Zrakoplovna škola slavi 50 godina, ravnatelj Vedran Šarac: „Jedina želja je da škola napokon dobije prostor kakav zaslužuje!”

Jedinstvena i specifična – Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina u Velikoj Gorici ove godine puni pola stoljeća rada. Ovaj značajan jubilej, koji će proslaviti svečanom akademijom na Dan škole, 25. ožujka, bio je povod za razgovor s ravnateljem škole, prof. Vedranom Šarcem.

S 50 godina čovjek je na vrhuncu svoga života, a škola? Škola je živo tkivo, sklona društvenim promjenama, obrazovnim reformama koje kroz tih pola stoljeća nisu zaobišle ni ovu obrazovnu ustanovu. Zrakoplovstvo je pak progresivna grana, grana koja se rapidno razvija, a Zrakoplovna škola u Velikoj Gorici drži konstantu u obrazovanju stručnjaka za zrakoplovstvo. Za njih je ovo važan jubilej.

-Stvari su se mijenjale, no mi smo kroz sve ove godine konstanta u obrazovanju stručnjaka u području zrakoplovne tehnike odnosno sustava održavanja zrakoplova, logistike kao područja zrakoplovne struke, osoblja koje radi u zračnim lukama vezano za zračnu luku. Tu smo konstantni i doživljavali smo određene reforme za usavršavanje i poboljšavanje naših programa, ali sam koncept škole je ostao isti – kaže nam ravnatelj Šarac.

Jedina su takva škola u Hrvatskoj. Jedinstvena po tome što pokriva specifične segmente zrakoplovstva. U Zrakoplovnoj školi učenici se školuju za tri zanimanja: zrakoplovne prometnike te zrakoplovne tehničare dva profila tzv. ZIM-ovce (zrakoplov i motor) te IRE-ovce (instrumenti, radio i elektrooprema). Reformom u strukovnom obrazovanju i uvođenjem modularne nastave, od ove školske godine ZIM i IRE smjer objedinjeni su u jedan kurikulum, a u kasnijim se godinama učenici se opredjeljuju za jedan i uže profiliraju. Najveću promjenu doživio je smjer „zrakoplovni prometnik” koji je promijenio i naziv u "tehničar za zračni promet".

Interes za upis je velik

U posljednjih petnaestak godina škola je među najpoželjnijim srednjim školama u Hrvatskoj. Broj onih koji je žele upisati kontinuirano raste.

-S ponosom mogu reći da za jedno upisno mjesto, ovisno o godini, imamo pet do sedam kandidata, znatno više nego što mi možemo upisati. To je i zato što smo jedinstvena škola. Trećina naših učenika je iz Zagrebačke županije, trećina iz Velike Gorice i Zagreba, te smo možda jedina škola koja još uvijek aktivno uzima učenike glavnom gradu, a jedna trećina učenika je iz ostatka Hrvatske. Dolaze nam svi koji su zaljubljeni u zrakoplovstvo – kaže nam ravnatelj Šarac.

Iako su većina učenika mladići, njih 70 posto, za zrakoplovstvo se zanimaju i djevojke.

-Veći je interes djevojaka za program usmjeren na zračni promet, ali imamo i djevojaka u tehničarkama zrakoplovstva, koje su vrlo uspješne djelatnice u Croatia Airlinesu, ZTC-u, HRZ-u, cure su, rekao bih, ravnopravno zastupljene, ali veći interes ipak pokazuju dječaci – kaže Šarac.

U Zrakoplovnoj školi radi je četrdesetak djelatnika, od toga 28 nastavnika, i već se sada susreću s izazovima manjka stručnog kadra kao i u drugim strukovnim školama.

-Bojim se da bismo se odlaskom nekih naših kadrova koji su na pragu mirovine mogli susresti s većim problemima ako se nešto ozbiljno ne promijeni. I dalje je segment plaće bitan, jer inženjeri koji dolaze raditi u školu nisu u zahvalnoj početnoj poziciji. Ne gleda ih se kao stručnjake, već kao početnike koji još moraju pedagoški dio predmeta položiti da bi tek za dvije godine došli u početni rang – kaže i dodaje:

-Ono što mi ponudimo tehničaru za zrakoplovstvo za pet godina, on to dobije u startu negdje drugdje u industriji. Tako da je kadar velik izazov u strukovnim školama općenito. No, uvijek treba pozitivno razmišljati. Imali smo nedavno kolegu koji je otišao u mirovinu, a jedan naš bivši učenik je iz ZTC-a došao k nama raditi kao nastavnik. Nekadašnji naši učenici nam se vraćaju kao nastavnici, i po tome smo specifični.

