Monografija za 20 godina rada i jedna neostvarena želja

Misao vodilja Udruge Suncokret ista je već 20 godina, ali to baš i nije neka vijest. Iako članovi Udruge pomažu savjetima u ostvarivanju prava osobama s invaliditetom i roditeljima djece s invaliditetom, ono što ih je potaknulo na osnivanje Udruge bio je jedan cilj, jedna misao, a to je da Velika Gorica dobije dom za smještaj starih i nemoćni i djece s invaliditetom. Nije tu problem "samo" pitanje poludnevnog ili dnevnog boravka djeteta dok su roditelji, ili jedan od njih, na poslu, ili u bolnici, iako ni tada nemaju kome ostaviti dijete. Vrijeme prolaze, roditelji stare, i sve im je više potrebna pomoć drugih.

Ustanova u kojoj bi mogli biti smješteni i roditelji koji se više zbog starosti i zdravstvenog stanja ne mogu brinuti o svojoj djeci s invaliditetom, i u kojoj bi postojala mogućnost poludnevnog ili privremenog boravka glavna je potreba istaknuta  na 20. obljetnici postojanja Udruge Suncokret koja je prošlog tjedna održana u Starom Čiču, a spomen te boljke o kojoj svakodnevno misle svi roditelji udruge, nije mogao ne izazvati emocije.

Okupili su se na obljetnici gotovo svi ravnatelji koji su bili na čelu ove udruge, velikogorički sportaši s invaliditetom, članovi udruge, predstavnici Grada, volonteri i prijatelji, među kojima i Ansambl "Zlatne godine". Prisjetili su se početaka, posebno u monografiji koja je izdana povodom ovog jubileja, ali naglasak je bio na sadašnjem stanju i problemima kada je u pitanju položaj i kvaliteta života osoba s invaliditetom.

-Ideja o našoj udruzi se rodila nakon druženja u klubu osoba s invaliditetom koji je nekada vodio Centar za socijalnu skrb. Roditelji su se tu redovito sastajali, razgovarali i odlučili se organizirati, a gospođa Mira Todorić koja je večeras ovdje, sprovela je ideju u djelo. Tada je bilo tridesetak članova-rekla je predsjednica udruge Jadranka Kosović povodom obljetnice udruge Suncokret. Kaže, danas, kada je broj članova puno veći, ostao je jedan isti problem.

-Svi mi koji smo roditelji znamo da svi mi starimo i svima nama treba pomoć. Svi imamo djecu koja danas sutra nekoga trebaju, ta djeca trebaju roditelje i pomoć i u starosti. Zato težimo jednom domu  s multidisciplinarnim pristupom za stare i nemoćne, i osobe s invaliditetom, u kojem bi sudjelovali i Grad i nadležno Ministarstvo, kako bi se pomoglo populaciji starijih roditelja čija djeca imaju kakav invaliditet, i ne mogu se brinuti za sebe. Grad Velika Gorica je puno napredovao što se tiče naših ideja, puno se toga promijenilo na bolje, dio se još uvijek radi, ali treba još puno toga i napraviti-poručila je gospođa Kosović. S njom se slažu i svi dosadašnji predsjednici udruge.

-Svi starimo,svi odlazimo, mnogi su i već otišli na onaj svijet i mi smo im osiguravali pokop, i od njih se opraštali i žalostili, ostalo je mnogo djece koja su i bez roditelja, a nisu imala kamo. Tako smo imali slučaj jednog djeteta koji nije imao roditelje. Bio je stvarno dobar, pomagao nam, bio je darovit i radio je u udruzi dok mu baka nije umrla. Danas je i on među nama-ispričala je Mira Todorić, prva predsjednica Udruge koja se složila kako je nedostatak doma najteža muka i problem. Oni stariji koji ostanu bez svojih bližnjih mogu smještaj tražiti u nekom drugom mjestu, no kad je u pitanju poremećaj poput autizma to igra veliku ulogu.

-Jedan naš korisnik koji ima autizam preseljen je tako iz svoje zajednice u Zagreb i svaki dan dolazi u Veliku Goricu obavljati kupovinu i sve drugo. Treba voditi računa i o dijagnozi u takvim slučajevima i ostaviti ih u svom lokalnom okruženju gdje su odrastali i u kojem znaju funkcionirati-kaže predsjednica Kosović.

Adekvatnije prostorije za rad udruge

Uz sve navedeno, u Udruzi već duže vremena teže adekvatnijem prostoru za rad jer je sadašnji u podrumu, a rampa je prestrma, pa velik broj članova teže pristupa prostorijama udruge, a jedna soba, premala je za sve aktivne članove koji tamo održavaju radionice, druženja, edukacije...

Mali znak pažnje, prave suncokrete, članovi udruge pripremili su za svoje bivše predsjednike među kojima su Mira Todorić, Antun Andreić, Slavica Burić, pa i sadašnja predsjednica Jadranka Kosović, izmamivši ima osmijehe na lice nakon "knedle u grlu" usred govora o problemima i potrebama. Volonterima koji redovito pomažu rad udruge također su se posebno zahvalili. A nakon službenog dijela, večer je bila daleko radosnija što su pjesmom i plesom pokazali članovi, oni mladi, pa i oni malo stariji. Gledajući ih na odlasku, nama je ostala samo misao kako u skoroj, ali stvarno skoroj budućnosti, grad koji si može priuštiti nadstandarde poput gradskog bazena može naći rješenje i za njihovo mjesto pod krovom.