Predstava OSS-a Buševec 'Svoga tela gospodar' stiže i u Klovićeve dvore!

Međunarodna smotra folklora Zagreb i Ogranak Seljačke sloge Buševec sutra u zagrebačku galeriju Klovićevi dvori donose dobro poznatu predstavu Buševčana 'Svoga tela gospodar'.

Hrvatski klasik Slavka Kolara u režiji Ivana Rožića (Nikole) premijerno je izveden u studenom 2017. godine u Domu kulture, a predstavu buševačke dramske družine sada imate priliku pogledati i u Zagrebu s početkom u 21 sat.

Pritisnut velikim siromaštvom, naočiti momak ženi se hromom djevojkom koja donosi bogati miraz. Točnije, mladi Iva svojim je nemarom na paši skrivio smrt obiteljske junice, stoga se mora pokoriti želji strogog oca Jakova i oženiti se njemu neprivlačnom i hromom Rožom, starijom kćerkom imućnih suseljana. Roža je dobra duša i naočiti Iva joj se sviđa, no on ju sustavno ignorira, ogorčen prisilnim ulaskom u brak. Kako ne može prijeći preko njene mane, muči i sebe i nju, ostajući "svoga tela gospodar".

Jakoba je utjelovio Nenad Lukić, Baru Irena Rožić, Tvrtko Kovačević glumi Ivu, Ana Katulić je Roža, Lea Rožić je Marica, Zlatko Vnučec postao je u predstavi Jura-Amerikanec. Stjepan Detelić-Banski tumači ulogu Kuma Šimuna, Saša Robić je Mata, Luka Rožić je Dever Jankić, Branka Rožić je Dora, a Barica Kovačević Jaga.

'Pučko kazalište Buševec postavilo je na svoj repertoar po treći put jednu od najboljih hrvatskih drama, djelo Slavka Kolara Svoga tela gospodar. Prvi put je djelo postavljeno 1968. godine i predstavlja najveći domet našeg amaterskog kazališta. Izvedba tog djela bilo je najbolje ostvarenje hrvatskih dramskih amatera te godine i predstavljalo je Republiku Hrvatsku na jugoslavenskom festivalu dramskih amatera u Hvaru. Drugi put je djelo postavljeno 1988. godine i ponovno je doživjelo kod publike i kritike veliki uspjeh. Izvješća su hvalila “nepatetično, ali ozbiljno novo čitanje teksta” (D. Brdarić), a Dragutin Klobučar, glumac i redatelj, napisao je u Biltenu SKAZ-a da se ne sjeća da je ikada vidio tako inteligentno i nadareno novo čitanje jednog kazališnog djela. Za ovu izvedbu napravljena je novu dramaturška obrada koja propituje moguću krivnju za tragičan tijek događaja, a same odnose među likovima prepuštamo gledateljima na ocjenu.

Pučko kazalište u Buševcu dio je djelatnosti Ogranka Seljačke sloge i ono djeluje skoro bez prekida od 1923. godine. Četverogodišnji prekid u radu bio je jedino u doba 2. svjetskog rata. Na Štefanje, 26. prosinca 1923. članovi Seljačke sloge u Seljačkom domu u pauzi između dva plesa izveli su kratke igrokaze Car i svinjar te Seljak i gospodin. Odjek je bio neočekivano pozitivan pa je Sloga nastavila s prikazivanjem poučnih igrokaza o raznim temama. Svake godine bilo je nekoliko dramskih premijera, 1939. godine čak sedam, među njima dva Molierova djela, Škrtac i Umišljeni bolesnik, Kosorov Požar strasti, Senečićev Neobičan čovjek,  Pokondirena tikva Sterije Popovića te još dva kraća djela. Takva bi produkcija bila dostojna i nekog profesionalnog kazališta. Najveći broj predstava prije 2. svjetskog rata režirali su Mato Detelić Banski, koji je u mnogima i nastupao, braća Josip i Juraj Kos, Radovan Tomšić Braco, Ivan Janković, Mijo Kos Zorko i Matija Mihatović. Nakon izgradnje zadružnoga doma s velikom dvoranom i pozornicom, 1950. poboljšali su se uvjeti za rad dramske grupe. Sve su se predstave izvodile i u okolnim selima, najčešće u Lekeniku, Kučama i Turopolju.

U devedeset godina rada Pučkog kazališta izvedeno je oko 150 manjih i većih dramskih djela u kojima je sudjelovalo najmanje tisuću izvođača svih starosnih dobi. Kao redatelji okušali su se također Zvonko Vnučec, Zvonimir Črnko, Ivan Rožić Nikolin, Ivan Rožić Pavek, Josip Kovačević, Božo Kajganić, Branko Detelić, Ljubica Pernar-Robić, Romana Rožić, Milenko Tošić i još poneki. Devedeset godina rada Pučkog kazališta Buševec potaknuo je mnoge Buševčane da se okušaju u pisanju dramskih djela. Na buševskoj su sceni izvedena dramska djela Josipa Kovačevića, Ivana Rožića Nikolinog, Ljubice Pernar-Robić, Ivana Rožića Paveka, Vere Starešine, Natalije Bobesić i Josipa Robića Habe.'

(iz opširnijeg teksta Ivana Rožića-Nikolina)