Tradicija koja traje od davnina: Vazmenka gorjela u Puškarovom Jarku ispod brda Ženik

Ako nestane običaja nestat će i sela – tako kaže stara narodna poslovica. Znaju to dobro i mještani Puškarovog Jarka koji svoje običaje i tradiciju njeguju desetljećima i čuvaju od zaborava.

Da je tome tako svjedoče brojne generacije koje uoči najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa tjednima pripremaju krijes, odnosno Vazmenku koju pale na uskršnje jutro.

Sve započinje otprilike 14 dana prije Uskrsa kada se ide u šumu po borovicu, prepričava nam Maja Žalac iz Puškarovog Jarka.
-Dogovorimo mjesto i vrijeme polaska i traktorima odlazimo u šumu po borovicu. Ove smo godine išli u Žumberak, u okolicu sela Vranjak. Bude tu svih generacija, pa čak i djevojčica koje pomažu u branju borovice, koja se sječe i vuče do traktora – govori nam Maja.

Nakon pola odrađenog posla vrijeme je za okrjepu uz domaću hranu.

-U poslijepodnevnim satima borovica se odveze na lokaciju gdje će se slagati Vazmenka. U Puškarovom Jarku to je na kraju sela pred sam ulaz u šumu, ispod brda Ženik, na lokaciju koja se zove "Maćeza". Nakon tjedan dana, ako je potrebno otiđemo po još borovice – napominje Maja.

-Tijekom Velikog tjedna prije Uskrsa pripremamo drva za ogrjev, čistimo, kosimo i dovezemo tri visoka drvena stupa iz šume na koja se slaže borovica kako bi nastala Vazmenka- dodaje Maja.
Na Veliki petak i Veliku subotu slaže se Vazmenka. Dok jedna ekipa slaže, druga ekipa priprema hranu.

- Kad se Vazmenka složi čuva se tijekom cijele noći; dolaze sumještani iz okolnih sela, veseli se uz pjesmu, dobru pečenku i prepričavaju se dogodovštine. Ujutro, na Uskrs, kad se čuje prvi cvrkut ptica ili kada se čuje jutarnje pozdravljanje Crkve Majke Božje Dolske, pali se Vazmenka. Vazmenku pali onaj tko ju je i slagao, a legenda kaže - ako vrh otpadne te se godine ženi. Tako da se to uvijek s nestrpljenjem čeka. Kad već Vazmenka izgori svi si čestitaju Uskrs i odlaze kućama – prepričava nam Maja Žalac običaje svoga kraja.

Pradjedovi,prabake, djedovi i bake te su običaje prenijeli na svoju djecu i unuke. Veliko je to bogatstvo koje u ovom kraju zasigurno neće izumrijeti.

 (Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)