Mirjana Lučić: Velikoj Gorici je potreban Multidisciplinarni inkluzivni centar u kojem će sve osobe s invaliditetom pronaći podršku na jednom mjestu!

Parasportski savez Grada Velike Gorice djeluje već 14 godina i okuplja šest klubova koji pružaju mogućnost osobama s invaliditetom da se bave sportom i rekreacijom. „Sport za sve“ vizija je od koje ne odustaju tvrdeći da se u našem gradu sportom doista može baviti svatko, ali i da je zbog svojih benefita sport svima potreban. Posebno se to odnosi na osobe s invaliditetom koje ne samo da pronalaze podršku za svoje fizičko zdravlje, već baveći se sportom stječu samopouzdanje, raduju se svakom novom uspjehu i postaju jednakiji.

Na čelu Parasportskog saveza već deset godina je naša proslavljena paraolimpijka Mirjana Lučić pod čijim vodstvom se priča o parasportu u Velikoj Gorici razvila do zavidne razine. Od brojnosti članova, vrhunskih rezultata, provođenja EU projekata pa sve do novih planova, Savez s ponosom raste i razvija se.

-Kad sam preuzela Savez, već je bio na dobrim osnovnim temeljima koje je postavio osnivač gospodin Darko Matić, njemu veliko hvala. Tada smo raspolagali s minimalnim sredstvima, bio je znatno manji broj članova, a danas je Velika Gorica u vrhu što se tiče parasporta u Hrvatskoj – kaže nam Mirjana.

Danas Savez okuplja šest klubova: Parastolnoteniski klub “USPON”, Paraatletski klub “USPON”, Boccia klub “MARIJAN DORBINČIĆ”, Judo klub osoba s invaliditetom “FUJI”, Paraplivački klub “KAI” te Klub para viseće kuglane “USPON”. Neizostavnu podršku godinama im pružaju Grad Velika Gorica i Zagrebačka županija koja njihovim sportašima osigurava odlazak na natjecanja.

No, došlo se do „točke“ s koje nema povratka, ističe Mirjana naglašavajući da se pojavila potreba za snažnim iskorakom koji bi Veliku Goricu postavio na globalnu kartu gradova predvodnika kad su u pitanju parasport i inkluzija. Riječ je o projektu izgradnje Multidisciplinarnog inkluzivnog centra koji bi na jednom mjestu osigurao podršku svim osobama s invaliditetom.

-Takav centar ne bi bio vezan samo za parasport, naprotiv, želimo da u tom centru budu sve udruge i agencije koje imaju bilo kakav doticaj s osobama s invaliditetom, kao i one koje pružaju podršku. Tako bi se svakome s teškoćama, ali i svakom roditelju s djetetom s teškoćama, omogućilo da dođe u centar i tamo dobije smjernice o svim mogućnostima koje postoje za osobe s invaliditetom u Velikoj Gorici – objašnjava Mirjana.

Tu bi se nalazio i Crveni križ, poznat po brojnim programima za osobe s invaliditetom te razne udruge. Centar je zamišljen kao cjelovita podrška, a uključio bi i onaj sportski dio – dvorane za treninge, teretanu te atletski poligon.

Ovaj projekt predstavlja viziju Parasportskog saveza koja bi, nadaju se, mogla zaživjeti u idućem desetljeću. Stoga su projekt predali u ruke prvom čovjeku grada od kojeg imaju punu podršku.

- Mi puno ne možemo sami, možemo u suradnji s Gradom. Vjerujem da će se ovaj naš projekt realizirati jednog dana jer vidim da nas Grad na čelu s gradonačelnikom Ačkarom i pročelnicom Krunić Lukinić doživljava i potiče, samo trebamo pričekati da dođemo na red. S obzirom na to da se radi o velikom projektu, bit će potrebna i pomoć države. Ne očekujemo da se centar izgradi sutra, ali on je naša vizija i želja za budućnost - kaže Mirjana.

Sport za sve!

Izgradnjom takvog centra za osobe s invaliditetom, koji se kako kaže naša sugovornica ne mora ni nalaziti u samom središtu grada već je poželjna lokacija u nekom od prigradskih naselja, dugoročno bi se riješili brojni problemi, nedostaci i potrebe u organizaciji udruga i klubova kao i drugih subjekata koji se bave s osobama s invaliditetom.

-Kapacitete koje kao klubovi imamo zadovoljavaju nas, za sada. Zato bi ovaj projekt značio značajan iskorak, dugoročno bi nam riješio mnoga pitanja. Privuklo bi to i druge osobe s invaliditetom u sport, ali i u zajednicu jer ne bi trebale obilaziti od ureda do ureda. Ondje bi dobili punu podršku - kaže Mirjana i dodaje:

-U mnogo toga kao grad i kao Savez smo pioniri i već sad smo bolji od bilo kojeg grada što se tiče parasporta. „Snježna kugla“ se počela kotrljati i ne možemo nazad, možemo samo naprijed ili stagnirati i čekati da nas drugi “prešišaju”.

Parasportskom savezu Grada Velike Gorice broj članova se tijekom godina povećavao. Ukupno se sportom bavi oko 200 građana svih generacija.

-Imamo plivanje, stolni tenis, boćanje, atletiku, judo, klub viseće kuglane kojom se svi mogu baviti no jedini nije paraolimpijski sport. U svakom od klubova postoje dvoje do troje sportaša koji su ili u reprezentaciji ili konkuriraju za reprezentaciju. Svi treniraju svaki dan, a tu je i Univerzalna sportska škola za najmlađe - ističe Mirjana.

Nasušno im je potrebna teretana.

