Aeroklub na letjelištu Buševec izgradio prvi hangar

Što može biti zajedničko mehaničarima, željezničarima, arhitektima, informatičarima i komercijalnim pilotima? Nećemo vas dugo držati u neizvjesnosti pa ćemo vam odmah otkriti da ih neraskidivo veže velika ljubav prema nebeskim visinama i letenju.

Otprilike u takvom šarolikom sastavu okupljena je ekipa Aerokluba Velika Gorica, udruge koja okuplja zaljubljenike u zrakoplovstvo već duže od 60 godina. Desetkovani nakon Domovinskog rata i pomalo pregaženi vremenom, jedva su klub održali na životu, no sada se vraćaju jači i spremniji uhvatiti se u koštac s izazovima kako bi cijelu priču oko svog aerokluba vinuli u visine koje zaslužuje stožerna udruga u gradu koji se voli nazivati Gradom zrakoplovstva.

Mladi tajnik aerokluba Tomislav Matić nam je prilikom naše posjete njihovoj oazi u Buševcu otkrio da je klub sada na 12 aktivnih članova. Tri člana imaju dozvole za instruktora, ali, kako priča Matić, to su stariji ljudi od kojih se ne može očekivati da školuju još puno novih generacija letača.  

-Baš smo pričali ovih dana da se mi koji imamo dozvole i koji više letimo pokušamo organizirati i napraviti što nam treba da postanemo i mi instruktori. Želje članova su da počnemo funkcionirati kao jedriličarski klub i jedriličarsko školovanje. Ako se netko zadrži i zaljubi u jedriličarstvo i letenje, želimo da mu se ovdje može pružiti mjesto gdje će moći  držati svoju letjelicu, iako može koristiti i klupska sredstva. Naša intencija bila je da imamo gdje zbrinuti svoje letjelice i privući ljude na druženje pa da se proširi cijeli krug oko kluba- govori nam Matić.

Iako po struci informatičar, Tomislav je završio Zrakoplovnu tehničku školu te je uvijek imao želju letjeti. No, put ga je odnio tamo gdje je bilo novca.

-Kada sam konačno uspio riješiti sve te financijske stvari, bilo je onda vremena i novca i za hobi i eto mene među letačima- ukratko nam je sa smiješkom pojasnio Tomislav.

Velik iskorak za klub

Aeroklub danas u svome vlasništvu ima četiri plovidbene jedrilice i dvije koje bi mogli osposobiti ako bude dovoljno sredstava. Ono što ih izdvaja od svih drugih aeroklubova je činjenica da su zapravo jedini klub u Hrvatskoj koji ima svoje letjelište, odnosno svoj aerodrom što je, kako kaže Tomislav, prava privilegija nastala iz duge tradicije kluba.

U ovoj godini uspjeli su realizirati izgradnju hangara dimenzije 20x20 metara u kojemu će od sada moći smještati svoje letjelice, a očekuju privući i druge privatne vlasnike aviona.

-Vlasnici aviona i jedrilica su se, naime, već raspitivali, ali nisam ih mogao pustiti unutra jer nas očekuje još radova. Trenutno već dvojica pitaju za smještaj- govori nam Tomislav.

Izgradnja hangara prije svega je veliki korak za sve članove kluba. Primjerice, Tomislav je svoj avion do sada držao u Koprivnici. Smještaj manjeg zrakoplova može koštati i do 1000 kuna mjesečno, a sada svoju motornu jedrilicu sa zadovoljstvom može smjestiti u svom gradu. Ovaj građevinski pothvat klub je u potpunosti izveo vlastitim sredstvima, a kao sportska udruga zatražili su od Grada Velike Gorice tek oslobađanje plaćanja komunalne naknade.

 -Prema pravilima piše da nas gradonačelnik može osloboditi cjelokupnog iznosa ili dijela tog doprinosa. U ovom našem slučaju riječ je o trošku od oko 50 000 kuna. U slučaju oslobađanja, mi bismo onda taj novac dalje uložili u klub- tvrdi Tomislav.

Jedrilica kao prosječan automobil

Iako ste razmišljajući o bilo kakvim letjelicama sigurno bili uvjereni kako to košta pravo bogatstvo, prevarili ste se. U razgovoru s Tomislavom saznajemo da motornu jedrilicu kakvu on ima u vlasništvu možete nabaviti po cijeni od 12 000 eura, što je otprilike vrijednost prosječnog automobila. Dakako, u potpunosti novi avioni koštaju puno više, no naš letač- informatičar uvjerava nas da za time nema nikakve potrebe. Ako se letjelice adekvatno održavaju, one ostaju iste, avioni lete i s 50, a neki i sa 100 godina, tvrdi nam.

Samo održavanje zrakoplova godišnje košta 4000 kuna, što uključuje registraciju i osiguranje, gotovo kao auto, a za školovanje za jedrilicu nećete izdvojiti više od 10 000 kuna, što je zaista povoljno, posebice ako uzmemo u obzir cijenu polaganja vozačkog ispita za automobile koja se penje i preko 7500 kuna.

Da samo letenje ne mora biti samo stvar novca itekako dobro zna Tomislav koji do sada još nikoga nije tražio naknadu za korištenje, a sve s ciljem ne bi li se privukli novi entuzijasti.

