Duhovno obogaćeni vjernici po 33. put ispunili zavjet i pješke išli Majci Božjoj Bistričkoj: “Povjerite Mariji svoje brige ali prije svega zamolite je da vam pomogne sačuvati srce puno Boga”

Svečanim euharistijskim slavljem u crkvi na otvorenom u Mariji Bistrici, koje je predslavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua u subotu, 31. kolovoza završeno je 33. velikogoričko zahvalno pješačko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj. Ove je godine 42 kilometra zahvalno pješačilo 3088 hodočasnika.

Vjernici iz triju velikogoričkih, kao i župa velikogoričko – odranskog dekanata te susjedne Sisačke biskupije i grada Zagreba počeli su se okupljati u subotu rano ujutro ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici.

Hodočasnici su po 33. put krenuli u Mariju Bistricu kako bi izrazili zahvalnost Majci Božjoj što je zagovorom očuvala Veliku Goricu od ratnih razaranja.

Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika Norberta Ivana Koprivca kolona hodočasnika krenula je za križem put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske gdje su, prolazeći uz kapelu, izmolili jutarnji Angelus. Uz župnika velikogoričke župe Navještenja Marijina Norberta Ivana Koprivca pješačili su i župnici velikogoričke župe bl. Alojzija Stepinca Luka Brešić i župe Uzvišenja Svetog Križa Kravarsko Hrvoje Zovko.

Nakon dvosatnog hoda do Šćitarjeva i ove su im godine domaćini, uz pomoć grada Velike Gorice, pripremili obilan doručak.

Organizatori ističu da su u ovoj organizaciji sudjelovale sve njihove udruge, što se u konačnici i vidjelo na licu mjesta jer je organizacija bila vrhunska kao i toliko puta do sada. Kako je ovo prvo odmorište do Marije Bistrice, sudionici su se u kratkom vremenu osvježili i pripremili za nastavak hodočašća.

Ivana koja hodočasti osmu godinu za kaže da nema posebnu fizičku pripremu za ovakav događaj, bitna mi je namjera koju postavim prije svakog hodočašća. Ove godine s njom su i njezine prijateljice, Ana, Ivana, Danijela i Nika. Zadovoljne su organizacijom i sigurne su da će iduće godine nastaviti s tradicijom.

Darko Huzjak Zec iz Lovačkog društva, posebno je naglasio zajedništvo cijelog Ščitarjeva, naglašava da mu nije teško rano ustati, već u 4.30 i pomoći u pripremi okrijepe za hodočasnike.

Trinaestogodišnja Gita Konjar koja je na ovaj put nagovorila svog tatu, ističe da joj je ovo prvi puta da ide i sigurno nije zadnji, vrlo ozbiljno nam je objasnila da je odlučila okrenuti se Bogu i postavila je posebnu namjeru da se moli za svoju obitelj, posebno za mamu koja ovoga puta nije mogla ići s njima. Tata pazi na svoju mezimicu i naglašava da će ju nositi na leđima ako za to bude potrebe.

Jadranka Bedeković, jedna od domaćica koja je pekla kolače za hodočasnike ponosno ističe: nije nam teško odvojiti vrijeme i trud za ovu jedinstvenu priliku jer sve rade s posebnom ljubavlju.

Nakon doručka hodočasnici svih dobi – predškolci, školarci, mladi, srednje dobi i stariji, poznati i manje poznati Velikogoričani – nastavili su dalje za križem autoputom. Svjedočanstva hodočasnika ispunjena su zajedničkim duhom i vjerom, i takvi, puni nade i inspiracije krenuli su dalje prema Mariji Bistrici, uz molitvu za sve one koji nisu mogli biti s njima.

Nakon odmora u Soblincu slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza.

Hodočasnici su u Bistričko svetište stigli u ranim poslijepodnevnim satima. Uslijedila je zajednička ulazna procesija kojom su hodočasnici pješaci ophodom oko oltara uz pjesmu pozdravili Majku Božju Bistričku.

Prije središnjeg događaja hodočašća – euharistijskog slavlja – hodočasnici su imali prilike za ispovijed, odmor, okrjepu i sudjelovanje u Križnom putu.

Misno slavlje predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua, u suslavlju s pristiglim svećenicima. U homiliji je istaknuo:

-Svima je, naime, poznato da Božja ljubav ne isključuje ljubav prema bližnjemu, već je uključuje. Naprotiv, što više želim ljubiti Boga, to više moram ljubiti bližnjega koji je njegova slika. Ivan u svojoj prvoj poslanici kaže: Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. Da bismo ljubili Boga “svim srcem“, trebamo ljubiti bližnjega “svim srcem.“

Pojašnjavajući okupljenim hodočasnicima tko je kršćanin rekao je:

-Ovo je kršćanin: drugi Isus. Ako Isus živi u nama, što god činimo, koga god susrećemo i pokušavamo ljubiti, postaje prilika da Riječ provedemo u djelo. Mi ustupamo Isusu svoje ruke, svoj um, svoj jezik, svoje tijelo, svoje srce, kako bi On nastavio živjeti danas, po nama, u ovom svijetu. Kako Boga ne bismo častili samo usnama, ne samo da trebamo dobro moliti, već moramo dobro živjeti svaki trenutak koji nam Gospodin daruje, činiti sve svim srcem, kao da Krist živi u nama, kao da nemamo što drugo činiti, kako bi rekao sveti Ivan XXIII.’ - poručio je propovjednik.

Naglasio je kako je Marija ona koja zna čuvati srce.

- Čula je i vidjela mnogo lijepih stvari o Isusu i čuvala ih je u sebi. Ona nas uči kako svoje srce sačuvati čistim, čistim jer je puno Boga. Marija nam može pomoći. Došli ste ovdje na hodočašće, ali to nije kao kada idete na koncert da biste pljeskali velikoj zvijezdi. Došli ste moliti Mariju za zagovor kako bi se ispunilo ono što vam je posebno na srcu. Povjeriti Njoj svoje brige, svoje dobre želje, svoju rodbinu i prijatelje, ali prije svega zamoliti je da vam pomogne sačuvati srce puno Boga.

Danas su posebno brojni hodočasnici koji dolaze iz Velike Gorice. Vjerno, već 33 godina, svake godine dolaze moliti Isusovu Majku da ih nauči kako primiti Isusa u svoje srce. Nitko vam ne može pomoći bolje od Nje. I vi s Njom ponavljajte: neka mi bude po tvojoj riječi! Neka se u meni ispuni Tvoja Riječ!“, zaključio je homiliju nadbiskup Lingua.

Nakon euharistije hodočasnici su se, predvođeni nuncijem Linguom, svećenicima, bogoslovima, ministrantima i vjernicima u narodnim nošnjama, u procesiji s ophodom oko oltara oprostili s Marijom.

I ove su se godine s radošću u organizaciju hodočašća uključili dobrovoljci – redari. Za osiguranje vjernika, posebice duž autoceste zaslužni su službenici Policije, Hrvatskih cesta i autocesta, a za brigu o zdravstvenom stanju zaslužni su vjernici zaduženi za medicinsku skrb, djelatnici Hitne službe, Saniteta, ka o i velikogorički taksi i vatrogasne službe koji su hodočasnike opskrbljivali vodom i bili im sigurnost na putu.

Podsjetimo, prije 33 godine, 3. rujna 1991., mons. Josip Frkin, tadašnji župnik velikogoričke župe Navještenja Blažene Djevice Marije, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će pješice hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu, a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.

(Izvor/foto: IKA/Sandra Sarija)