Po završetku škole učenici nastavljaju školovanje ili uspješno pronalaze zaposlenje. Priča nam ravnatelj kako im se javljaju bivši učenici iz cijelog svijeta, a poslodavci se javljaju s potvrdom da učenici dobro rade i izvršavaju svoje zadatke.

U istom prostoru već pola stoljeća

Zrakoplovstvo je vrlo progresivno, te je za Zrakoplovnu školu 50 godina rada doista velika i značajna brojka. Ovo su za njih stoga ozbiljne godine, a razvoj zrakoplovstva nastoje i pratiti. Međutim velik problem u progresivnom vremenu predstavlja im nešto što se zadnjih 50 godina, koliko postoje nije mijenjalo. Riječ je o lokaciji, ograničenom prostoru škole u kojem rade i u kojem se snalaze.

-Najprirodnije je da smo tu gdje jesmo, nama je Zračna luka dom. Ali prepreka do ozbiljnijeg razvoja nam je prostorno ograničenje jer u prostoru u kojem funkcioniramo trebamo prije svega moderan praktikum. To je hangar u kojem bi bila konkretna učila, i koja bismo mogli nabaviti od donatora poput zrakoplova, helikoptera, koje možemo nabaviti no ne možemo ih držati na livadi. To nas koči. Da nema naših partnera ZTC-a, Croatia Airlinesa, HRZ-a, MZLZ-a, ECOS pilotske škole, FPZ-a, Zrakoplovne jedinice MUP-a Lučko, kojima zahvaljujem – da njih nema nama bi bilo jako teško, možda i nemoguće funkcionirati. Svakodnevni trud njihovih djelatnika koji rade na dnevnoj bazi s našim učenicima, na praksi, i svemu onome što učenici nauče u školi, primjenjuju u tim kompanijama i to nam je od izuzetno velike pomoći. Mogu razumjeti da oni imaju svoje aktivnosti i odgovornosti i ne mogu se uvijek posvetiti učenicima jer radi se o odgovornim zanimanjima, gdje učenik nekad može samo promatrati majstora, ali u školskom hangaru bi puno toga mogao isprobati i primijeniti prije nego što dođe kod naših partnera – govor ravnatelj.

-Drugi problem je što smo možda jedina srednja škola u Zagrebačkoj županiji koja nema sportsku dvoranu pa djeca na tjelesni odlaze u Srednju školu u Velikoj Gorici. Imamo dobru suradnju sa svim školama kojima zahvaljujem, ali djeca putuju sa svih strana županije, čak i iz Petrinje i nije ugodno kad i prije nastave moraju doći u Goricu na tjelesni ili nakon nastave tamo. To nam je glavni problem. Ako želim išta do 60. godišnjice škole riješiti to je da škola dobije prostor koji zaslužuje u gradu zrakoplovstva Velikoj Gorici – odlučan je ravnatelj.

No to nije tako jednostavno.

-Škola se nalazi unutar koncesijskog područja i za bilo kakve zahvate je potrebna suglasnost države i koncesionara. Bili smo na tragu dogovora prije „korone”, ali je onda pandemija napravila preokrete u sustavu funkcioniranja i sve je stalo. Rađala se ideja oko zajedničkog objekta s Gimnazijom, no to je zamrlo. Sa zadnjim kontaktom sa Županijom kao osnivačem te s koncesionarom, ako dođe do određenih promjena postoji spremnost koncesionara da se ta čestica od 14,5 tisuća kvadrata iza škole uspije izdvojiti i da se tu izgradi još učioničkog prostora. Nadamo se da će u ovoj slavljeničkoj godini doći do preokreta. To je moja osobna želja, kao i svih nastavnika, učenika i roditelja – kaže nam ravnatelj Šarac.

Na čelu škole ravnatelj Šarac je punih 15 godina i kaže nam kako to nije samo posao. Škola je kaže nam, njegov drugi dom.

-Nakon dugo godina rada još uvijek imam volje, želje, energije, snage i još uvijek me veže ljubav za zrakoplovstvo iako nisam te struke već fizičar. Međutim ovu školu doživljavam kao svoj drugi dom, puno vremena ovdje provodim, volim djelatnike i učenike i mi smo kao jedna zrakoplovna obitelj. Svi smo jedni drugima podrška, dovoljno smo velika, ali i mala škola da svi jedni druge dobro poznajemo i zajedno nastojimo riješiti sve probleme. Veselim se svakom koraku koji ide u pozitivnom boljitku ove škole – kaže nam.

Ponosni na projekt stipendiranja

Prije dvije godine dobio je priznanje MORH-a - brončanu medalju za doprinos i osobite zasluge u razvoju civilno - vojnih odnosa.

