Učenici iz Habdelića razveselili štićenike obiteljskog doma na Plesu: "Starije treba usrećiti, pomagati im i od njih učiti"

U blagdansko vrijeme svaki dan je poseban, no ovaj današnji bio je doista radostan za štićenike Obiteljskog doma na Plesu kao i za njihove goste, učenike 3. B razreda Osnovne škola Jurja Habdelića koji su ih posjetili u sklopu izvannastavnih aktivnosti na inicijativu učiteljica Karmen Zadravec i Laure Ražov. Upriličen je poseban susret onih najmlađih i najstarijih među nama s ciljem učenja o međusobnom razumijevanju, pomaganju i uvažavanju unatoč velikim generacijskim razlikama.

-Htjeli smo u ove blagdanske dane razveseliti štićenike doma za starije, pokazati djeci da nauče i razviju empatiju prema starijima, da nauče kako razgovarati s njima, kako im pomoći kad su stariji i nemoćni, da nauče da stariji vole čuti lijepu riječ, vole kad su djeca ljubazna prema njima i kako imati strpljenja prema starijima, kako im pomagati – rekla nam je učiteljica Karmen Zadravec, iz OŠ Jurja Habdelića.

Djeca su najprije slušala o životu starijih osoba, njihovom boravku u domovima za starije i sličnim ustanovama, njihovim potrebama i brizi o njima, nakon čega su im izvela i prigodni program koji im je izmamio suze i smijeh te uljepšao ove predblagdanske dane.

-Jako me dirnulo. Dječica su preslatka. Puno mi to znači, srce je puno – komentirala je gospođa Lajla.

-Mi stariji moramo biti primjer mladima. Mi smo u godinama u kojima imamo životne mudrosti i trebali bi biti primjer dobrote svima– kazala je gospođa Gordana.

Izmamili im suze i smijeh

Pod okriljem Obiteljskog doma na Plesu već dvije godine je gospođa Željka, a današnji dan ostat će joj u lijepom sjećanju.

-Bilo je jako zanimljivo, lijepo organizirano, dirnuli su nas mališani. Pitali su me u koju sam školu išla. Ja sam iz Zagreba i bila sam stomatolog pa me posebno dirnula ova čestitka koju su mi poklonili s motivima zubića u božićnom izdanju – rekla nam je.

Deda Josip u Obiteljskom domu je od prvog dana, a ovaj danas bio mu je poseban. Djeci je pričao o sportu, a prisjetio se i svoje obitelji.

- Lijepo mi je što su došla dobra dječica. Imam i ja jednu unuku, sina i snahu, no rijetko dođu – rekao nam je.

-Poručio bih djeci da što više idu na izlete, da više izlaze i uče, da doživljavaju ljude oko sebe i druže se – poručio je deda Josip.

Najmlađi korisnik doma je gospodin Krešimir koji je ovdje smješten nakon trećeg moždanog udara koji je imao. Dijagnoze su govorile da će ostati invalid i nikad neće ustati iz kreveta, no njegov vedar duh to nije dopustio.

-Ne dam se, šećem, hodam, što manje sam u krevetu da mi se opet to ne bi dogodilo – govori nam Krešimir na kojem je dubok trag ostavilo i iskustvo s ratišta. No današnji posjet mališana, svakome bi izmamio osmijeh na lice, pa i suze radosnice.

-Pitao sam djecu za koga navijaju, rekli su za Dinamo – kaže nam uz smijeh i dodaje:

-Djeca su takva, njih sve interesira, morate im sve reći otvoreno, to je najbolji način da s njima razgovarate.

Iza bake Milke je također teška životna priča. U ranoj dobi izgubila je dijete, kasnije supruga, a danas je štićenica doma na Plesu. Dječici koja su ih došla posjetiti, razveselila se možda najviše ispričavši ih o svojim školskim danima i djetinjstvu na Cerovskom vrhu. Iako mnogo toga zaboravlja, nekih radosti iz svog đačkog doba s veseljem se sjetila i podijelila ih s malim gostima.

