Mirjana i Zlatko Majetić 30 godina uzgajaju božićna drvca: "Nerijetko nam dođu ljudi na Badnju večer pa suprug odlazi u nasad jer nitko ne smije ostati bez svog božićnog drvca"

Nordijska jela, silver ili smreka – drvca su koja će tijekom božićnih blagdana krasiti domove i razne ustanove. Svojim raskošnim granama i mirisom dat će prostoru pravi ugođaj. No, jeste li znali da takvom drvcu, od malenog sjemena pa do visine od dva do dva i pol metra treba čak 15 godina.

U tih 15 godina drvce je potrebno presađivati, orezivati, prihranjivati i kositi travu.

Iako smo često mišljenja da drvce samo trebamo posaditi i čekati da naraste, tome nije tako – potvrdila nam je poznata velikogorička uzgajivačica borova Mirjana Majetić koja sa svojim suprugom Zlatkom uzgaja drvca već 30 godina.

Pokazala nam je i opisala uzgoj od sijanja, do presađivana i orezivanja. Pokazala je i kako izgledaju drvca stara dvije, tri, pet, osam, deset i 15 godina.

Proces od sjemena do sadnje drvca koje će jednog dana postati božićno drvce traje čak pet godina.

-Dvije godine rastu u zemlji ovako, pokazuje nam Mirjana, pa ih presađujemo nakon dvije, čak i tri godine na rjeđe, na 20 centimetara jedno od drugog. Tako rastu još dvije do tri godine i tek ih onda sadimo na metar jedan od drugog da rastu i narastu kako bi jednog dana postala božićna drvca – objašnjava Mirjana.

Najtraženiji je silver, međutim njega je i najteže uzgojiti.

-U zadnje vrijeme nam se počeo dosta sušiti, ne znam ima li to veze s potkornjakom, ali silver nam se suši i baš nam je teško s njime. Trebamo još otkriti problem. Ove godine je bila velika suša, tijekom kolovoza i ekstremno visokih temperatura gotovo polovica drvaca nam se posušila, u gradu je dosta teže uzgojiti drvce, na bregima je ipak lakše, drugačija je klima – objašnjava Mirjana.

Unatoč brojnim problemima, svakodnevnom radu u nasadu, supružnici Mirjana i Zlatko nisu odustali od uzgoja.

-To baš morate jako voljeti da bi radili. Mi smo već puno puta mogli prodati ovu zemlju gdje uzgajamo drvca, ali krenuli smo s time, to volimo i nismo željeli odustati. Od poljoprivrede se ne možete obogatiti, možete samo raditi i raditi, ne treba vam teretana, sa smijehom govori Mirjana, to je prednost ovoga posla.

Kosim, kopam i radim ostale fizičke poslove. Svaku subotu i radnim danima poslije posla smo muž i ja u borovima, znamo biti po cijele dane u nasadu.

A posla je puno.

-Kosimo, prihranjujemo ih jer neće izrasti lijepi i gusti ako ih ne prihranimo, orezujemo ih, optrgavamo da dobijemo lijepu formu, špricamo ih protiv nametnika najmanje dva puta na godinu. Netko misli da ih samo posadimo i za pet godina prodamo, no nije to tako – iskrena je Mirjana.

Osim u Velikoj Gorici, Mirjana i Zlatko uzgajaju borove u Roženici.

Cijana rezane smreke kreće se od 20 eura na dalje, ovisno o visini. U teglama je cijena od 30 eura na dalje. Nordijske jele su od 30 eura najmanje do 70 eura najveće, takve su cijene i za najpopularnije silvere.

-Cijena drvca u teglama malo je veća jer ga treba iskopati, jela ima jako debeli korijen pa treba barem pola sata da je iskopamo – objašnjava Mirjana.

S prodajom nemaju problema, svake godine sve prodaju na kućnom pragu. Unatoč brojnim ulaganjima zarada na kraju bude dobra.

-Često suprug odlazi na Badnjak navečer odrezati bor, nerijetko ide u Roženicu jer kaže da nitko ne smije ostati bez svog božićnog drvca. U ovih 30 godina bilo je svakakvih anegdota, ali svi koji su došli kod nas po drvce nisu otišli praznih ruku – zadovoljno govori Mirjana.

U Mirjaninom glasu osjeti se koliko voli ovaj posao. Njen suprug svake godine odlazi na edukacije koje se odnose na uzgoj, a ona je više usmjerena na posao u nasadu.

Za takav posao treba imati „zlatne ruke” koje čak 15 godina rade oko jednog drvca koje će krasiti dom i razveseliti obitelj u ove blagdanske dane.