Dado Ivazzi iz legendarne grupe Sjaj: Od rijeke obožavatelja, do života na Siciliji i izrade mamaca te povratka u rodni grad

Naše mlade generacije ne znaju mnogo o tome kako su se zabavljali njihovi roditelji. Iz tog smo razloga pronašli osobu koja je u svoje vrijeme žarila i palila glazbenu scenu - čovjek koji od malih nogu živi rock 'n' roll. Jedan od osnivača super-popularne grupe SJAJ, velikogoričkog benda koji je lani navršio 40 godina postojanja, čovjek o kojem danas pišemo, koji je otišao za srcem u Italiju te tamo ostvario karijeru kao muzičar, zabavljač i umjetnik.

Dadu Ivazzija danas u Velikoj Gorici pozdravljaju sa „Zdravo, legendo!“ Odakle takva popularnost koja ne blijedi ni dan danas na ovim našim prostorima?

Započeli smo od školskih dana: od malih je nogu bio zaluđen instrumentima i muzikom. Završio je glazbenu školu u Velikoj Gorici, smjer harmonika, pa je i logično da muzicira na klavijaturama, no zna se uhvatiti i gitare.

Osim što svira, veliku je popularnost stekao i kao vodeći vokal. Grupa SJAJ je vrlo brzo zarobila srca mladih željnih dobre zabave, radi čega su ih zvali na sve fešte u krugu od stotinjak kilometara. Potražnja je bila ogromna, sviralo se non stop.

Na jednom od nastupa upoznao i suprugu

Podsjećamo mlađe čitatelje da se ovdje radi o vremenu prije interneta i ostalih čuda kojima danas svjedočimo.
Bend je imao rijeku obožavatelja, a obožavateljica još i više. Bilo je tu puno simpatičnih situacija, prisjećamo se – od onih klasičnih tučnjava bez kojih se na nekih mjestima nije moglo proći, do bezbroj smiješnih dogodovština kojima se još i dan danas smijemo, a ne smijemo baš sve napisati.

S vremenom su dosegli status „zvijezda“ te je tempo života, ali i nastupa, postao sve naporniji.

Jedan takav nastup Dadi je promijenio život – nastup na koji je došla njegova današnja supruga. Kaže kako je to bio fatalan susret. Ona je profesionalna sportašica, koja je vrlo brzo bila prepoznata u Italiji – prvo kao igračica, a zatim i kao trenerica. Sedam godina za redom izabrana je za najbolju rukometašicu lige – ima osvojena tri kupa Italije, dva talijanska prvenstva.

Na vrhuncu ondašnje slave, Dado je odlučio ići za srcem i preselio se u Italiju. Skrasili su se na Siciliji, gdje je uskoro ponovo krenuo njegov glazbeni uspon. Spretan i snalažljiv kakav je, primio se svojih klavijatura te je ubrzo postao „one man show“. Svira sve, od Pink Floyda, pa sve do današnjih stranih hitova.

Kako je njegova popularnost rasla, zbog njegovog specifičnog rašpastog glasa, odličnih muzičkih izvedbi te zgodnog izgleda, trebao je dobro i precizno voditi satnice nastupa – imao je sve što je bilo potrebno za „pokoriti Italiju“. Nizali su se sve veći i veći nastupi, a kalendar mu je bio popunjen godinu dana unaprijed. Često je imao i po dva nastupa dnevno, pa ako to nije uspjeh, ne znamo što jest.

Manje je poznato da izrađuje i mamce za ribolov

U međuvremenu, kako je i sam ribič, počeo je i svoju drugu karijeru – izradu mamaca za ribolov, koju je do sad već doveo do savršenstva, pa tako prodaje svoje mamce od Amerike do Australije.

„Po tom šašu sam stalno gubio varalice…tada sam odlučio napraviti svoju. Prva takva varalica bila je od drveta, ofarbana u crveno. No, kako je ona odmah polučila uspjeh, u vidu upecane ribe, dobio sam krila za započeti proizvodnju. Sve radim ručno te je za realizaciju jednog mamca potrebno i do 10 dana. Malo manje ljeti… I tako ja već 15 godina proizvodim za cijeli svijet. Zadnji paket ide u Australiju, Francusku i Ameriku. Čak i Japanci, koji su izmislili mamce, naručuju od mene.“

Pitali smo zašto su te varalice toliko tražene, s obzirom na cijelu ponudu na tržištu – „Moj produkt je bolji u završnom dijelu. Sva obrada je ručna. Uostalom, imam dva svjetska rekorda s njima, pa slobodno mogu reći da moj sistem jako dobro funkcionira. Radim stvari koje nisu svakodnevne, radim stvari koje su izašle iz produkcije, ne proizvode se više, a bile su jako dobre. Pronašao sam ovdje svoju priliku za razvoj drugog posla, jer se takvi proizvodi više nigdje drugdje ne mogu pronaći.“

Ljubav prema rodnoj Gorici

Nastavili smo s pitanjem – što je presudilo povratku u Veliku Goricu? Kako to da se odlučio skrasiti pola godine doma?

"Velika Gorica je moj dom, to je ljubav prema rodnom kraju koju osjećaš u svakom atomu svoga bića, a toga postaneš svjestan tek kada živiš daleko… Potreba za povratkom korijenima u jednom trenu postane toliko jaka da se osjetiš fizičku bol u srcu. Kad je sin dovoljno odrastao da živi samostalan, vlastiti život u Italiji, odlučili smo se vratiti kući na pola godine, dok meni ne traje sezona.

Obožavam biti ovdje. Volim svoj grunt – sada uživam u zemlji i obradi iste, što kao mladac nisam razumio. Onda su prioriteti bili drugačiji – curice, dobra zabava, alkohol, putovanja…

Sad imam vrt – imam 50 voćaka koje sam posadio. Svako jutro prošećem i podragam svaku od njih; sređujem okućnicu. Jednostavno uživam u uređenju svog doma. Sve radim sam i tek sada cijenim neke stvari u životu koje nekad nisam cijenio, jer ih nisam razumio – one su mi sada prioritet u životu. Po kući sređujem svaki ugao; uredio sam svoj ured, prostor za rad…imam čak i svoj laboratorij. Vodim jedan ispunjen i sretan život.

U slučaju da se ponovo rodim, da moram sve ispočetka - sve bih napravio isto. Ne bih apsolutno ništa mijenjao. Ne doživljavam svoje godine…za mene je sve ovo još uvijek neka prolazna zafrkancija, koja doduše traje već 50-ak godina. Sve čekam trenutak kad ću se uozbiljiti.

Mi mislimo da do te ozbiljnosti neće doći. Takvi su umjetnici, ljudi koji kreiraju svoj život i žive ga po svojim pravilima do posljednjeg daha.


(Sandra Sarija, Velikogoričke priče)