Budimo dobar primjer svojoj djeci i spriječimo vršnjačko nasilje

Dan je borbe protiv vršnjačkog nasilja i Dan ružičastih majica, koji se obilježava zadnje srijede u veljači.

Kako bi poslali poruku tolerancije, međusobnog poštivanja i suzbijanja svakog oblika nasilja osnovnoškolci i srednjoškolci danas u svojim školama oblače ružičaste majice.

Jedan od načina borbe protiv vršnjačkog nasilja jest senzibiliziranje javnosti o važnosti prevencije istog.

Tom prilikom razgovarali smo s ravnateljicom Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica Sandom Puljiz Vidović.

Važno je razlikovati sukob od nasilja i zlostavljanja, ali kako?

- U grupama u Centru za djecu, mlade i obitelj aktivno prorađujemo tu temu kada postane aktualna u nekoj grupi. Moram naglasiti da se danas nasiljem i zlostavljanjem proglašava i ono što to nije. Najobičniji sukob među djecom često se proglašava nasiljem, međutim to nije nasilje. Tanka je granica između sukoba i nasilja.

Ako je zlostavljanje u pitanju roditelji i stručnjaci moraju se umiješati. Ako je pak sukob u pitanju, važno je djecu naučiti da su sukobi dio života i učiti ih kako takve sukobe rješavati. Djecu moramo osposobiti da se uče nositi sa sukobima.

Na koji način djeca uče socijalne vještine?

- Roditelji nikako ne bi trebali previše štititi svoju djecu i dozvoljavati im previše korištenje ekrana. Što su djeca više u interakciji s drugom djecom bolje uče socijalne vještine. Dobar primjer je igra u parku, nogomet na igralištu i ostalo. Tu će naučiti pravila, naučit će kako podnositi frustraciju, uče empatiju, kako izraziti sebe i kako pomoći drugima bez prisustva i miješanja odraslih.

Ali kada uočimo da dijete podnosi nasilje, tada odrasli moraju reagirati, ali je važno znati i kako reagirati, naglašava Puljiz Vidović.

- Mi odrasli često imamo poriv štititi dijete, što zapravo nije dobro jer ga tako ponižavamo, pokazujemo mu da ne vjerujemo u njegove sposobnosti, da ćemo mi rješavamo problem umjesto djeteta i ne dozvoljavamo mu da razvija svoje osobine.

Djeca koja podnose nasilje su često ona koja su navikla da ih odrasli previše štite. To su najčešće drugačija djeca i ona s niskim samopouzdanjem, koja nemaju razvijene socijalne vještine.

Važno je prepoznati koja djeca čine nasilje.

- Kod dječaka su nasilnici tjelesno jači a kod djevojčica je više prisutno verbalno nasilje i isključivanje.

S tom djecom isto treba raditi ali ne na način da ih se posramljuje. Postoji razlog zbog kojeg djeca čine nasilje i na tome treba raditi, napominje Puljiz Vidović.

Najveća skupina djece su promatrači.

- Veliki je problem što promatrači vide nasilje a ne prijavljuju ga jer se prvenstveno boje za sebe što je prirodna reakcija, naglašava Puljiz Vidović.

- Najveći je problem ako promatrači nikome ne kažu da su primijetili nasilje. A ponekad ga ne prijavljuju i zato što nisu ni svjesni što sve nasilje jest.

Ponekad ni djeca koja podnose nasilje ne prijavljuju nasilje. To je često zato što nemaju povjerenja da će se nešto promijeniti ili zato što su zastrašeni.

Dobro je i o nasilju razgovarati s prijateljem, no ima djece koja nemaju prijatelje. Pridonijelo je tome prečesto korištenje ekrana i mobitela.

Koja djeca će prijaviti nasilnika i kako roditelj može prepoznati da dijete podnosi nasilje?

-Neka djeca koja trpe nasilje od svog vršnjaka isto će prijaviti roditeljima dok druga neće.

Mogući znakovi da je dijete žrtva nasilja su poderana odjeća, nedostatak osobnih stvari, bojazan prilikom odlaska u školu, povraćanje, glavobolje, promjene u ponašanju, zahtijevanje više novca.

-Često nam roditelji kažu da se dogodilo nasilje a oni nisu to primijetili i osjećaju krivnju.

Vjerujem da roditeljima u takvoj situaciji nije lako, ali zaista je ponekad teško prepoznati ono što se događa djetetu kada oni nisu prisutni.

Moramo razmisliti o svojim postupcima jer su odrasli model djeci.

-Ako se roditelj nasilno ponaša prema svome djetetu, na primjer ako tuče svoje dijete što je zakonom zabranjeno, možemo očekivati da će to dijete jednog dana postati nasilan prema drugima. To je zato što djeca najviše uče po modelu i najviše uče u svojoj obitelji.

S druge pak strane, ako dijete od roditelja nauči da treba reagirati na nasilje, ono će naučiti reagirati na nasilje. Zato je važno kako se ponašamo u obitelji, ali kako se ponašaju i stručnjaci koji rade s djecom.

Neki roditelji svoj život podrede svome djetetu i smatraju da svi drugi to moraju raditi, što nikako nije dobro naglašava Puljiz Vidović.

Nije lako danas biti roditelj, ali važno je pronaći ravnotežu između brige o vlastitom djetetu i poštovanja njihove privatnosti.

Sve učestaliji je i takozvani cyberbullying.

Nasilja među vršnjacima je uvijek bilo, međutim unazad nekoliko godina pojačao se takozvani cyberbullying, odnosno nasilje na internetu.

- Ovdje su djeca također odraz odraslih. Uvredljivi komentari na društvenim mrežama postali su dio svakodnevne virtualne komunikacije među odraslim osobama pa tako i među djecom.

Izuzetno je važno kako se odrasli ponašaju u različitim situacijama – na društvenim mrežama, na ulici, u prometu, unutar četiri zida, na poslu – jer tako djeci i mladima šaljemo poruku da je nasilje prihvatljiv ili neprihvatljiv način rješavanja sukoba.