikazujući kako umjetnik gleda na drugačiji način.

Savršeni je to spoj zaigranosti i očaranosti koje Zlatko Odrčić prenosi svojim djelima publici na aktualnoj izložbi "Homo ludens". Nastala povodom 50 godina njegovog djelovanja kao dizajner metala, izložba u Galeriji ULUPUH prikazuje posljednjih 25 godina njegovog rada i djelovanja umjetničkim djelima koje je odabrala kustosica Elizabeta Wagner.

- Prikazani su radovi nastali od 1998. do 1923. godine. Prezentirali smo najkvalitetnija djela koja prikazuju dio tog života, mada on ima divnih radova i iz sedamdesetih koje nažalost nisu ušle zbog manjka prostora – objašnjava kustosica.

Od autoportreta, karikatura i slika, do nakita i skulptura od različitih metala, svestranost Zlatka Odrčića očituje se i u kombiniranju više medija, pa i sam slike postaju skulpture.

Umjetnost je njegova profesija, ali i njegova igra. Sve je počelo s igranjem kraj pumpe za vodu, kaže nam Zlatko.

- Još nije bilo vodovoda u Gorici, a kod pumpa za vodu uvijek je bilo crne vlažne zemlje koja je bila baš fina, podatna za modeliranje. Tu sam počeo s kiparstvom – kaže Zlatko.

No skulpture u blatu brzo je savladao, pa se odlučio za veći izazov. Od oca je iskoristio alat za obradu drva i radio igrače za svoje prijatelje i sebi, a kada se nije mogao baviti time, uživao je u crtanju. Metal je otkrio u Školi primijenjene umjetnosti i odmah se zaljubio u taj medij.

- Otišao sam u odjel obrade metala, ušao u radionicu i oduševio se strojevima tamo. Za mene su sami strojevi već predstavljali skulpture. Metal je bio taj treći medij koji doma nisam mogao savladati jer nisam imao ni alata ni strojeve, niti me tko doma mogao uputiti – objašnjava Zlatko.

Završivši petogodišnju školu primijenjenih umjetnosti, od 1972. radio je u Radionici primijenjenih umjetnosti, a tijekom godina je realizirao brojne projekte i suradnje s eminentnim autorima. Bavi se uglavnom kreiranjem i izradom umjetničkog unikatnog nakita, plitkih reljefa, medalja, plaketa i skulptura, ponekad ga vode odvedu u slikarstvo i ilustracije.

Inspiraciju nalazi u svakom kutku svoga života. Na njegovim narukvicama uvuku se dalmatineri, na njegovim slikama i okvir se zaigrano pridružuje ideju, a nakit je često mala kinetička instalacija koju pokreće vjetar ili vrckasti prsti.

- Kad mi dođe ideja, stvori mi se cijela slika u glavi. Znam što hoću napraviti, vidim čak i materijal. Onda se prema toj ideji moram odlučiti – kako ću tu ideju bolje realizirati i prikazati, a da publika razumije i prihvati? Prema tomu konačno biram materijale i počinjem raditi – kaže Zlatko.

Nastoji realizirati ideju čim ju dobije, dok je još svježa, no ne zabrinjava ga kada ga spontanost odvede dalje od početne ideje.

- To je najbolji osjećaj, kada stvari krenu svojim tokom. Nikada ne znaš što ćeš dobiti – kaže, i nadodaje da ima veliku sreću što mu je supruga najveća podrška, ali i kritičar njegovih radova.

Ne čudi stoga što mu je najveći izazov svih ovih godina bio rad prema zadatku.

- Kad sam se zaposlio, prvo što smo došli, dali su nam mjerilo u ruke. Sve je moralo biti po mjeri, pod pravim kutem. Mi smo inače radili dosta slobodne forme u školi. Ovdje su bile zadane dimenzije, materijali, tehnika, sve se to moralo poštivati. Najdraže mi je bilo kad bih dobio neki samostalni zadatak pa sam mogao dati svoje rješenje – priča nam.

Mnogi su prepoznali njegov samostalni rad i kupuju njegove jedinstvene nakite. Za svoje radove dobio je niz nagrada i priznanja za suvenire, a njegova djela proputovala su cijelim svijetom preko skupnih izložba.

Sada, u mirovini, inspiracija ne posustaje. O godinama ne razmišlja, a ima vremena i volje da mašta i o većim projektima.  

- Dok mi da Bog zdravlja i mogu raditi, radit ću. Jednom kad uđem u to, sve drugo zaboravim. Mene to jednostavno veseli, uđem u to i sve drugo zaboravim – kaže nam ovaj zaigrani duh.

Izložbu "Homo ludens" sa svim čarima njegovih rukotvorina možete pogledati do 8. svibnja u galeriji ULUPUH u Zagrebu (Ilica 13).