Veliki petak: U razmišljanju muke i smrti Isusa na križu vjernici iščekuju navještaj Uskrsnuća

Veliki je petak. Jedini dan u crkvenoj godini kada se ne slavi sveta misa već se održavaju obredi Muke Gospodnje u spomen na dan kada je Isus umro raspet na križu.

Crkva danas ne slavi euharistiju, pričest se dijeli samo u obredima Muke Gospodnje, dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja.

Danas i na Veliku Subotu preporučuje se slavljenje Službe čitanja i Jutarnje zajedno s pukom. Tom službom, nekoć zvanom »Officium tenebrarum«, vjernicima se nudi da u pobožnom razmišljanju muke, smrti i ukopa Gospodinova iščekuju navještaj Uskrsnuća.

U liturgiji Muke Gospodnje zbog istinitosti i jasnoće znaka, otkriva se i izlaže samo jedan križ za klanjanje. Nakon čitanja Muke Gospodnje po Ivanu, križ koji je u bogoslužju razotkriven izlaže se vjernicima koji mu se dolaze klanjati.

Veliki petak je također dan kada su vjernici dužni, prema kanonskim propisima, obdržavati post i nemrs, a preporučuje se da se on, kao »vazmeni post«, produži sve do Vazmenoga bdjenja, kao znak iščekivanja Uskrsnuća. To znači da se u danu uzmu dva manja obroka i jednom se najede do sita te se ne jede meso.

U našim krajevima običaj je i da vatrogasci simbolično čuvaju Isusov grob u crkvi, kao što su to rimski vojnici čuvali na dan Kristove smrti, pa će se brojni pripadnici vatrogasnih društava pridružiti na ovaj način obredima u crkvama.

Iz 52, 13 – 53, 12

Čitanje Knjige proroka Izaije

Gle, uspjet će sluga moj,

uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma!

Kao što se mnogi nad njim užasnuše

– tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo

te obličjem više nije naličio na čovjeka –

tako će on mnoge zadiviti narode

i kraljevi će pred njim stisnuti usta

videć ono o čemu im nitko nije govorio,

shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:

»Tko da povjeruje u ono što čusmo,

kome li se otkri ruka Gospodnja?«

Izrastao je pred njim poput izdanka,

poput korijena iz zemlje osušene.

Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja

da bismo se u nj zagledali,

ni izgleda da bi nam se svidio.

Prezren bijaše, od ljudi odbačen,

čovjek boli, vičan patnjama,

od kog svatko lice otklanja,

prezren bijaše, obescijenjen.

On slabosti naše ponije,

naše boli uze na se,

a mi ga držasmo udarenim,

od Boga pogođenim, poniženim.

Za naše je grijehe on proboden,

za opačine naše satrt.

Na njega pade kazna radi našeg mira,

njegovom se modricom izliječismo.

Poput stada svi smo mi lutali,

svatko je svojim okrenuo putem.

A Gospodin je svalio na nj

bezakonje nas sviju.

Zlostavljahu ga, a on se pokori

i usta svojih ne otvori.

Ko janje na klanje odvedoše ga,

ko ovca, nijema pred onima što strigu,

usta svojih ne otvori.

Iz pritvora je i sa suda otet;

tko se brine za njegovu sudbinu?

Da, iz zemlje je živih uklonjen,

za grijehe naroda svog na smrt izbijen.

Ukop mu dadoše među zločincima,

a grob mu bī s bogatima,

premda ne počini nepravde

nit mu usta laži izustiše.

Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima.

Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu,

vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane

i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.

Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost

i nasititi se spoznajom njezinom.

Sluga moj pravedni opravdat će mnoge

i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu

i s mogućnicima plijen će dijeliti

jer sām se predao na smrt

i među zlikovce bio ubrojen,

a on grijehe mnogih ponese na sebi

i zauze se za zločince.

Riječ Gospodnja