-Imam nekoliko prijatelja koji dođu i koriste moju jedrilicu. Nikada im nisam ništa uzeo samo zato ne bi li se počeli više družiti i dovukli nekoga da mu se to svidi. Većina ljudi i funkcionira kroz sredstva kluba. Dakle, ako netko želi biti član kluba, ne mora imati jedrilicu, nego mora sudjelovati u radu kluba te koristi klubske jedrilice. Tu treba potrošiti najviše vremena. Kada postaneš aktivan član kluba, korištenje sredstava ne košta te ništa - pojašnjava nam Tomislav.

Do dozvole za letenje lakše nego do one za brod

Što se tiče samog školovanja, ono je podijeljeno u dva dijela; temeljnu obuku u kojoj se jedriličara nauči poletjeti, sletjeti i ostati u zraku, što se savlada za 4 do 5 sati, odnosno 30 polijetanja. Taj dio, govori nam Tomislav, košta od 5 do 8 tisuća kuna, a onda slijedi dio naknadne obuke gdje jedriličar treba skupiti do 25 sati ukupnog leta i to se mora sam aktivirati da bi to napravio.

-To traje dugo. Možeš ti otići gore u jednom letu i već se za 5 minuta vratiti dolje jer nije bio dobar dan, dok s druge strane možeš isti taj dan ostati gore i po tri sata. Nitko ne spominje da te za ovaj dio instruktori isforsiraju da se odradi u kratkom roku i da budeš u treningu cijelo vrijeme pa da to naučiš. Ako se zapustiš u tom dijelu, onda zaboraviš. Više nisi u formi pa ti treba ispočetka nešto od obuke pa se to da odužiti. Osnovna obuka je 10-ak dana, a ostalo ovisi o tvom angažmanu- opisuje nam proceduru naš sugovornik.

Kako ističe, nema tu neke velike razlike između polaganja za vožnju broda i aviona.

-Ako te instruktor pusti nakon 15 polijetanja i slijetanja da letiš sam, ne možeš reći da je to neko preogromno znanje. S avionom je, naime, još lakše. Avionom letovi ne traju po 5 minuta, nego po pola sata. Nakon 15 do 20 letova instruktor te pusti samog da nakon prvih 10 sati skupiš još 35 sati sam. S instruktorom si samo na radiovezi- priča Tomislav.

Upravo je uvođenje škole letenja plan koji imaju dečki u aeroklubu. Kako naglašava Tomislav, oni jesu škola letenja, imaju potrebnu licencu, ali moraju sve postaviti na noge i urediti te se međusobno  organizirati.

-Imamo avion za šlepanje, kamion vitlo, jedrilice, instruktore. Nadamo se još da bismo mogli školovati još kojeg instruktora, samo se treba zainteresirati- govori nam Tomislav i dodaje da ove godine školovanje još neće biti moguće jer su previše vremena potrošili oko izgradnje hangara.

Sada su u procesu pribavljanja sredstava da mogu uređivati pistu, pa su tako nabavili traktorčić, malčer i drljaču. Već ranije je klub nabavio vitlo koje jedrilice povuče sa zemlje u zrak.

Letovi većinom prema Sisku

Veliku prepreku slobodnom letenju dečkima iz aerokluba predstavlja činjenica što su u samoj blizini Plesa, odnosno prostora zračne luke, čime su dosta ograničeni.

-I mi i klubovi iz Zagreba imamo Pleso u blizini i iz tog razloga se ne možeš sportski osloboditi i letjeti prema tamo jer si ograničen. Mi možemo ići južno prema Sisku. Ali na 300 metara ne bih se upustio u veliku udaljenost s jedrilicom. Do Lekenika da, ali dalje ne. Nemaš dovoljno visine da budeš siguran da ćeš se vratiti. Što se tiče drugog smjera, ne smijemo prelaziti granicu Vukovine i Mraclina upravo zbog blizine aerodroma- pojasnio nam je Tomislav.

Osobno najviše voli letjeti u Sinju jer su, kako kaže, uvjeti za letenje tamo puno bolji.

-Planina je oko tebe, a i more je u blizini te su temperature takve da uvijek grije i povoljno je za jedrilicu pa gore možeš ostati satima- kaže Matić.

No bez obzira na to, dečke iz Aerokluba Velika Gorica itekako grije i velikogoričko sunce. Sunce pod kojim žele ostati i pod kojim žele i dalje letjeti i širiti svoj klub. No, tu će trebati veliku pomoć novih entuzijasta spremnih da se vinu u visine. Stoga, ako ne patite od straha od visine, a oduvijek ste sanjali da se barem na trenutak osjećate kao Tom Cruise u neponovljivom Top Gunu, ekipa iz Aerokluba Velika Gorica primit će vas raširenih ruku i pružiti vam priliku da se u potpunosti prepustite nebeskom prostranstvu.

-Sada kada smo izgradili hangar ljudi će vidjeti da smo nešto učinili pa će onda biti ubuduće lakše tražiti potporu i lokalne samouprave i ostalih aktera. Sve u svemu, sretni smo što smo napravili veliki korak prema naprijed- završio je Tomislav.