Ispovijest Velikogoričanina (26) zaraženog koronavirusom: 'Iskoristimo ovo da postanemo bolji ljudi'

Među 28 Velikogoričana zaraženih koronavirusom nalazi se i 26-godišnji Vlatko (podaci poznati redakciji) koji je s nama podijelio svoje iskustvo s bolesti koja je poharala čitav svijet i paralizirala kompletno društvo i gospodarstvo.

Njegova priča s koronavirusom počinje 16. ožujka. Do toga dana bio je hospitaliziran na KBC Rebro gdje je završio nakon moždanog udara. Nakon što se doznalo da je došlo do proboja virusa u bolnicu, raspustili su i zatvorili cijeli odjel, a njega, pošto nije bio hitan slučaj, poslali kući. No, izgleda da je nesvjesno sa sobom kući ponio i jednog suputnika.

-Neslužbene informacije kažu da sam možda bio u kontaktu s tri zaražene osobe. Ništa nije potvrđeno. Tu informaciju, naime, dobio sam od dvije različite osobe; medicinskog brata te cimera iz moje bolničke sobe, i to nekoliko dana nakon što sam pušten sa Rebra. Ubrzo nakon toga izviješten sam od Epidemiološkog odjela da budem u izolaciji- ispričao nam je.

Testiranje

Tako je naš sugovornik u samoizolaciji proveo gotovo dva tjedna, a baš kada je bio uvjeren da će sve proći u redu, pojavili su se prvi jači simptomi zbog kojih se javio zdravstvenim službama. Na testiranje u Kliniku za infektivne bolesti Fran Mihaljević poslan je 30. ožujka, no nije bio sam.

Uz njega je, naime, bila i njegova majka koja je također imala sve simptome koronavirusa, ali još izraženije.

-Mama je imala izraženije simptome poput jakog kašlja, opće malaksalosti, slabijeg daha i povećane temperature. Sve te simptome imao sam i ja, ali ublažene, uz mnogo drugih simptoma i reakcija- prisjetio se.

-Došli smo pred kliniku gdje smo mobitelom kontaktirali administratora. Tada su zapisali naše osnovne podatke poput imena i prezimena, OIB-a, adrese, broja mobitela i sl. Potom smo zvali sestru i njoj rekli da imamo simptome, a zatim smo čekali poziv liječnika. Nedugo nakon toga napravljen nam je bris grla i nosa, a cijeli postupak traje nekoliko sati- prepričao nam je Vlatko testiranje dodavši da su se za cijelo to vrijeme nalazili vani ispred klinike gdje su postavljeni šatori s medicinskim osobljem i svom potrebnom aparaturom.

Bez straha

Iako je ostao zatečen cjelokupnom situacijom, kaže nam da nije osjećao neki poseban strah niti se pretjerano uznemiravao. Prihvatio je dijagnozu vedrog duha i snažne vjere, baš kao što je to činio svaki puta kada bi mu zdravlje bilo ugroženo. Zahvalnost prema životu i Bogu naučio je cijeniti još prije nekoliko godina kada ga je prvi moždani udar gotovo koštao života, a od tada, kako kaže, svjestan je da je sve u Božjim rukama.

Ipak, brinulo ga je što će biti s njegovom majkom te kako će virus utjecati na ostale ukućane, no u svemu tome odmah je pronašao način da razmišlja optimistično.

-Žao mi je zbog majke i sestara koje su doma s nama, ali duboko vjerujem da će nam svima dobro doći ova situacija da naučimo biti strpljivi i poslušni jedni prema drugima. O tome sam najviše razmišljao kada sam saznao da smo majka i ja pozitivni na koronavirus- rekao nam je.

Što se tiče simptoma koje osjeća, kaže nam da ima povišenu temperaturu, ali ne prelazi 37.5 stupnjeva kroz dan.

Dodao je da ima i slabiji udah, ali ništa pretjerano. Osjeća još poneke tegobe, no neke od njih pripisuje se i određenim lijekovima koje je primoran piti otprije.