-To nije samo moje priznanje, već priznanje svih djelatnika i rada ove škole – ističe Šarac, a ono se posebno odnosi na sustav stipendiranja na koji su izrazito ponosni. Naime, s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom ostvaren je zajednički projekt stipendiranja zrakoplovnih tehničara, a kroz čiju je višegodišnju provedbu u postrojbe HRZ-a ušlo više od 100 učenika.

(foto: MORH)

-Uskoro ćemo dodijeliti ugovore desetoj generaciji stipendista. Više od 100 naših učenika u proteklim godinama postalo je zaposlenicima HRZ-a. Oni su ljudi koji rade na održavanju tehnike od helikoptera, zrakoplova, Rafalea do onih uključeni u bespilotne sustave. Imali smo dva susreta s našim bivšim učenicima koji su nam bili domaćini u HRZ-u. Kad uđete u hangar i vidite tu modernu tehniku, zapadne proizvodnje i osvijestite da su naši učenici ne sad više pomoćna radna snaga već da postaju nosioci tako nečega, srce nam je veliko kao kuća. To je jedna od lijepih stvari na koje se ponosimo i želja nam je to ostvariti i sa ZTC-om i Croatia Airlinesom – kaže Šarac i dodaje:

-Kao čovjeka me motivira da naša šira zajednica, da svi segmenti zrakoplovstva i industrija i zajednica shvate da je naša škola mjesto u koje dolaze naša djeca. Iz naših krajeva, naše okolice i da je lijepo kad oni dobiju uvjete za rad, kad im se posveti pažnja, kad se s njima uči i radi.

(foto: MORH)

Iz škole su ponosni i na druge projekte kao što je Erasmus koji provode od 2019. godine, a koji im je otvorio vrata suradnje s drugim europskim zemljama. Učenici su imali prilike posjetiti Barcelonu, Beč, a spremaju se u Budimpeštu. Posjetili su i zrakoplovno središte Toulouse.

Grad zrakoplovstva

I Velika Gorica se nastoji brendirati kao grad zrakoplovstva i puno je već učinjeno po tom pitanju. Potpisnik povelje o Gradu zrakoplovstva je i Zrakoplovna škola. Ravnatelj ističe da se na tom brendiranju treba još više raditi.

-Ideja o Gradu zrakoplovstva je došla prije deset godina od Jurja Odrčića, našeg bivšeg učenika, velikog zaljubljenika u zrakoplovstvo. Dočekali smo to s odobrenjem i stavili se na raspolaganje. Prva stvar je bila naša svečana akademija kad smo imali mali zrakoplovni sajam sa svim subjektima ispred Pučkog učilišta. Uvijek kažem s ponosom da smo prvi imali manifestaciju koja je kasnije prešla u Aeromiting. To se pokazalo uspješnim. Bilo bi dobro da svi partneri shvate da je Velika Gorica grad s koncentracijom zrakoplovnih subjekata na jednom prostoru, kakvu rijetko koji grad ima. To definitivno nije nešto što bi trebalo pustiti, već nastaviti graditi izuzetni brend ne samo za grad nego i za županiju, Turopolje. Premalo se to sve ističe. Tome bi pridonio i Muzej zrakoplovstva koji bi pružio i rutu, obilazak svih tih subjekata. Imamo što pokazati i čime se i ponositi, a mi kao škola, uvijek smo na dispoziciji i imamo velik entuzijazam da se uključimo u sve manifestacije – kazao je ravnatelj Šarac.

Velika proslava jubileja

Na rođendan Rudolfa Perešina po kojemu Zrakoplovno tehnička škola nosi ime, 25. ožujka, obilježava se i Dan škole. Ove će se godine toga dana proslaviti velika 50. obljetnica svečanom akademijom u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica. Osim podjele stipendija 10. generaciji stipendista HRZ-a, u planu je i izložba ispred zgrade Pučkog učilišta. Najavljuju se razne atrakcije za građanstvo poput balona na topli zrak, simulatora, jedrilice žirokoptera. Glavna zvijezda svečanosti bit će i bivši učenik škole Martin Kosovec koji će nastupiti na pozornici.

Najveća želja za okrugli 50. rođendan svakako je realizacija višegodišnjeg napora za proširenjem prostornih kapaciteta, hangara i prostorija koje će omogućiti suvremeni trend i aktivniju suradnju s partnerima.

-Želim našim djelatnicima i učenicima zdravlja i osobne sreće, ali posebno želim zahvaliti svima onima koji su odradili svoj životni vijek u školi i na doprinosu u ovih 50 godina rada. Jedna je jedina želja da napokon dođemo u situaciju da se naša škola dogradi i dobije prostor kakav zaslužuje – rekao je za kraj Vedran Šarac.

(foto: VGdanas, Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina, MORH)