Pučka kuhinja svakodnevno nahrani više od 30 naših sugrađana: „Mi smo vam kao jedna obitelj“

Sa smiješkom na licu i uz veseli pozdrav, doduše u zadnje vrijeme i uz zaštitnu masku, svakog jutra tijekom radnog tjedna na istome mjestu susreću se korisnici Pučke kuhinje i djelatnici velikogoričkog Crvenog križa.

Dozivat će se i pozdravljati uz svima već dobro poznate nadimke i imena jer su svi oni skupa, kako nam na početku razgovora kaže ravnateljica Crvenog križa, Renata Deak, jedna velika obitelj.

-Ma to je već naša standardna ekipa. Znamo se već godinama, a tu i tamo se netko novi pojavi dok neki pronađu posao pa više ne koriste našu uslugu kuhinje. To je već prijateljski odnos. Znaš se s ljudima i pozdravljaš se s njima i po gradu. Kada god negdje prođeš javljamo se jedni drugima tako da je u principu sve to obiteljski- govori nam ravnateljica Deak.

Pučka kuhinja jedan je od više programa koje Crveni križ provodi za Grad Veliku Goricu. Naime, prema Zakonu o Hrvatskom Crvenom križu Grad Velika Gorica financira gradski Crveni križ. A zasebno za Pučku kuhinju iz gradskog proračuna godišnje se izdvoji 325 tisuća kuna.

Kako nam je kazala ravnateljica Deak koja je u Crvenom križu aktivna već duže od 20 godina, pučka kuhinja korisnicima je na raspolaganju od ponedjeljka do petka.

Trenutno imaju 35 korisnika koji svakodnevno u tom terminu dolaze po obroke, a s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju pridržavaju se svih higijenskih i epidemioloških mjera. U radu i opskrbi korisnika s obrocima nerijetko im pomažu i tvrtke i pojedinci koji im doniraju hranu.

-Ministarstvo poljoprivrede tako je nedavno otkupilo proizvode mljekare Veronika koji su potom nama proslijeđeni kao donacija. Dobili smo sir od 5 kilograma, jogurte od litre te vrhnje pa smo sve to također podijelili korisnicima pučke kuhinje. Isto tako i Kaufland nam izlazi ususret te nam svaki utorak doniraju više od 120 kilograma voća. To je voće koje je bilo namijenjeno školskoj djeci, a sada dolazi u Crveni križ za korisnike Pučke kuhinje- rekla nam je Deak.

Tko su korisnici

Pravo na Pučku kuhinju imaju korisnici zajamčene minimalne naknade koja iznosi 850 kuna, a o čemu potvrdu izdaje Centar za socijalnu skrb, te oni ljudi koji su se našli u zaista teškoj situaciji, recimo pod ovrhama ili slično, pa ih onda Crveni križ također prima u Pučku kuhinju.

Kao što smo i spomenuli na početku teksta, svi oni u nove prostorije Crvenog križa na adresi Cvjetno naselje 16 dolaze nasmijani i vrlo raspoloženi, a tako je bilo i tog jutra kada smo odlučili posjetiti pučku kuhinju.

U tom polusatnom periodu kada im je obrok na raspolaganju pojavljivali su se u razmacima od nekoliko minuta, kao da svatko ima točno propisan termin u kojemu se treba pojaviti. Nema gužve niti natiskivanja, a ako bi ih i dvoje došlo u istome terminu, pričekali bi na više i nego dovoljnom sigurnosnom razmaku dok onaj prvi preuzima hranu na vratima.

Među prvima smo zatekli i Robija kojega su upravo tim nadimkom pozdravili djelatnici Crvenog križa, dok je on vedro uzvratio. Nije problema imao niti s našom prisutnošću niti s fotoaparatom pa je tako srdačno pozdravio i nas te uz to glatko odobrio škljocanje aparata.

Na upit kakva mu je hrana po koju svakodnevno dolazi kazao je da nije siguran je li više zadovoljan obrocima ili djelatnicima s kojima se već dugo poznaje. –Ma hrana je fantastična, sve pohvale, nemam vam što drugo za reći- ispalio je Robi.

A kako i ne bi bio zadovoljan kada se jelovnik, odnosno hrana koji nudi velikogorički Crveni križ priprema u jednom goričkom restoranu.

Tako smo otkrili da se na jelovniku Pučke kuhinje može naći svinjsko pečenje s rižom i mladim lukom, pileći bečki odrezak s krumpirom i mrkvom, a u srijedu kada smo došli nudio se gulaš i tijesto. Sutradan su bili pečeni piceki i mlinci, a petkom obično bude nekakva riba poput oslića s grah salatom, ili tuna salata i slično. Sve u svemu- sjajna ponuda!

-Jelovnik je stvarno odličan, a hrana se kuha u restoranu te je zaista vrhunska što su potvrdili i korisnici. Dostavljaju nam skuhano iz restorana, a mislim da ni neki od nas doma nemaju takvu hranu i da ne jedu jela poput lazanja, medaljona sa šampinjonima u tijestu, jetricu itd. Zaista je raznovrsna hrana- otvoreno nam kaže ravnateljica.

I dok većina korisnika nema poteškoća s prihvaćanjem teške situacije u kojoj su se našli, ima i onih naših sugrađana koji osjećaju sram zbog prijavljivanja u pučku kuhinju. Za pojedince to je bolan i težak korak, popraćen bojazni od stigmatiziranja u društvu.

-Ima ljudi koje je sram prijaviti se u kuhinju. Jednostavno se nađu u takvoj situaciji da su primorani, a sram ih je doći da ih netko ne vidi. Mi im nudimo mogućost da dođu na kraj radnog vremena da im složimo obrok i da se odvezu natrag doma bez da itko mora znati. Tako da, ima takvih ljudi koji neće doći. Žalosno je to i tužno, ali tako je. Treba imati razumijevanja prema svima njima jer se svakome od nas to preko noći može dogoditi. Nikada ne možemo znati tko se od nas može naći u takvoj situaciji- rekla nam je ravnateljica Renata.

No i za njih, kao i za sve druge ljude u potrebi koji im se obrate za pomoć, pučka kuhinja uvijek će biti dostupna. A prema njihovom uobičajenom 'receptu', sve korisnike uz topao obrok dočekat će jednako tako topao osmijeh djelatnika i topla riječ koja će ublažiti njihovu tešku svakodnevicu.