-Uvelike sam izgubio osjetilo okusa i njuha no to je vrlo vjerojatno uzrokovano deksametazonom koji pijem zbog razrjeđivanja edema nastalog moždanim udarom zbog kojega sam i završio na Rebru. Sve u svemu, ovih se dana osjeća vrlo dobro i s nestrpljenjem čeka trenutak kada će moći napustiti svoju kuću i poštujući mjeru socijalnog distanciranja prošetati svojim gradom.

Život s koronavirusom

Život u kući zadnjih tjedana očekivano se odvija u posve drugačijim okolnostima od onih na koje su navikli. Kuću, naravno, ne smiju napuštati niti sestre koje su također pod mjerom samoizolacije. Jedini „pošteđen“ ostao je otac koji se u kriznim trenutcima cijele ove priče zatekao na jednom hrvatskom otoku gdje je posjetio djeda, pa se u Veliku Goricu nije niti vraćao.

No kako nam kaže, ničega im ne nedostaje jer im pomaže cijela obitelj. Hranu i sve ostale namirnice dostavljaju im se na kućni prag bez fizičkog kontakta kako bi svi ostali sigurni.

-Imamo sve potrepštine jer nam cijela obitelj pomaže. Uključene su čak i tete i njihova djeca. Da ni ne spominjem koliko su sestre više angažirane u kućanskim poslovima i obvezama vezanim uz njihovo obrazovanje koje uredno ispunjavaju. No nismo puno u kontaktu, pogotovo majka i ja, baš iz razloga što one nemaju nikakve simptome- rekao nam je naglasivši da mu sestre nisu ni podvrgnuli testiranju upravo iz razloga što ne pokazuju uobičajene simptome zaraze.

Kako nam dalje priča ovaj vedri mladić, u ovoj samoizolaciji učimo koliko čovjek može imati i razumijevanja i strpljenja, ali i koliko mu to zapravo nedostaje. Posebno je zahvalan na Uskrsu u krugu svojih najbližih. Proveli su ga potpuno posvećeni jedni drugima, uz duge sate razgovora i druženja za obiteljskim stolom. Svako zlo za neko dobro, uvjerava nas.

-Uviđamo koliko se vremena gubi na nepotrebne i prolazne stvari. Stvari koje utječu na nas, a ne mi na njih. Sada u samoizolaciji posvećujemo vrijeme stvarima koje obogaćuju razmišljanje i oplemenjuju čovjeka da bi mogli razumjeti stvari oko sebe- progovara iskreno.

Što se tiče njegovog vremena u karanteni, dobro štivo, križaljka ili film uvijek pomažu. Razgovor, pa bio on i telefonski, čuda radi, ako ide u dobrom smjeru, kaže nam.

Pandemiju shvatite ozbiljno

Kao što smo i napisali, u njegovom slučaju nema pogoršanja bolesti, a pri svemu je zadržao i pozitivan duh i vedrinu. Ipak, naglašava nam da svi moramo ozbiljno shvatiti situaciju u kojoj se nalazimo i paziti na svoje i tuđe zdravlje. Najopasnije je, kaže, samo odmahivati rukom na sve.

-Prvo sam bio onaj koji je odmahivao rukom jer nisam znao, a sada vidim koliko još možemo naučiti. Ovu pandemiju treba shvatiti ozbiljno jer vidite i sami iz ovog primjera gdje može odvesti čovjeka. Ali može nas i odvesti nabolje ako to izaberemo. Na nama je naučimo i primijenimo to znanje jer baš sada to i možemo. Nemojmo se vratiti na staro, pokažimo da smo ljudi, pokažimo ljubav i zajedništvo- poručuje Vlatko.

Naš sugovornik 20. travnja ima zakazano testiranje kojim će se utvrditi je li još uvijek pozitivan na koronavirus. Ovog puta neće morati u kliniku u Zagreb, test će obaviti u svome gradu, u svome Domu zdravlja, a mi mu iskreno želimo da mu nalaz, za razliku od njegovog stava i razmišljanja, bude negativan.

Foto: Ilustracija