Iz Finske, Makedonije i Poljske na studij u Goricu

Na Veleučilištu Velika Gorica, na studijima i stručnoj praksi iz područja kriznog menadžmenta, ICT-a i očne optike, ove godine u sklopu Erasmusa predavanja pohađa 13 studenata iz Poljske, Njemačke, Bugarske, Velike Britanije, Finske, Makedonije i Portugala. Među njima su i naši sugovornici, Ilija iz Makedonije, Jonna iz Finske te Maksimilian iz Poljske.

Veleučilište Velika Gorica je među prvim visokoškolskim ustanovama iz Hrvatske koje je počelo izvoditi stručne studije te jedino privatno tehničko visoko učilište, a Erasmus sveučilišnu povelju steklo je 2011. godine. Ta povelja omogućava međunarodnu razmjenu studenata i profesora. Do sada je Veleučilište Velika Gorica potpisalo niz ugovora s europskim zemljama o međunarodnoj mobilnosti studenata, nastavnika i administrativnog osoblja. Ove godine predavanja u sklopu Erasmusa pohađa 13 studenata iz raznih europskih zemalja.

Ilija iz Makedonije

Jedan od njih je i 22-godišnji Ilija Mihajlov iz Makedonije , student računalstva u Štipu koji na goričkom Veleučilištu sluša tri predmeta sa studija Informacijski sustavi.

-Pohađam Fakultet Goce Delčev u Štipu, a trenutno slušam četvrtu godinu preddiplomskih studija te se pored programiranja u slobodno vrijeme bavim i grafičkim dizajnom. Dugotrajan rad na računalu mi je, nažalost, neizbježan pa zato uz to volim imati i neki hobi, biti aktivan, putovati i kvalitetno provoditi slobodno vrijeme- rekao nam je Ilija koji inače dolazi iz malog grada Svetog Nikole.

Kada se odlučio prijaviti na Erasmus projekt, na popisu visokih učilišta koja može pohađati u okviru projekta vidio je i Veleučilište Velika Gorica.

- Malo sam istraživao i saznao da je to grad u neposrednoj blizini Zagreba koji se počeo razvijati relativno kasno, tijekom osamdesetih godina. Prvi put dolazim u ove lijepe krajeve jer do sad nisam imao priliku za takvo nešto. Htio sam, nakon tri godine studiranja u Makedoniji, neku promjenu te da mi zadnji semestar bude malo zanimljiviji i korisniji. Dosta sam se dvoumio i na kraju prijavio. Birao sam između Pule i Gorice, i shvatio da sam dobro izabrao jer blizina Zagreba čini svoje, studentski život je bogatiji i bolji, a Pula je ljepša u ljetnim mjesecima- kaže Ilija.

Na VVG–u sluša kolegije Mobilne aplikacije, Web aplikacije u JAVA jeziku i Distribuirane baze podataka, redom sve predmete koji su predviđeni i na njegovom matičnom fakultetu u Štipu.

- Predavanja su dosta produktivna i interaktivna, profesori uvijek prate naš rad i kako savladavamo vježbe. Na ovom veleučilištu i redovni i izvanredni studenti imaju jednak tretman i potpuno sam zadovoljan s predavanjima; cilj je da se svi studenti osposobe u programiranju, stvaranju korisnih aplikacija i rješavanju problema praktične prirode- rekao nam je Ilija.

U Veliku Goricu stigao je 3. ožujka, po najvećem snijegu, i, kako kaže, nije znao što ga očekuje.

- Ceste su bile zaleđene, bilo je dosta snijega i jako hladno za ožujak, tako da vrijeme nije dozvoljavalo duge šetnje gradom. Bio sam pomalo i nervozan, a sve to rezultiralo je time da sam se prehladio i prvi tjedan proveo u sobi. Kasnije se vrijeme popravilo i sve je krenulo nabolje- prisjeća se.

U početku je živio u Velikoj Gorici i Veleučilište mu je bilo dosta blizu, a u travnju se preselio u Novi Zagreb.

- Brzo se dođe iz Novog Zagreba do Gorice, a centar Zagreba mi je puno bliži. Moram reći da se ovdje u Hrvatskoj ne osjećam kao stranac, niti drugi na mene tako gledaju. Žao mi je što se naša nekad moćna i ponosna država Jugoslavija neslavno raspala. Nas će i dalje uvijek povezivati puno stvari: imamo isti mentalitet, govorimo sličan jezik, dijelimo zajedničku prošlost. Često u šali kažem da me jedino gospođa koja radi u uredu za prijavljivanje boravišta smatra strancem, i to s druge planete, jer svaki put kad dođem vraća me i govori da mi nedostaje još jedan papir za prijavak boravišta i da je takav zakon- prisjeća se gorički student.

