Maturant zavapio za pomoć

Životne okolnosti navele su maturanta iz Srednje strukovne škole da se obrati putem javnosti za pomoć.

Sve što želi 19-godišnji Kristijan K. je zaplesati s majkom na svojoj maturalnoj večeri, no zbog zdravstveno stanja u kojem se njegova majka nalazi, boji se da se to neće ostvariti.  Svi koji imate mogućnosti i želje pomoći im možete uplatiti novac na račun u Erste banci na ime Nisveta Knežević HR7124020063207159414 , a u nastavku donosimo dio pisma kojime Kristijan traži za pomoć.

…Zovem se Kristijan Knežević i imam 19 godina. Maturant sam Strukovne škole u Velikoj Gorici, obrazujem se za zanimanje automehatroničar. Ovo nije priča o meni već o mojoj majci koju neizmjerno volim. Moji roditelji su se razveli i već skoro 7 godina živimo mama i ja sami…

…Nije da je hvalim ili nešto, svako za svoju mamu smatra da je najbolja ali moja mama vam je jedna jako pametna, inteligentna, duhovita i lijepa žena. Prije 8 godina počela je raditi kao čistačica u jednom učeničkom domu nadajući se da će možda jednog dana ako netko ode u mirovinu, moći raditi svoj posao u računovodstvu. I danas još uvijek čisti zahode unatoč svojoj neizlječivoj bolesti zbog koje joj stradavaju kosti.

…Uvijek bi, unatoč svemu išla sa mnom u kino da pogledamo neki novi film kada smo si to mogli priuštiti. Iako Muslimanka, moja mama bi čvrsto i ponosno stajala sa mnom u crkvi na misama govoreći mi da moram vjerovati u Boga, kako god se on zvao. Zajedno smo bojili jaja za Uskrs i kitili bor za Božić. Bila su to prekrasna vremena iako mi je bilo pomalo žao što je ona za Bajram bila sama i tužna jer njezini su u Sarajevu. Postali smo pravi mali tim koji skupa farba stan, pere tepihe, kuha, priča o svakodnevnom životu…

Njegova majka bori se s rakom već sedam godina te je dobila i niz dijagnoza autoimunih bolesti. Uz male prihode Kristijan je odustao i od treniranja jer ne mogu platiti članarinu, a nakon što podmire samo režije i stanarinu ostane im jedva da prežive na rubu egzistencije.

...Posljednjih mjeseci moja majka je postala tužna, ne smije se više. Kada ju upitam što je, kaže da „nije ništa“, a dogovorili smo se da ćemo se povjeravati jedno drugom i govoriti istinu. Sada znam da me moja mama pokušava zaštiti i ovo još malo djetinjstva što mi je ostalo, kako ona kaže. Neimaština je učinila svoje. Nemamo svoj krov nad glavom ili auto, ali uvijek smo se snalazili nekako sa hranom i računima. Često ustanem u noći na wc i zateknem ju kako sjedi u mraku… sama, šuti i razmišlja, plače tiho i skrivećki. Znam da razmišlja kako da preživimo sljedeći dan, sljedeći tjedan.

…Događa se često da je frižider skoro prazan pa ako ima jedna pašteta ili komadić salame, ona pojede šnitu kruha, a paštetu i salamu ostavi meni…

... dugovi su se počeli gomilati i ima zadnji rok 15.2.2017. da podmiri račune Dinersa jer će je predati na sud i pokrenuti ovršni postupak. Također će i toga dana Iskon isključiti svoju uslugu zbog neplaćenih računa. Stanarinu nismo imali od čega platiti ni za 1. mjesec…

…ZATO VAS PREKLINJEM DA NAM POMOGNETE.  Moja mama je odustala od svega i namjerava otići u nepoznato. Kada ju pitam gdje će otići, odgovori mi da nije bitno, da ima mostova u gradu Zagrebu. Ne mogu Vam opisati kako je to ići u školu ili na praksu i razmišljati da li će te naći majku kod kuće kad se vratite. Od 9.mj prošle godine do danas dugovi su se skupili na nekih 20 tisuća kuna.

Ostatak pisma pročitajte OVDJE.

Izvor: Jutarni list