Život u doba korone (II. dio): Nejasne mjere zbunjivale su i policiju u Belgiji

Danas donosimo nastavak priče "Život u doba korone", u kojem se Velikogoričanka s belgijskom adresom prisjeća kako je sve počelo u Belgiji i koje posljedice su bile po njen svakodnevni život.

Jelena Peranić Attenelle s obitelji živi u Belgiji. Nezavidna je činjenica što upravo ta europska zemlja ima najveću stopu umrlih od korone po broju stanovnika na europskoj razini, no ističe kako vlasti nisu zabrinute jer su broju umrlih pripojili sve umrle u staračkim domovima iako to nije potvrđeno. No, koplja se tamo ne lome samo oko statistike, već i oko uvedenih mjera.

- Uvođenje mjera započelo je sredinom ožujka kada se odjednom pojavio veliki broj oboljelih. U Belgiji je to vezano uz školske praznike kada se velik broj ljudi vratio iz inozemstva, posebno iz Italije i Austrije.  Belgija nije, poput Hrvatske, uvela odmah obveznu karantenu za one koji su se vratili iz zona žarista i to se obilo o glavu. U strahu od iznenadne pretrpanosti bolnica, uveden je potpuni "lockdown", zatvorene su škole, vrtići, većina dućana, restorani, javni prijevoz smanjen na minimum, obavezni rad od kuće umjesto odlaska u ured, zabrana napuštanja mjesta boravka. Nedostajalo je maski, čak i u bolnicama. S druge strane, stanovnici su bili prilično svjesni činjenice da su zdravstveni i bolnički sustav u zemlji dobri te je kršenje mjera bilo veliko. Čak je i tu večer, bio je petak, kad je Vlada najavila lockdown od ponedjeljka, diljem zemlje održan veliki broj tzv. "predlockdown partyja", što je rezultiralo velikim brojem mlađih osoba zaraženih COVID-19 virusom- prisjeća se Jelena.

Za razliku od stanja u Hrvatskoj, dodaje, u Belgiji nije bila samoizolacija, već se ona preporučala kod onih koji su bili pozitivni na COVID-19, ali ne i kod osoba koje su sa zaraženim bile u kontaktu. Tri mjeseca kasnije, nakon postupnog ukidanja mjera, lipanj je u Belgiji polako otvarao i kafiće i restorane uz mjere društvenog distanciranja i obveznih 1,5 m razmaka.  

-Tek će se sada otvoriti npr. bazeni i fitness centri. I dalje je na snazi ograničenje broja kupaca u dućanima, obveza nosenja maski u određenim, uglavnom zatvorenim prostorima. Posebnost Belgije je velika decentraliziranost, što znači da se mnoge odluke ne donose na razini države, već na razini regije ili općine, a što ponekad dovodi do opće konfuzije oko toga koja je mjera na snazi gdje. Bilo je i dosta nedoumica o kakvoj se mjeri radi kada su zabranili izlazak iz kuće u ožujku. Rečeno je kako se mogu vani baviti tjelesnom aktivnošću, pa su svi pohrlili u parkove i na igrališta, nakon toga je Vlada izjavila kako se može kretati na svježem zraku ako je osoba sama ili s članom obitelji, ali se ne smije sjediti po klupama ili na travi. Čak ni policija nije znala kako provoditi mjere jer ni njima nije bilo jasno što se smije, a što ne. Zbog zadržavanja na klupici kako bi podojile dijete, mame su bile kažnjene, što je također izazvalo dosta negodovanja- ispričala nam je Jelena. Vlastima u Belgiji u provođenju mjera na ruku nije išlo toplo proljeće u inače kišnoj Belgiji, gdje ove godine kiše jedva da je bilo od sredine ožujka do sredine svibnja.

-Ljudi koji su odjednom masovno radili od kuće, s djecom koja nisu fizički išla u školu i vrtiće već je nastava online, teško su uspjevali biti cijele dane zatvoreni u kući dok je vani bilo najljepse proljeće ikad. Moram reći da meni osobno zatvaranje svega nije tako teško palo. Naime, mi imamo bebu od sad devet mjeseci tako da sam ja od jeseni bila na porodiljnom, a kasnije na roditeljskom dopustu, što je meni također bila skoro kao neka vrsta lockdowna. Dapače, s koronom i činjenicom da su svi morali biti doma odjednom je broj usluga dostupnih online jako porastao. Tako da sam zapravo od kuće mogla obaviti čitav niz stvari koje prije nisam mogla jer nisam osobno mogla doći s malom bebom – od banke do raznih postpartum tečajeva, od online konzultacija s doktorima do online skype ili zoom druženja. Mi smo i redovno šetali, samo smo izbjegavali mjesta gdje se okupljalo više ljudi- prepričava nam naša sugovornica iz Belgije kojoj je roditeljski dopust postao lakši s obzirom da joj je i suprug usred korona krize stalno bio kod kuće, a po isteku roditeljskog dopusta i ona radi od kuće. To  joj je, kako kaže, najveća promjena na poslu, a povratne informacije menadžmenta pokazuju kako se rad od kuće pokazao vrlo uspješnim i čak razmatraju izmjenu pravila kako bi u normalnim uvjetima djelatnici češće radili od kuće.

-S druge strane, za mog supruga koji je samozaposleni konferencijski prevoditelj, zabrana okupljanja značila je otkazivanje konferencija i velikih događanja te posljedično gubitak prihoda. Regionalne vlade su odlučile da će svima kojima je do gubitka prihoda došlo zbog odluke Vlade o lockdownu isplatiti određeni bonus čiji iznos ovisi o regiji u kojoj imaju sjedište- kaže Velikogoričanka s belgijskom adresom. U cijeloj korona-situaciji još uvjek im najteže pada briga hoće li se netko od starijih i bolesnih zaraziti virusom i nemogućnost da posjete obitelj i rodbinu.

 -Najteže nam je palo to što za Uskrs nismo mogli doći u Hrvatsku u posjet roditeljima i rodbini kako smo planirali- zaključila je Jelena.