U slobodno vrijeme, kaže, prošeće Goricom kako bi je bolje upoznao.

-Ima dosta interesantnih mjesta, a meni se najviše sviđa Park dr.Franje Tuđmana. Tamo ljudi često šeću svoje ljubimce i atmosfera je ugodna. Moj rodni grad ima oko 13 000 stanovnika, pa je Gorica očigledno dosta veća, no oba su grada zapravo veoma slična. U njima vlada neki miran, obiteljski ugođaj koji je neusporediv s dinamičnim životom u velikim gradovima poput Zagreba ili Skopja.

Ističe kako ove godine završava dodiplomski studij i nakon toga mu slijedi obrana diplomskog rada.

-Uz to, siguran sam da ću uspješno ostvariti ovu razmjenu. Često je san mladim ljudima da nakon završetka studija otiđu živjeti i raditi negdje izvan zemlje, uglavnom jer nisu zadovoljni lošim uvjetima koje poslodavci nude ili nisu zadovoljni općenito načinom života. To se, naravno, nikome ne sviđa, ali okolnosti su takve da je odlazak neizbježan. Još nemam strogo zacrtane planove o svojoj budućnosti, ali sam siguran da mi je cilj raditi nešto vezano za ono što studiram i volim- siguran je Ilija koji kaže da je najbolje u cijelom Erasmusu što studenti mogu birati gdje otići na razmjenu, upoznati drugi način održavanja nastave, putovati i sklapati nova prijateljstva sa studentima iz cijele Europe.

-Upoznao sam dosta ljudi koji tu žive i studiraju. Leo je bio moj mentor iz Zagreba i njemu sam zahvalan jer me upoznao s najljepšim dijelovima grada i pomogao mi je odabrati smještaj na dobroj lokaciji. Obojica cimera s kojima sad živim, Franjo i Danijel, dolaze iz nekih manjih gradova u blizini Zagreba, a trenutno tu studiraju. Svi kolege iz moje grupe s kojima slušam predavanja su također lokalni studenti. Svi su ljudi ovdje veoma fini, zabavni, druželjubivi i uvijek spremni izaći u susret- kazao je naš sugovornik i potkrijepio to jednom anegdotom.

-Na početku mog boravka u Gorici, plaćao sam na blagajni u dućani i trebalo je doplatiti 10 kuna. Brzo sam iz novčanika izvadio novčanicu i dao prodavačici. Žena se zbunila i vratila mi novac napomenuvši da sam joj umjesto deset kuna dao deset eura. Zabunio sam se jer nisam još znao kako kune izgledaj pa smo se ljudi u redu i ja na sve to nasmijali jer sam proizvode skoro platio puno više nego što je trebalo-zaključio je naš razgovor simpatični Ilija.

Jonna iz Finske

Jonna Halonen u Goricu je stigla iz Finske,točnije iz malog grada Turku gdje se rado bavi jedrenjem i planinarenjem.

-Pohađam Sveučilište primijenjenih znanosti Laurea, sigurnosni menadžment, i trenutno sam prvostupnik. Sveučilište je u malom gradu Espoo kraj Helsinkija, kao što je Velika Gorica kraj Zagreba-započela je svoju Erasmus priču mlada Finkinja. Za Hrvatsku je čula jer su njeni roditelji bili tu na odmoru i poznate su joj destinacije poput Dubrovnika, dok za Goricu, pa čak i Zagreb, ranije nije čula.

- Sve što sam čula bilo je pozitivno. To mi je pobudilo interes da upoznam Hrvatsku jer nisam imala realnih informacija ni saznanja o Balkanu. Svi koje znam da su posjetili Hrvatsku rekli su kako je tamo sjajno i da im se svidjelo. Proučavala sam brošure za turiste, gledala fotografije i činilo mi se kao stvarno lijepa zemlja i, naravno, toplija od Finske. Veleučilište Velika Gorica je partnersko učilište s našim i činilo se kao savršena prilika, živjeti u zanimljivoj zemlji. Kolegiji su se činili zanimljivima, predavanja su i na engleskom, pa je to ispao savršeni izbor jer sam uistinu htjela doći u Hrvatsku- prepričala je svoju odluku Jonna koja ovog semestra sluša kolegije sa studija Krizni menadžment.

Po dolasku u Hrvatsku oduševilo ju je što je koncem rujna još bilo dosta toplo, kako kaže, savršeno za upoznati Hrvatsku, putovati i planinariti.

-Hrvatski jezik mi je zvučao jako čudno, ali naučila sam nekoliko riječi. Voljela bih naučiti i više, ali tečajevi su ovdje preskupi za studente. Tako da “preživljavam” govoreći engleski jer gotovo svi ga razumiju.

Dok studira u Gorici , živi u Zagrebu jer kaže kako su sve druge aktivnosti tamo.