-Teretana je nešto što nam je hitno potrebno. Specifične su vježbe i sprave se specifično postavljaju za vježbanje osoba s invaliditetom. Grad ima sluha za to, ali je teško pronaći prostor koji je adekvatan. Nadamo se da će se to što prije riješiti - kaže Mirjana.

Vrijednost dobrog trenera

Unatoč problemima, uz dobru organizaciju klubovi se snalaze, a uspjesi njihovih članova, o kojima redovito izvještavamo, ne izostaju. Zasluge su to i predanog rada vrhunskih trenera koji prilagođavaju treninge specifičnim tipovima invaliditetima. Nije to nimalo lagan zadatak čak ni za educirane i iskusne trenere jer svaka osoba nosi svoju teškoću i trening je potrebno prilagoditi njenim mogućnostima, a opet izvući ono najbolje iz nje.

-To nam je kod zapošljavanja bilo najvažnije, da su treneri otvoreni za nova učenja koja nisu stekli na fakultetu, za nešto što će naučiti kroz svoj rad i za iskustvo u radu s djecom s invaliditetom. Naš fokus i fokus naših klubova je upravo na djeci. Dobar trener treba naći načina kako sport prilagoditi djetetu. Stoga je dobar trener najvažniji - kaže nam Mirjana.

Zato joj je iznimno važno da treneri nastave raditi pod okriljem Saveza i nakon što istekne europski projekt putem kojeg trenutačno zapošljavaju četiri trenera, uz dodatnog petog kojeg putem projekta zapošljava paraatletski klub. Riječ je naime o EU projektu pod nazivom “Jačanje sustava parasporta u Hrvatskoj” u trajanju od tri godine.

-Projekt traje do kraja 2027. godine i već sada se vidi jako veliki napredak u svim klubovima. Raste broj novih članova koji se do tad nisu bavili nikakvih sportom - kaže Mirjana ističući kako je cilj i nakon što završi projekt osigurati nastavak suradnje s trenerima u čemu se računa na podršku Grada Velike Gorice.

Njihova medalja je jednako vrijedna

Važno je naglasiti koliko treniranje doprinosi fizičkom i mentalnom zdravlju osoba s invaliditetom, napose djece i mladih.

-Većina te djece ne treba toplice, dodatna vježbanja niti fizioterapiju jer sve dobivaju kroz treninge. To su enormne uštede za zdravstvo i za sve nas, a smatram da je to premalo cijenjeno - kaže naša sugovornica.

Učinak na jačanje samopouzdanja i osjećaja jednakosti još je veći.

-Kad su ta djeca u društvu jednakih puno se bolje osjećaju, i puno više su spremni dati zajednici. Postaju svjesni da kroz sport mogu imati sve kao i djeca bez invaliditeta. Jer njihova medalja je jednako vrijedna - kaže Mirjana.

Potrebno je stoga pričati o sportu kao mjestu i načinu inkluzije osoba s invaliditetom, okruženju koje liječi i jača. Upravo je to cilj i Parasportskog saveza našeg grada i svih sportskih udruga koje okuplja.

-Nekad su se invaliditeti skrivali, dijete se zatvaralo u svoja četiri zida, roditelji nisu vidjeli potencijal, a kad ga ne vidi roditelj i djetetu je jako teško vidjeti ga. To se danas ipak mijenja. Sport je za sve! Ne moraju svi biti svjetski prvaci međutim oni koji žele imaju tu mogućnost - kaže Mirjana.

Snaga koja liječi i jača

Na žalost, iako je puno napravljeno za razvoj parasporta, Mirjana ističe da još uvijek ima više djece s invaliditetom koju se ne potiče niti usmjerava na bavljenje sportom. Izostaje podrška sustava, posebice u školama, a problem su, kaže Mirjana, nevidljivi invaliditeti kakvog i sama nosi.

- Jako je teško doći do djece s nevidljivim invaliditetima, a takve osobe najviše trebamo u sportu. Oni sami to ne priznaju, tu polazim od sebe, a onda ni okolina to ne vidi i ne usmjerava ih. Škole nisu otvorene prema tome. Djeca koja nemaju asistente i sve obavljaju sama jer njihovi invaliditeti ne trebaju nužno asistenciju, ta djeca su nigdje. Nitko ih ne usmjerava prema parasportu kao takvom, a u sportovima djece bez invaliditeta, u najranijim skupinama mogu parirati, ali kasnije odustaju od sporta. I to zauvijek. To je najveći problem - kaže Mirjana.

Stoga i sama nastoji doprijeti do što većeg dijela populacije, osobno djecu poziva da se uključe u sport, a posebno nastoji osvijestiti roditelje koje sve mogućnosti njihovoj djeci pruža uključenost u sport.

- Voljela bih da se što više djece s nevidljivim invaliditetima javi u Parasportski savez, da roditelji uključe svoju djecu u sport. Da shvate koliko to djetetu pomaže. Djeca postaju sigurnija kada su u okruženju jednakih kao što su oni. Koliko god razlike nisu važne, dijete treba proživjeti cijelo svoje djetinjstvo, školovanje, mladost dok ono ne prihvati sebe sa svojim invaliditetom. Kad mu vlastito ograničenje postane nebitno, onda ste mu pomogli. Ne možemo djecu braniti od cijeloga svijeta, bitno ih je ojačati - kazala je Mirjana Lučić.

A tu snagu i jačanje pružaju upravo parasportski klubovi pod okriljem Parasportskog saveza. Centar čiju izgradnju predlažu pružio bi priliku da se u njihovu ohrabrujuću priču uključi puno veći broj naših sugrađana kojima je pomoć doista potrebna.

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)