DAN DARIVATELJA KRVI Odlikovani Velikogoričani: "Vodi nas želja da pomažemo drugima"

Dan dobrovoljnih darivatelja krvi obilježava se svake godine 25. listopada, a na svoje brojne darivatelje itekako može biti ponosna Velika Gorica. Četvorica njih proteklih su dana za svoju humanost koja im je nit vodilja čitavog života, odlikovani Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski, jer tu su dragocjenu tekućinu koja spašava živote dali i više od 100 puta. Gospodi Ladislavu, Tugomiru, Ivanu i Zvonimiru vrijedi danas posebno čestitati njihov dan i zahvaliti im što kroz više od 30 godina nesebično daju komadić sebe kako bi spasili tuđe živote.

A kako je njihova priča počela i kako su postali višestruki darivatelji krvi i redovito se odazivali akcijama otkrivaju skromno ali ponosno.

Tugomir: „Dok bude zdravlja, odazivat ću se akcijama”

-Prvo počneš kao mladić da bi dobio dva slobodna dana, a onda se to pretvori u stalno odazivanje akcijama i preraste u dobrovoljno darivanje iz humanih razloga – kaže nam gospodin Tugomir Ištvanić, iz Male Bune koji je od tih svojih mladih dana do danas krv darovao 108 puta.

Nekad su se akcije organizirale unutar tvrtke u kojoj je radio, pa je tako gospodin Tugomir, prvi put darivanju pristupio u društvu svojih kolega, i svaki puta kada bi se akcija organizirala on se odazvao. I tako više od 30 godina.

-Nikad nisam ništa loše osjećao, hvala Bogu, zdravlje me služi. Bilo mi je najteže kad su me odbili dva puta, zbog operacije zuba i drugi puta kad nešto drugo nije štimalo, valjda tlak-kaže nam.

Krv će nastaviti darivati dok bude zdravlja, a isto poručuje i svakome tko se osjeća zdravo.

Ladislav: „Kad darujem krv osjećam olakšanje”

Zdravo i spremno da i dalje daruje krv osjeća se i gospodin Ladislav Godinić iz Novog Čiča. Iza njega su također brojne godine odaziva na akcije dobrovoljnog darivanja, a za sve je zaslužan osjećaj da si nekome pomogao i poriv da to dobro djelo učiniš opet.

-Motiviralo me to da pomažem drugima. Nešto te vuče. Nikad nisam mislio prestati, zdravstveno stanje je bilo dobro, i sad je. A i pokojnoj ženi je dosta pomoglo da je i ona dobila krv. Kad bih se ja odazvao akcijama znala je reći: „Sad će odmah biti dosta krvi.” Nikad nisam imao nikakvih loših iskustava, naprotiv uvijek nekakvo olakšanje osjetim nakon što dam krv. Nekome si spasio život-priča nam gospodin Ladislav.

Krv je prvi puta darovao davne 1974. godine kad je akcija bila organizirana u sklopu Velkoma gdje je nekad radio.

-S kolegama se dogovaraš pa odemo i tako je to krenulo. Dva puta godišnje, tri puta godišnje i nakupilo se toga – kaže uz osmijeh dodajući kako nikada nije ništa forsirao i odazivao se prema mogućnostima te krv darovao 104 puta.

-Nisam ništa forsirao, da sam stalno išao, po tim godinama bih dogurao do 150 darivanja, ali to nije utrka nego poriv -dodaje.

S darivanjem krvi i dalje nastavlja i upućuje poziv drugima: „Treba biti humanitaran, ne misliti samo na sebe nego i na druge. A darujući krv, ništa ne štetite svome zdravlju”.

Ivan: „Kad darujem krv, osjećam se najzdravije”

S time se slažu i gospoda Ivan i Zvonimir koji se također najzdravije osjećaju upravo kada daruju krv.

-Ja sam se osjećao zdravije kad sam darivao krv, imao sam osjećaj da se u meni obnavlja nešto novo – kaže gospodin Ivan Skrbin iz Gradića.

Svoj put darivatelja započeo je također kao djelatnik Velkoma odazivajući se na organizirane akcije. Imao je tada 20ak godina.

-Bio sam u vojsci u Splitu kad su kolege vojnici rekli da idu davati krv. Nisam tad znao o tome nešto, i sjetio sam se kasnije i krenuo za njima, ali nisam uspio naći gdje se daruje pa nisam tada uspio i bilo mi je žao. Kad sam se iz vojske vratio u firmi smo imali organizirano darivanje krvi i odmah sam se javio. Krv je potrebna drugim ljudima i ako si zdrav zašto ne bi pomogao – ispričao nam je gospodin Ivan koji je ukupno krv darovao 103 puta.

Nikad nije razmišljao da bi prestao biti darivatelj, no imao je operacije ramena i kuka pa godinu dana nije smio davati krv što mu je, kaže, bilo teško, no kad je to prošlo nastavio je. Danas na žalost, opet ima zdravstvenih problema pa će morati neko vrijeme pauzirati, no nada se da će i to razdoblje brzo prebroditi.

-Motivira me da mogu pomoći nekome kome je to neophodno. Ljudima u raznim nesrećama treba i to je najviše što možeš drugome dati. Svima koji se osjećaju zdravo poručujem da odu na najbliže organiziranu akciju, provjerit ćete svoje zdravstveno stanje. Kad krv date prvi puta nećete više stati – kaže nam Ivan.

Zvonimir: „Vodi me želja za pomaganjem drugima”

Humanitarnim radom od mladih dana bavi se naš sugrađanin Zvonimir Šafar iz Mraclina. Djelatnik je i hitne pomoći, a i darivanje krvi postalo je također sastavni dio njegova života i tako punih 30 godina.

-Bio sam u srednjoj školi kad sam prvi puta darovao krv. S 18 godina. Došao je Domovinski rat i bile su velike potrebe za zalihama krvi i trošile su se, pa sam krenuo davati u kontinuitetu – priča nam ovaj Mraclinac koji je krv darovao ukupno 106 puta.

-Ti daš dio sebe, ne znaš ni sam što, ali nekome si dao da pomogneš. Grubo zvuči da je to navika, ali daješ nekome pola litre tekućine i znaš da je nekome vjerojatno spašen ili produžen život. Moguće je da je taj čovjek na operaciji, ili je onkološki pacijent ili je doživio nesreću. Bitno je da si pomogao – kaže Zvonimir.

S pomaganjem će nastaviti koliko ih zdravlje bude poslužilo, kažu naši sugovornici, stostruki gorički darivatelji krvi, a u svemu vodi ih misao da su učinjenim nekome pomogli. „Moraš imati ono nešto” - slažu se svi, a ako su njih četvorica „to nešto” u sebi uspjeli pronaći više od 100 puta, na nama je samo da slijedimo njihov primjer i sami postanemo dio velike obitelji darivatelja krvi.