-Volim putovati, pa mi je u Zagrebu lakše uhvatiti bus gdje god da idem, a uz to, i Sljeme je blizu. Ljudi su ovdje susretljivi i mislim da i hrvatski studenti na Veleučilištu također žele upoznavati strane studente. Bilo bi zabavno kad bi bilo više prilika da se student na razmjeni druže s hrvatskim studentima jer oni ne slušaju predavanja na engleskom. U Finskoj je to drugačije, svi slušaju predavanja na engleskom ako je fakultet u programu razmjene jer to je prilika domaćim studentima da poboljšaju svoje znanje engleskog-uspoređuje Jonna.

Veliku Goricu nije puno istraživala, ali voli svratiti u park kod Muzeja Turopolja

-Gorica je mali grad, ali lijep za život. U mom gradu ima 190 000 stanovnika, blizu je prekrasna priroda, ima i parkove, ali nedostaje mu sigurnost malih gradova iako je Finska jedna od najsigurnijih država, a to vam govori studentica sigurnosnog menadžmenta. Tijekom ljeta, Turku je stvarno lijep i živne kad zatopli, ljudi se okupljaju i opuštaju kraj rijeke i u parkovima; u Gorici još nisam pronašla takvu chillout zonu- kaže Jonna koja se po završetku studiranja nada vježbeničkom poslu u Finskoj, a potom i stalnom radnom odnosu.

- Erasmus mi je bio super iskustvo i definitivno bih još negdje išla tijekom studija. Mogućnost da provedeš neko vrijeme u stranoj zemlji, upoznaš nove ljude i naučiš nešto novo o svijetu i o sebi najbolji je dio ovog programa- kaže Jonna i zaključila priču anegdotom o “čarima” studentskog života.

-Svakakve ludosti se događaju u tom Erasmusu, pa uvijek bude i anegdota. Jednom smo se usred noći vraćali iz Srbije autobusom kad nam je pukla guma na kotaču. Bili smo usred ničega, bez interneta, svi smo već napola spavali. Kako je vrijeme odmicalo, nas je par završilo u prostoru za prtljagu ispijajući džin, čekali smo pet sati da dođe zamjenski bus iz Hrvatske, ali bio je to super “tulum” u prtljažniku- sa smijehom je ispričala Finkinja Jonna.

“Polako” iz Poljske zaljubljen u boks

Zaljubljenik u sport i student Učilišta vatrogasne zaštite, 23-godišnji Maksimilian Richlewsky dolazi iz Poljske i također se pridružio Erasmus projektu na Veleučilištu Velika Gorica.

-Ni ja nisam nikad prije čuo za Veliku Goricu i ovo mi je prvi put da sam ovdje. Oduvijek sam htio posjetiti ovu zemlju, ali prije Erasmusa nisam imao priliku za to- rekao nam je Maksimilian.

Za sebe kaže da mu je najveća strast u životu sport i trenutno trenira boks u Velikoj Gorici. Uz to, najdraži mu je hobi još od djetinjstva crtanje.

-Kada sam ispunio prijavu za Erasmus na svom fakultetu, odlučio sam izabrati Veliku Goricu i jako sam sretan s tim izborom. Ovdje studiram na studiju Upravljanje u kriznim uvjetima- rekao je Maksimilian i dodao kako je našao svoje mjesto upravo u srcu Turopolja.

-Kad sam se smjestio u Velikoj Gorici, bio sam jako sretan jer sam ovdje pronašao svoje mjesto i uz to mogućnost da se uz studij nastavim baviti sportom kojeg volim. Sam grad me podsjeća na moj rodni grad Starachowice, pa sam osjetio tu neku privrženost prema Velikoj Gorici. Ovdje se osjećam kao doma samo što, nažalost, uz mene nisu roditelji i mlađi brat- dodao je Maksymilian.

Trenutni cilj mu je završiti Erasmus program i vratiti se u Poljsku gdje će završiti studij, preostala mu je još jedna godina.

-Ne znam čime ću se baviti u budućnosti, uvijek sam razmišljao kako ću postati policajac poput svog oca, ali nisam još donio konačnu odluku. Imam vremena odlučiti- kaže mladi Poljak koji se, osim upoznavanja novih ljudi i putovanja, za Erasmus odlučio kako bi poboljšao svoje znanje engleskog jezika.

-U Gorici sam upoznao puno novih prijatelja, ne samo s Veleučilišta, već i na boksu, i ovom ih prilikom želim srdačno pozdraviti- kaže Maksimillian čije ime kolege s boksa nisu mogli upamtiti, pa su mu nadjenuli nadimak "Polako".

Po završetku programa ostat će mu nova prijateljstva, novo znanje stečeno na Veleučilištu Velika Gorica,  kao i uspomene na nove profesore i sredinu kao što je Velika Gorica.