Patricija Žgela Ercegović, udomiteljstvom starih i nemoćnih bavi se već pet godina. Njezin obiteljski dom od iduće godine dobit će status Doma za starije te će nakon adaptacije biti otvoren za veći broj korisnika. 

Za pet štićenika koji ondje trenutačno borave, svak sa svojom dijagnozom i životnom pričom, susret s dječicom znači puno.

-Prihvatili smo drage volje inicijativu koja je došla iz škole jer našim štićenicima to puno znači. Djeca su danas izvela svoj program, plesali, su pjevali, recitirali, postavljali su im pitanja, kao i nama udomiteljima i članovima naše obitelji, izradili su čestitke, a i počastili smo ih. I na kraju darivali. Naši korisnici su iznenađeni i jako sretni. Ja sam stvarno iznenađena njihovom reakcijom, i ovakve aktivnosti ćemo sigurno ponavljati tijekom godine – rekla nam je voditeljica doma kojoj je želja potaknuiti i druge da se krenu baviti udomiteljstvom.

A što kažu dječica?

Na mladima svijet ostaje, kaže dobra stara poslovica, pa su zato i mišljenja onih najmlađih među nama nakon ovakvog druženja možda i najbitnija. Nakon što su izveli program koji su pripremili štićenicima doma, nakon što su razgovarali s njima i nama su odgovorili na nekoliko pitanja i sami zaključili koja je bila svrha i cilj ovog današnjeg susreta.

Antea, Lara, Regina, Mateo, Dora, Taša, Ena i Damjan odgovarali su i na naša pitanja.

Zašto ste danas ovdje?

-Došli smo da usrećimo ljude koji su u staračkome domu.

-Važno je usrećiti starije ljude jer su oni sami i nemaju društva.

Što ste ih pitali?

-Pitao sam ih koja im je bila najbolja igračka, neki su imali drveno oružje, a neki lutke. To su drugačije igračke nego što mi danas imamo.

Što je još bilo drugačije nego danas?

-U njihovo vrijeme, ako su bili zločesti njih bi s ravnalom tukli po rukama u školi, a nas ne, nama samo daju bilješku.

-I nije bilo mobitela. Oni nisu gledali ništa na mobitelu nego su pomagali mami i tati.

Pomažete li i vi mami i tati?

-Da!!!

Što od starijih osoba možete naučiti?

-Da je najvažnije da im pomažemo i da možemo napraviti nešto da budu sretni.

-Od njih možemo naučiti od prošlosti.

Družite li se vi sa svojim djedovima i bakama?

-Imam dvije bake i jednog djeda, jedni žive u Pagu, a jedni su ispod mene u stanu. Družim se s njima i pomažemo si.
-Moji baka i dida žive u Slavoniji to je malo dalje, onda mi idemo k njima i družimo se s njima.
-Moji baka i djed mi govore o prošlosti i govorili su mi kako nisu imali mobitele.

Kakav vam je bio ovaj dan?

-Ovaj dan nam je bio radostan, poučan i zanimljiv!

Mališane koji su vrijedno napravili božićnu čestitku za svakog člana obiteljskog doma, za svakog tko se danas našao na ovom lijepom susretu na Plesu (pa i za nas koji smo to medijski popratili, op.a), na kraju susreta posjetio je Djed Mraz. Budući da su dokazali da svojim ponašanjem i razumijevanjem starijih osoba mogu biti primjer drugima, podijelio im darove koje su itekako zaslužili.

Ovakva događanja zasigurno će postati tradicija ustanove za udomiteljstvo na Plesu i nakon što dobije status doma za starije. A na svima nama je da u djecu, mlade i najmlađe članove društva usadimo osjećaj tolerancije, suosjećanja i empatije prema starijima čije nas životne mudrosti i iskustva imaju čemu poučiti.